Na haškom suđenju generalu Ratku Mladiću iskaz je dao pukovnik Petar Salapura, bivši načelnik Uprave za obavještajne poslove u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske. Kao svjedok tužiteljstva Salapura je potvrdio kako su pripadnici Desetog diverzantskog odreda VRS-a sudjelovali u masovnom strijeljanju bošnjačkih zarobljenika u Srebrenici.
Sudu je opisao kako je osobno vidio brojne zarobljenike, a na pitanje – zašto nije ništa poduzeo, Slapura je odgovorio – kako mu to nije bio zadatak, jer se na području Srebrenice slučajno zatekao.
Salapura je izjavio da je o masovnim ubojstvima koje su počinili pripadnici Desetog diverzantskog odreda VRS-a čuo tek nakon nekoliko mjeseci, kada mu je to ispričao zapovjednik te sporne jedinice Milorad Pelemiš. Informacije o tome su ga zgrozile, no ipak je zatražio od ministra policije RS-a Dragana Kijca – da izvršiteljima ubojstva izda lažne osobne iskaznice.
Haškog tužitelja Kveke van der Puja (Kweke van der Puye) je zanimalo – je li pak Salapura što poduzeo da ih kazni.
„Kad je riječ o tome što Vam je on rekao o učešću pripadnika te jedinice u strijeljanjima u Srebrenici, jeste li Vi što osobno poduzeli nakon toga u vezi s time?“, upitao je tužitelj.
„Nisam jer to nije ni moja nadležnost“, odgovorio je svjedok pokušavajući objasniti da su lažne osobne karte napravljene za pripadnike spornog odreda jer se za njih interesirala bošnjačka tajna služba AID, a ne da bi se prikrili zločini.
Da nije bio nadležan, Salapura je također odgovorio i na pitanje tužiteljstva - je li što napravio kada je u Potočarima vidio izdvajanje muškaraca i dječaka od njihovih obitelji, kao i veliki broj zarobljenika kod Nove Kasabe.
„Pa ne... nisam prenio (informacije u Glavni štab). Sasvim normalno, jedna operacija je završena. Ti zarobljenici su stajali na tom igralištu, isto kao i u Potočarima kada sam bio. Vidio sam sasvim jedno normalno i opušteno kretanje. Nisam primijetio ništa posebno....ništa nenormalno u tome“, opisao je Salapura situaciju različito od više svjedoka tužiteljstva koji su je opisali kao kaos i pakao.
Prenio informaciju Mladiću o spremanju „Oluje“
Salapura se branio - kako je on u Srebrenicu došao isključivo prenijeti obavještajnu informaciju generalu Mladiću - o spremanju akcije Hrvatske vojske na pobunjeno područje Hrvatske, poznatu kasnije kao Oluja.
Suočen s korespodencijom iz srpnja 1995.godine, u kojoj je spomenut zajedno s nekim oficirima VRS-a, osuđenim za srebrenička ubojstva, poput Ljubiše Beare i Drage Nikolića, Salapura je izjavio – da on kao obavještajni oficir, nije znao tada što su drugi radili.
„To je služba sigurnosti i druga služba i ja zaista ne znam. Oni su radili po planu u koji ja nisam uključen. Ja se nisam uključivao u sistem rukovođenja i zapovjedanja. Ja sam tu slučajno ostao jer se nisam mogao vratiti. Put je bio zatvoren, ja sam trebao otići za Banja Luku“, pojašnjavao je svoje neznanje o događajima 14.srpnja 1995.godine u koje su bili uključeni spomenuti Beara i Nikolić.
U dodatnom ispitivanju suci su oštro ispitivali Salapuru o njegovoj odgovornosti „kao oficira iz Glavnog štaba VRS-a“ o pokretanju istrage nakon informacija o zločinima Desetog diverzantskog odreda, nakon čega su uspjeli izvući odgovor –„da to nije napravio jer su vjerovatno svi u Glavnom štabu već znali o tome “ budući da se radilo o većoj operaciji.
„Ni danas ne mogu shvatiti da je to bilo moguće“, izjavio je svjedok koji će nakon iskaza za potrebe tužiteljstva na suđenju Mladiću, svjedočiti kao svjedok obrane na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Nakon dovršetka iskaza Salapure u petak, tužiteljstvo će kao idućeg svjedoka izvesti insajdera iz VRS-a, Srećka Aćimovića, koji je kao zapovjednik 2.bataljona Zvorničke brigade - odbio zapovjed o formiranju streljačkog odreda za srebreničke zarobljenike.
