Na haškom suđenju generalu Vojske Republike Srpske Zdravku Tolimiru, nekadašnjem pomoćniku Ratka Mladića za sigurnost i obavještajne poslove, svjedočio je Nesib Salić iz Žepe, koji je u srpnju 1995. kao petnaestogodišnjak, bio prisutan kada su zaštićenu enklavu zauzele srpske snage.
Dok je svjedok Salić ispričao kako je s porodicom bježao zbog vijesti o pokoljima u Srebrenici, optuženi Tolimir je ustvrdio kako su spomenuto područje napustili dobrovoljno.
Žepa je bila svakodnevno granatirana prije zauzimanja pa se svjedok Salić zajedno s majkom i tri sestre skrivao u skloništu gdje je od Bošnjaka koji su dolazili iz Srebrenice čuo informacije o zločinima počinjenim nakon zauzimanja te enklave od strane Vojske Republike Srpske.
Svjedok Nesib Salic na suđenju Zdravku Tolimiru u Haškom sudu, koji je optužen za zločine protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine, 27. travanj 2011.„Sjedio sam u skloništu i brojao. Nekad padne pet, nekad jedna....nekad 250...i tako“, izjavio je svjedok.
Unatoč stalnom granatiranju, kada je počeo napad srpskih snaga na Žepu, zbog priča o smaknućima, porodica Salić se sakrila u obližnjoj šumi gdje su ostali par dana, sve dok nisu dobili poruku da siđu u centar grada gde su bili spremni autobusi za evakuaciju u Kladanj.
Dok je čekao pred autobusom u koji su već ušli njegova majka i sestre, svjedoku je prišao srpski vojnik i izdvojio ga kako bi provjerio je li doista toliko mlad kao što je rekao.
„Izgledao sam malo starije, vjerovatno. Valjda majka priroda. Pa je mislio da sam stariji...ili vojnik...ili tako nešto. Ja sam mu rekao – gospodine ja sam vrlo mlad. Nekih 15 godina. 15.srpnja sam napunio punih 15 godina. On mi nije vjerovao i rekao da se izdvojim tu...i sačekam malo da se on vrati“, opisao je nekoliko puta duboko uzdahnuvši Salić koji je svjedočio uz djelomične mjere zaštite budući da mu je lik ostao skriven za javnost.
Svjedok Salić se prisjetio kako je tada pomislio da mu je došao kraj pa je istog trenutka pobjegao u planine gdje mu se skrivao otac s grupom muškaraca.
Unakrsno ispitivanje
S njima je preko kanjona Drine prešao u Srbiju, gdje su nekoliko mjeseci bili smješteni u vojnim objektima u Užicu i Mitrovom polju.
Zdravko Tolimir u Haškom sudu, pred kojim je optužen za zločine protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine, 27. travanj 2011.U studenom 1995. Crveni križ ih je prebacio u Australiju gdje su ostali nekoliko godina do ponovnog povratka u Bosnu i Hercegovinu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, Tolimir, optužen za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi, izjavio je da civilno stanovništvo Žepe nije deportirano pod pritiskom srpskih snaga, nego da je dobrovoljno napustilo enklavu prema prethodnom dogovoru.
„Je li ta Vaša grupa, Vaš otac i ostali, je li su znali da je Srbija dala suglasnost da vi pređete u Republiku Srbiju. Da je dala suglasnost i da zato graničari nisu pucali na vas. I da niste imali problema prilikom prelaska Drine“, upitao je optuženi.
„Stvarno ne znam. Nitko mi nije rekao, niti naglasio. da mi kaže nešto...ili da sam čuo. Stvarno ne znam“, odgovorio je svjedok.
Nakon Salića svjedočila je Esma Palić, supruga bivšeg zapovjednika obrane Žepe Avde Palića.
Svjedokinja je kroz plač opisala silni strah i neizvjesnost prilikom napuštanja enklave sa ostalim ženama i djecom te opraštanje sa suprugom koji je par mjeseci nakon zauzimanja Žepe pogubljen.
Supruga je molila da pazi na sebe i da ne može spasiti nikoga prije nego što spasi sebe.
