Na haškom suđenju bivšim srbijanskim obavještajcima Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću svjedočio je Radoslav Maksić, bivši oficir Jugoslavenske Narodne Armije koji je poslan u Knin u ljeto 1991.godine kako bi organizirao krajinsku Teritorijalnu obranu.
Maksić je već svjedočio na suđenju bivšem lideru krajinskih Srba Milanu Martiću, o pomoći organa Republike Srbije pobunjenim hrvatskim Srbima.
Svjedok Maksić je kao insajder posvjedočio o financijskoj ovisnosti pobunjenih hrvatskih Srba i isplaćivanju plaća od strane Srbije snagama u Krajini.
Maksić je potvrdio kako je iz Srbije stigla vojna oprema u Krajinu za teritorijalnu obranu, ali i paravojne jedinice. Štab beogradskog korpusa čiji je svjedok bio pripadnik dobio je naređenje da se naoružaju paravojne snage.
„To su većinom bili vođe dobrovoljaca, ili organizatori dobrovoljačkih jedinica koje su organizirale stranke. To su prvenstveno bili Srpska radikalna stranka i stranka Vuka Draškovića, Srpski pokret obnove.“, naveo je Maksić.
Prema svjedoku, formiranje i organizaciju štaba TO Krajine je pomagalo Ministarstvo obrane Srbije, dok je Ministarstvo unutrarnjih poslova Srbije pružalo stručnu i tehničku pomoć krajinskom MUP-u. Paravojne jedinice, poput Šešeljevaca su prema izjavi Maksića bile u sastavu jedinica JNA.
S druge strane paravojne jedinice poput Arkanovaca prema tvrdnjama optužbe bile su pod patronatom Službe bezbjednosti kojoj su optuženi Stanišić i Simatović bili na čelu. Svjedok Maksić je potvrdio kako Arkanovci nisu imali vojno već, navjerovatnije policijsko naoružanje.
Jovica Stanišić i Frenki Simatović (pozadi), u sudnici u Hagu, 06. septembar 2010.
„Pa znate naoružanjem takvim je tada moglo raspolagati samo Ministarstvo policije ili Ministarstvo vojske. Ako to naoružanje, ja sad nagađam, nije iz vojske onda ako ga Arkan nije negdje drugdje nabavio ili prošvercao onda ga je dobio od policije. Ali to je nagađanje“, objasnio je svjedok.
Optužene Stanišića i Simatovića svjedok Maksić je u Kninu i okolici vidio nekoliko puta. Inače optužba pokušava prikazati povezanost i utjecaj državnih organa Srbije u ratna događanja u Hrvatskoj te kasnije u BiH. Simatović i Stanišić su optuženi za logističku podršku paravojnim jedinicama poput Arkanovaca i Crvenih beretki koje se terete za mnoštvo zločina tijekom ratova.
Suđenje je tim bitnije budući da se na njemu iznosi mnoštvo istovjetnih dokaza sa suđenja bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću koji su ostali bez potvrde budući da je optuženi umro samo mjesec dana prije okončanja procesa. Haško tužiteljstvo je i tijekom svjedočenja Maksića prezentiralo mnoštvo dokumenata koji pokazuju isplatu plaća države Srbije jedinicama van države.
I sam svjedok je zamoljen da prokomentira značenje nekih od njih. Primjerice: „Ministarsvo obrane upućuje Vladi Srbije informaciju o pružanju pomoći srpskoj oblasti u Hrvatskoj...i to 1.11. (1991.)“, pročitao je i potvrdio sadržaj dokumenta svjedok.
Suđenje Stanišiću i Simatoviću nastavilo se unakrsnim ispitivanjem insajdera Maksića od strane obrane dvojice optuženih.
Maksić je već svjedočio na suđenju bivšem lideru krajinskih Srba Milanu Martiću, o pomoći organa Republike Srbije pobunjenim hrvatskim Srbima.
Svjedok Maksić je kao insajder posvjedočio o financijskoj ovisnosti pobunjenih hrvatskih Srba i isplaćivanju plaća od strane Srbije snagama u Krajini.
Maksić je potvrdio kako je iz Srbije stigla vojna oprema u Krajinu za teritorijalnu obranu, ali i paravojne jedinice. Štab beogradskog korpusa čiji je svjedok bio pripadnik dobio je naređenje da se naoružaju paravojne snage.
„To su većinom bili vođe dobrovoljaca, ili organizatori dobrovoljačkih jedinica koje su organizirale stranke. To su prvenstveno bili Srpska radikalna stranka i stranka Vuka Draškovića, Srpski pokret obnove.“, naveo je Maksić.
Prema svjedoku, formiranje i organizaciju štaba TO Krajine je pomagalo Ministarstvo obrane Srbije, dok je Ministarstvo unutrarnjih poslova Srbije pružalo stručnu i tehničku pomoć krajinskom MUP-u. Paravojne jedinice, poput Šešeljevaca su prema izjavi Maksića bile u sastavu jedinica JNA.
S druge strane paravojne jedinice poput Arkanovaca prema tvrdnjama optužbe bile su pod patronatom Službe bezbjednosti kojoj su optuženi Stanišić i Simatović bili na čelu. Svjedok Maksić je potvrdio kako Arkanovci nisu imali vojno već, navjerovatnije policijsko naoružanje.
„Pa znate naoružanjem takvim je tada moglo raspolagati samo Ministarstvo policije ili Ministarstvo vojske. Ako to naoružanje, ja sad nagađam, nije iz vojske onda ako ga Arkan nije negdje drugdje nabavio ili prošvercao onda ga je dobio od policije. Ali to je nagađanje“, objasnio je svjedok.
Optužene Stanišića i Simatovića svjedok Maksić je u Kninu i okolici vidio nekoliko puta. Inače optužba pokušava prikazati povezanost i utjecaj državnih organa Srbije u ratna događanja u Hrvatskoj te kasnije u BiH. Simatović i Stanišić su optuženi za logističku podršku paravojnim jedinicama poput Arkanovaca i Crvenih beretki koje se terete za mnoštvo zločina tijekom ratova.
Suđenje je tim bitnije budući da se na njemu iznosi mnoštvo istovjetnih dokaza sa suđenja bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću koji su ostali bez potvrde budući da je optuženi umro samo mjesec dana prije okončanja procesa. Haško tužiteljstvo je i tijekom svjedočenja Maksića prezentiralo mnoštvo dokumenata koji pokazuju isplatu plaća države Srbije jedinicama van države.
I sam svjedok je zamoljen da prokomentira značenje nekih od njih. Primjerice: „Ministarsvo obrane upućuje Vladi Srbije informaciju o pružanju pomoći srpskoj oblasti u Hrvatskoj...i to 1.11. (1991.)“, pročitao je i potvrdio sadržaj dokumenta svjedok.
Suđenje Stanišiću i Simatoviću nastavilo se unakrsnim ispitivanjem insajdera Maksića od strane obrane dvojice optuženih.
