Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočio je Asim Egrlić, bivši dužnosnik Stranke demokratske akcije, SDA iz Ključa koji je zatočen u logoru Manjača.
On je tužiteljstvu potvrdio svoj iskaz dat na suđenju Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba osuđenom na 20 godina zatvora, a u vezi protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz općine Ključ, nakon što su u svibnju 1992.godine srpske snage preuzele vlast.
Otpuštanja Bošnjaka s posla, zahtjevi za razoružanjem stanovništva te u konačnici
protjerivanje i uništavanje džamija: slijed je svjedokovih opisa događaja nakon što su u Ključu stavljene zastave Republike Srpske.
Asim Egerić, svedok na suđenju Radovanu Karadžiću, nekadašnjem lideru bosanskih Srba, Hag, 05. oktobar 2011.
Svjedok Egrlić uhićen je isti mjeces, potkraj svibnja 1992. prvo premlaćen u policijskoj stanici, potom u zatvoru Stara Gradiška nakon čega je odveden u logor Manjača.
Mnogi njegovi prijatelji i rođaci su ubijeni u raznim zaseocima odmah tijekom zauzimanja općine, a svjedok je nazočio nekim eshumacijama njihovih posmrtnih ostataka, pobacanih u nedostupačne masovne grobnice.
"Saznao sam da su ovi ljudi s Velagića pobijeni na istom mjestu gdje su sada sahranjeni, gdje je bila stara osnovna škola. A zatim preveženi kamionima na udaljenost od nekih 10 kilometara gdje su bili masivno sahranjeni u tu Babinu dolinu. Isto tako je u selu Biljani izvršeno strijeljanje stanovništva, natovareni su (leševi) na kamione i prebačeni u špilju na Laništu, u takozvanu Bezdanu koja ima dubinu oko 25 metara", opisao je Egrlić.
Tužiteljstvo je prikazalo i dokument, izjavu svjedokove supruge kojom se navodno - dobrovoljno odriče imovine kako bi mogla napustiti općinu Ključ.
"To nije točno. Svi su napustili pod prisilom. Bilo je pitanje života i smrti. I ljudi su se opredijelili da ostave svoju imovinu. Bez obzira što tu piše dobrovoljno - to nije točno jer je vršeno pod prisilom na svakog građanina, koji su na ovi način se odricali svoje imovine da bi izašli i sačuvali živote", objasnio je svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako je imovina zapravo vraćana općini, budući da se radilo o velikom broju društevnih stanova u Ključu te kako su Bošnjaci dobijali otkaz zbog nedolaska na posao unatoč ratnoj obvezi, a ne zbog svoje nacionalne pripadnosti.
Egrlić je svjedočeći odbio takve teze.
Većina ostatka unakrsnog ispitivanja Karadžić je usmjerio na "utvrđivanje političkih
okolnosti i stavljanje u kontkest" u Bosni i Hercegovini prije izbijanja sukoba budući da je svjedok jedan od osnivača SDA u Ključu.
Optuženi je prilikom ispitivanja Egrlića upitao - zar ne bi bilo bolje da se podjela općine dogodila bez rata? Nakon što je svjedok odgovorio da su lideri SDA u Ključu to predlagali, Karadžić je ustvrdio kako to nije točno jer su oni željeli priključiti spomenutu općinu Cazinskoj Krajini.
Egrlić je to negirao izjavivši "da su Srbi htjeli sve" te da su zato protjerali sve ostale.
Suđenje za genocid u više bosanskohercegovačkih općina nastaviti će se izvođenjem novog svjedoka optužbe.
On je tužiteljstvu potvrdio svoj iskaz dat na suđenju Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba osuđenom na 20 godina zatvora, a u vezi protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz općine Ključ, nakon što su u svibnju 1992.godine srpske snage preuzele vlast.
Otpuštanja Bošnjaka s posla, zahtjevi za razoružanjem stanovništva te u konačnici
protjerivanje i uništavanje džamija: slijed je svjedokovih opisa događaja nakon što su u Ključu stavljene zastave Republike Srpske.
Svjedok Egrlić uhićen je isti mjeces, potkraj svibnja 1992. prvo premlaćen u policijskoj stanici, potom u zatvoru Stara Gradiška nakon čega je odveden u logor Manjača.
Mnogi njegovi prijatelji i rođaci su ubijeni u raznim zaseocima odmah tijekom zauzimanja općine, a svjedok je nazočio nekim eshumacijama njihovih posmrtnih ostataka, pobacanih u nedostupačne masovne grobnice.
"Saznao sam da su ovi ljudi s Velagića pobijeni na istom mjestu gdje su sada sahranjeni, gdje je bila stara osnovna škola. A zatim preveženi kamionima na udaljenost od nekih 10 kilometara gdje su bili masivno sahranjeni u tu Babinu dolinu. Isto tako je u selu Biljani izvršeno strijeljanje stanovništva, natovareni su (leševi) na kamione i prebačeni u špilju na Laništu, u takozvanu Bezdanu koja ima dubinu oko 25 metara", opisao je Egrlić.
Tužiteljstvo je prikazalo i dokument, izjavu svjedokove supruge kojom se navodno - dobrovoljno odriče imovine kako bi mogla napustiti općinu Ključ.
"To nije točno. Svi su napustili pod prisilom. Bilo je pitanje života i smrti. I ljudi su se opredijelili da ostave svoju imovinu. Bez obzira što tu piše dobrovoljno - to nije točno jer je vršeno pod prisilom na svakog građanina, koji su na ovi način se odricali svoje imovine da bi izašli i sačuvali živote", objasnio je svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako je imovina zapravo vraćana općini, budući da se radilo o velikom broju društevnih stanova u Ključu te kako su Bošnjaci dobijali otkaz zbog nedolaska na posao unatoč ratnoj obvezi, a ne zbog svoje nacionalne pripadnosti.
Egrlić je svjedočeći odbio takve teze.
Većina ostatka unakrsnog ispitivanja Karadžić je usmjerio na "utvrđivanje političkih
okolnosti i stavljanje u kontkest" u Bosni i Hercegovini prije izbijanja sukoba budući da je svjedok jedan od osnivača SDA u Ključu.
Optuženi je prilikom ispitivanja Egrlića upitao - zar ne bi bilo bolje da se podjela općine dogodila bez rata? Nakon što je svjedok odgovorio da su lideri SDA u Ključu to predlagali, Karadžić je ustvrdio kako to nije točno jer su oni željeli priključiti spomenutu općinu Cazinskoj Krajini.
Egrlić je to negirao izjavivši "da su Srbi htjeli sve" te da su zato protjerali sve ostale.
Suđenje za genocid u više bosanskohercegovačkih općina nastaviti će se izvođenjem novog svjedoka optužbe.