„Pokušavala sam u stvari da ga uvjerim da misli na vlastitu sigurnost međutim on je jasno stavio do znanja da on ne može dopustiti da civili stradaju. Doslovce mi je rekao- Esma ja ću uraditi ovaj posao do kraja, a s menom što god bude“, prisjetila se svjedokinja jecajući.
Podsjetimo, Palić je zarobljen prilikom pregovora s predstavnicima VRS-a, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, i odveden.
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice potkraj 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, a 2009.godine je tek potvrđeno uspješnom DNA analizom da se radi upravo o njemu.
Dok je svjedok Salić ispričao kako je s porodicom bježao zbog vijesti o pokoljima u Srebrenici, optuženi Tolimir je ustvrdio kako su spomenuto područje napustili dobrovoljno.
Žepa je bila svakodnevno granatirana prije zauzimanja pa se svjedok Salić zajedno s majkom i tri sestre skrivao u skloništu gdje je od Bošnjaka koji su dolazili iz Srebrenice čuo informacije o zločinima počinjenim nakon zauzimanja te enklave od strane Vojske Republike Srpske.
Unatoč stalnom granatiranju, kada je počeo napad srpskih snaga na Žepu, zbog priča o smaknućima, porodica Salić se sakrila u obližnjoj šumi gdje su ostali par dana, sve dok nisu dobili poruku da siđu u centar grada gde su bili spremni autobusi za evakuaciju u Kladanj.
Dok je čekao pred autobusom u koji su već ušli njegova majka i sestre, svjedoku je prišao srpski vojnik i izdvojio ga kako bi provjerio je li doista toliko mlad kao što je rekao.
„Izgledao sam malo starije, vjerovatno. Valjda majka priroda. Pa je mislio da sam stariji...ili vojnik...ili tako nešto. Ja sam mu rekao – gospodine ja sam vrlo mlad. Nekih 15 godina. 15.srpnja sam napunio punih 15 godina. On mi nije vjerovao i rekao da se izdvojim tu...i sačekam malo da se on vrati“, opisao je nekoliko puta duboko uzdahnuvši Salić koji je svjedočio uz djelomične mjere zaštite budući da mu je lik ostao skriven za javnost.
Svjedok Salić se prisjetio kako je tada pomislio da mu je došao kraj pa je istog trenutka pobjegao u planine gdje mu se skrivao otac s grupom muškaraca.
Unakrsno ispitivanje
S njima je preko kanjona Drine prešao u Srbiju, gdje su nekoliko mjeseci bili smješteni u vojnim objektima u Užicu i Mitrovom polju.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, Tolimir, optužen za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi, izjavio je da civilno stanovništvo Žepe nije deportirano pod pritiskom srpskih snaga, nego da je dobrovoljno napustilo enklavu prema prethodnom dogovoru.
„Je li ta Vaša grupa, Vaš otac i ostali, je li su znali da je Srbija dala suglasnost da vi pređete u Republiku Srbiju. Da je dala suglasnost i da zato graničari nisu pucali na vas. I da niste imali problema prilikom prelaska Drine“, upitao je optuženi.
„Stvarno ne znam. Nitko mi nije rekao, niti naglasio. da mi kaže nešto...ili da sam čuo. Stvarno ne znam“, odgovorio je svjedok.
Nakon Salića svjedočila je Esma Palić, supruga bivšeg zapovjednika obrane Žepe Avde Palića.
Svjedokinja je kroz plač opisala silni strah i neizvjesnost prilikom napuštanja enklave sa ostalim ženama i djecom te opraštanje sa suprugom koji je par mjeseci nakon zauzimanja Žepe pogubljen.
Supruga je molila da pazi na sebe i da ne može spasiti nikoga prije nego što spasi sebe.
„Pokušavala sam u stvari da ga uvjerim da misli na vlastitu sigurnost međutim on je jasno stavio do znanja da on ne može dopustiti da civili stradaju. Doslovce mi je rekao- Esma ja ću uraditi ovaj posao do kraja, a s menom što god bude“, prisjetila se svjedokinja jecajući.
Podsjetimo, Palić je zarobljen prilikom pregovora s predstavnicima VRS-a, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, i odveden.
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice potkraj 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, a 2009.godine je tek potvrđeno uspješnom DNA analizom da se radi upravo o njemu.