Sudu je opisao kako je osobno vidio brojne zarobljenike, a na pitanje – zašto nije ništa poduzeo, Slapura je odgovorio – kako mu to nije bio zadatak, jer se na području Srebrenice slučajno zatekao.
Salapura je izjavio da je o masovnim ubojstvima koje su počinili pripadnici Desetog diverzantskog odreda VRS-a čuo tek nakon nekoliko mjeseci, kada mu je to ispričao zapovjednik te sporne jedinice Milorad Pelemiš. Informacije o tome su ga zgrozile, no ipak je zatražio od ministra policije RS-a Dragana Kijca – da izvršiteljima ubojstva izda lažne osobne iskaznice.
Haškog tužitelja Kveke van der Puja (Kweke van der Puye) je zanimalo – je li pak Salapura što poduzeo da ih kazni.
„Kad je riječ o tome što Vam je on rekao o učešću pripadnika te jedinice u strijeljanjima u Srebrenici, jeste li Vi što osobno poduzeli nakon toga u vezi s time?“, upitao je tužitelj.
„Nisam jer to nije ni moja nadležnost“, odgovorio je svjedok pokušavajući objasniti da su lažne osobne karte napravljene za pripadnike spornog odreda jer se za njih interesirala bošnjačka tajna služba AID, a ne da bi se prikrili zločini.
Da nije bio nadležan, Salapura je također odgovorio i na pitanje tužiteljstva - je li što napravio kada je u Potočarima vidio izdvajanje muškaraca i dječaka od njihovih obitelji, kao i veliki broj zarobljenika kod Nove Kasabe.
„Pa ne... nisam prenio (informacije u Glavni štab). Sasvim normalno, jedna operacija je završena. Ti zarobljenici su stajali na tom igralištu, isto kao i u Potočarima kada sam bio. Vidio sam sasvim jedno normalno i opušteno kretanje. Nisam primijetio ništa posebno....ništa nenormalno u tome“, opisao je Salapura situaciju različito od više svjedoka tužiteljstva koji su je opisali kao kaos i pakao.
Prenio informaciju Mladiću o spremanju „Oluje“
Salapura se branio - kako je on u Srebrenicu došao isključivo prenijeti obavještajnu informaciju generalu Mladiću - o spremanju akcije Hrvatske vojske na pobunjeno područje Hrvatske, poznatu kasnije kao Oluja.
Suočen s korespodencijom iz srpnja 1995.godine, u kojoj je spomenut zajedno s nekim oficirima VRS-a, osuđenim za srebrenička ubojstva, poput Ljubiše Beare i Drage Nikolića, Salapura je izjavio – da on kao obavještajni oficir, nije znao tada što su drugi radili.
„To je služba sigurnosti i druga služba i ja zaista ne znam. Oni su radili po planu u koji ja nisam uključen. Ja se nisam uključivao u sistem rukovođenja i zapovjedanja. Ja sam tu slučajno ostao jer se nisam mogao vratiti. Put je bio zatvoren, ja sam trebao otići za Banja Luku“, pojašnjavao je svoje neznanje o događajima 14.srpnja 1995.godine u koje su bili uključeni spomenuti Beara i Nikolić.
U dodatnom ispitivanju suci su oštro ispitivali Salapuru o njegovoj odgovornosti „kao oficira iz Glavnog štaba VRS-a“ o pokretanju istrage nakon informacija o zločinima Desetog diverzantskog odreda, nakon čega su uspjeli izvući odgovor –„da to nije napravio jer su vjerovatno svi u Glavnom štabu već znali o tome “ budući da se radilo o većoj operaciji.
„Ni danas ne mogu shvatiti da je to bilo moguće“, izjavio je svjedok koji će nakon iskaza za potrebe tužiteljstva na suđenju Mladiću, svjedočiti kao svjedok obrane na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Nakon dovršetka iskaza Salapure u petak, tužiteljstvo će kao idućeg svjedoka izvesti insajdera iz VRS-a, Srećka Aćimovića, koji je kao zapovjednik 2.bataljona Zvorničke brigade - odbio zapovjed o formiranju streljačkog odreda za srebreničke zarobljenike.
