Danas se među kršćanima slavi Uskrs ili Vazam, najstariji i najveći kršćanski blagdan, kao spomen na uskrsnuće Isusa Krista.
Svakih nekoliko godina, a tako i ove, zbog poravnavanja uskrsnih kalendara temeljenih na proljetnoj ravnodnevnici i Mjesečevim mijenama, Uskrs će istoga dana proslaviti i vjernici koji Uskrs slave po gregorijanskom te po julijanskom kalendaru.
Vjernici danas slave Uskrs svečanim liturgijama u crkvama koje su se u korizmenom 40-dnevlju spremale za svetkovanje vazmenog otajstva.
Uskrsom se slavi Isusova pobjeda nad smrću i nad grijehom, kao najočitije svjedočanstvo njegova božanstva i ujedno zalog uskrsnuća za vječni život.
U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvoga proljetnog punog mjeseca, između 22. ožujka i 25. travnja.
Simbol Uskrsa pisanica Uskrs se slavi još od apostolskih vremena, a vuče podrijetlo u židovskom blagdanu Pesahu, odnosno Pashi. Dok su Židovi slavili čudesna Božja djela, koja je pokazao i izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva, kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo
Uskrsnuće, prijelaz iz smrti u život.
Još su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega.
Najveći kršćanski blagdan slavi se tri dana, počinje večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikog petka i Velike subote, a vrhunac slavlja čini bdijenje noć uoči Uskrsa. Priprema za Uskrs je četrdesetodnevni post što počinje na Pepelnicu kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja i pokore.
Uskrsni običaji počinju Cvjetnicom, kada se u crkvama blagoslove grančice masline, drijenka, vrbe, rakite, palme, a u Velikom tjednu se po tradiciji priprema za nastupajuće blagdane, uređuje se kuća, priprema hrana i odjeće, bojaju i ukrašavaju jaja, pisanice. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs vjernici nose jelo na blagoslov u crkvu.
Uskrs je pomičan blagdan, utemeljen na lunarnom kalendaru. U zapadnome kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnome kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.
Svakih nekoliko godina, a tako i ove, zbog poravnavanja uskrsnih kalendara temeljenih na proljetnoj ravnodnevnici i Mjesečevim mijenama, Uskrs će istoga dana proslaviti i vjernici koji Uskrs slave po gregorijanskom te po julijanskom kalendaru.
Vjernici danas slave Uskrs svečanim liturgijama u crkvama koje su se u korizmenom 40-dnevlju spremale za svetkovanje vazmenog otajstva.
Uskrsom se slavi Isusova pobjeda nad smrću i nad grijehom, kao najočitije svjedočanstvo njegova božanstva i ujedno zalog uskrsnuća za vječni život.
U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvoga proljetnog punog mjeseca, između 22. ožujka i 25. travnja.
Uskrsnuće, prijelaz iz smrti u život.
Još su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega.
Najveći kršćanski blagdan slavi se tri dana, počinje večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikog petka i Velike subote, a vrhunac slavlja čini bdijenje noć uoči Uskrsa. Priprema za Uskrs je četrdesetodnevni post što počinje na Pepelnicu kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja i pokore.
Uskrsni običaji počinju Cvjetnicom, kada se u crkvama blagoslove grančice masline, drijenka, vrbe, rakite, palme, a u Velikom tjednu se po tradiciji priprema za nastupajuće blagdane, uređuje se kuća, priprema hrana i odjeće, bojaju i ukrašavaju jaja, pisanice. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs vjernici nose jelo na blagoslov u crkvu.
Uskrs je pomičan blagdan, utemeljen na lunarnom kalendaru. U zapadnome kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnome kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.
