Kao svjedok tužiteljstva, na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću s iskazom je nastavio njegov bivši stranački kolega Neđeljko Prstojević, ratni predsjednik Kriznog štaba srpske općine Ilidža. U višesatnoj raspravi s tužiteljem, Prstojević je nastavio osporavati dijelove svojeg iskaza sa suđenja ratnom premijeru Republike Srpske Momčilu Krajišniku koji prema optužbi potvrđuju da su sve lokalne ratne aktivnosti koordinirane s vrha vlasti kojoj je optuženi Karadžić stajao na čelu.
Prema svjedoku Prstojeviću, za proglašenje neposredne ratne opasnosti na Ilidži 1992.godine od strane kriznog štaba kojem je bio predsjednik, odgovorna je bošnjačka strana, a ne vrh Srpske demokratske stranke kako pak tvrdi tužiteljstvo.
„Jer je muslimansko rukovodstvo proglasilo već 4.travnja (1992.) opću mobilizaciju jedinica TO, MUP- a, civilne zaštite...I otimanje, oduzimanje, pljačka naoružanja od JNA i MUP-a, to je praktično bila objava rata i Srbima i Hrvatima. I zato je Skupština naša (Ilidže) već sutra proglašava neposrednu ratnu opasnost“, objasnio je svoj stav o započinjanju rata svjedok.
Prstojevića je sudsko vijeće na početku iskaza upozorilo da može iskoristiti pravo da ne odgovori na pitanje čiji bi odgovor mogao njega samog inkriminirati. Tijekom svog iskaza tužitelju je više puta odbijao potvrditi da je i njime, kao članom SDS-a, upravljao optuženi Karadžić i ostali čelnici stranke pri poduzimanju oružanih aktivnosti.
Alan Tiger na suđenju Karadžiću, ožujak 2011.Tužitelj Alan Tiger je podsjećao Prstojevića na njegove ranije izjave sa suđenja Krajišniku u kojima se spominje sprovođenje odluka stranke na terenu. Uz to Tieger
je napomenuo kako je prije općinskog kriznog štaba, početkom 1992.godine osnovan stranački krizni štab koji je utabao put izazivanju rata. Toj se tvrdnji usprotivio optuženi Karadžić.
„Nešto ranije ste nam objasnili kako je izgledao sastav Kriznog štaba, koji je osnovan u siječnju 1992.godine. Možete nam objasniti kakva je razlika kriznog štaba koji je osnovan 10.travnja u odnosu na krizni štab kakav je postojao do tada. Na primjer jeste li Vi nastavili da obavljate funkciju predsjednika kriznog štaba?“, upitao je tužitelj ukazujući da se u biti radilo o jako sličnoj stvari.
„Ja mislim da nije fer prema svjedoku. Svjedok je rekao da je ono bio stranački krizni štab (osnovan u siječnju 1992.), a ovo općinski (osnovan u travnju 1992.). Pa općinski je državni organ, a stranački – stranački. I nije radio ništa. To je već rečeno mislim“, konstatirao je Karadžić.
Prema iskazu svjedoka Prstojevića, koji ide u prilog optuženom, stranački Krizni štab nije radio ništa, a tek je općinski krizni štab Ilidže proglasio neposrednu ratnu opasnost.
U ratnim zbivanjima, rekao je svjedok, lokalni srpski dužnosnici nisu primali nikakve direktive od vlasti na Palama budući da je vladao kaos te jedno vrijeme nije bilo informacija – je li tko uopće živ. Prstojević je razlike u svom novom iskazu te onom datom na suđenju Krajišniku, objasnio greškama u prijevodu sa srpskog na
engleski.
Tužitelj Tieger će nastaviti s glavnim ispitivanjem Prstojevića i u srijedu.
Nakon tužiteljstva svog bivšeg stranačkog kolegu će unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se sam brani od optužbi za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Više puta je tijekom suđenja iznio tezu svoje obrane kako je samo bio na čelu srpskog naroda koji se je sam organizirao za obranu, različito od tužiteljstva koje ga optužuje za poticanje i započinjanje ratnih aktivnosti koje su dovele do genocida.
Prema svjedoku Prstojeviću, za proglašenje neposredne ratne opasnosti na Ilidži 1992.godine od strane kriznog štaba kojem je bio predsjednik, odgovorna je bošnjačka strana, a ne vrh Srpske demokratske stranke kako pak tvrdi tužiteljstvo.
„Jer je muslimansko rukovodstvo proglasilo već 4.travnja (1992.) opću mobilizaciju jedinica TO, MUP- a, civilne zaštite...I otimanje, oduzimanje, pljačka naoružanja od JNA i MUP-a, to je praktično bila objava rata i Srbima i Hrvatima. I zato je Skupština naša (Ilidže) već sutra proglašava neposrednu ratnu opasnost“, objasnio je svoj stav o započinjanju rata svjedok.
Prstojevića je sudsko vijeće na početku iskaza upozorilo da može iskoristiti pravo da ne odgovori na pitanje čiji bi odgovor mogao njega samog inkriminirati. Tijekom svog iskaza tužitelju je više puta odbijao potvrditi da je i njime, kao članom SDS-a, upravljao optuženi Karadžić i ostali čelnici stranke pri poduzimanju oružanih aktivnosti.
je napomenuo kako je prije općinskog kriznog štaba, početkom 1992.godine osnovan stranački krizni štab koji je utabao put izazivanju rata. Toj se tvrdnji usprotivio optuženi Karadžić.
„Nešto ranije ste nam objasnili kako je izgledao sastav Kriznog štaba, koji je osnovan u siječnju 1992.godine. Možete nam objasniti kakva je razlika kriznog štaba koji je osnovan 10.travnja u odnosu na krizni štab kakav je postojao do tada. Na primjer jeste li Vi nastavili da obavljate funkciju predsjednika kriznog štaba?“, upitao je tužitelj ukazujući da se u biti radilo o jako sličnoj stvari.
„Ja mislim da nije fer prema svjedoku. Svjedok je rekao da je ono bio stranački krizni štab (osnovan u siječnju 1992.), a ovo općinski (osnovan u travnju 1992.). Pa općinski je državni organ, a stranački – stranački. I nije radio ništa. To je već rečeno mislim“, konstatirao je Karadžić.
Prema iskazu svjedoka Prstojevića, koji ide u prilog optuženom, stranački Krizni štab nije radio ništa, a tek je općinski krizni štab Ilidže proglasio neposrednu ratnu opasnost.
U ratnim zbivanjima, rekao je svjedok, lokalni srpski dužnosnici nisu primali nikakve direktive od vlasti na Palama budući da je vladao kaos te jedno vrijeme nije bilo informacija – je li tko uopće živ. Prstojević je razlike u svom novom iskazu te onom datom na suđenju Krajišniku, objasnio greškama u prijevodu sa srpskog na
engleski.
Tužitelj Tieger će nastaviti s glavnim ispitivanjem Prstojevića i u srijedu.
Nakon tužiteljstva svog bivšeg stranačkog kolegu će unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se sam brani od optužbi za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Više puta je tijekom suđenja iznio tezu svoje obrane kako je samo bio na čelu srpskog naroda koji se je sam organizirao za obranu, različito od tužiteljstva koje ga optužuje za poticanje i započinjanje ratnih aktivnosti koje su dovele do genocida.
