Ako je ovo pobjeda, hoće li se vratiti vojnici

Pišu: Robert Fisk, Independent i Katrina Vanden Heuvel, Washington Post, priredila Sabina Čabaravdić

"U utorak ujutro, istrgnut je komad našega svijeta. Komad plavog neba ukazao se nad New Yorkom, tamo gdje se ne bi trebao vidjeti. .. s neba su umjesto kiše padali ljudi. Naš se grad promijenio zauvijek. Naša se zemlja zauvijek promjenila. Naš se svijet promijenio zauvijek”. Tako je o 11.septembru 2001.godine pisao Jonathan Schell u listu Nation.

Gledali smo što se zbiva. Na televiziji. Užasnuti, ožalošćeni, ljuti…Ljudi su plakali i istovremeno u sutrašnje zadatke bilježili: imamo problem kojeg moramo riješiti. Saznali smo da smo, padom nebodera World Trade centra, izgubili kontakt sa svijetom. U tim prvim danima nije bilo interneta ili telefona. Samo osjećaj nesigurnosti i saznanja da je dotadašnji život nasilno promijenjen.

Gotovo 10 godina kasnije, u nedjelju večer, u dramatičnom, ali prisebnom obraćanju, predsjednik Barack Obama nam je saopštio da je Osama bin Laden, počinitelj napada od 11. septembra, ubijen u američkoj vojnoj akciji. "Potvrdili smo naše jedinstvo kao jedna američka porodica... i našu odlučnost da one koji su počinili nasilje privedemo pred lice pravde", rekao je Obama.

Opisao je hvatanje i ubijanje bin Ladena kao "najznačajnije nastojanje da se ostvare napori da porazimo Al Kaidu. Naglasio je da se naša zemlja nije i nikada neće boriti protiv islama, te da uklanjanje Osame bin Ladena “trebaju pozdraviti svi koji vjeruju u mir i ljudsko dostojanstvo”.

Vrijeme je za kraj rata

Sada, s bin Ladenom pokopanim u moru, vrijeme je za kraj "globalnog rata protiv terorizma", u kojem smo živjeli skoro deceniju. Vrijeme je da prestanemo vrijeme nakon 11.septembra definirati kao “rat protiv terorista bez državljanstva”.

"Rat kao metafora, nije ni štetna ni netačna – ako je krajnji cilj pobjeda ili poraz”, pisao je penzionisani američki ambasador Ronald Spires 2004.godine. “Ali rat protiv terorizma koji nema izlazne strategije, s neprijateljem kojeg prepoznajemo ne po ciljevima, nego po taktici, rat je kojem se ne vidi kraj.”

Bushova administracija koristila je riječ "rat" kao opravdanje za podrivanje najboljih američkih principa. Svedočili smo kršenju ljudskih prava, nezakonitim hapšenjima i zatvaranjima hiljada žena i muškaraca koji su podvrgavani nečuvenim torturama.

Danas je došlo vrijeme da, ne samo prestanemo koristiti termin rat protiv terorizma, nego da okončamo i sam rat.

Da, svi mi živimo u sjeni 11. septembra – sjeni zločina monumentalnih razmjera. I da, bilo bi beskrajno naivno zanijekati da širom svijeta postoje terorističke ćelije koje su opasne. No, terorizam nije neprijatelj koji prijeti istrebljenju našeg naroda. Niti ima smisla upotreba velike sile i okupacija drugih zemalja. Niti uklanjanje svih terorističkih skrovišta.

Mudrije je koristiti obavještajne službe, policiju i unutrašnju sigurnost da bismo sačuvali narod. Naš odgovor terorizmu ne smije više rizikovati uništavanje načela koja definiraju Ameriku, i u našim, i u očima cijelog svijeta.

Ogromna cijena

Bin Laden i jezgro njegove mreže je uništeno, ali uz ogromnu cijenu: dva rata izvan granica SAD, više od 50000 ubijenih ili ranjenih američkih vojnika, stotine hiljada nevinih Iračana, Afganistanaca i Pakistanaca, te milijarde potrošenih američkih dolara…

Posljednja je dekada izuzetno bila značajna za američku naciju. Naučili smo da ratovi bez kraja i konca ne jačaju, nego guše demokratiju. Sada imamo šansu da izgradimo osnove za novu i djelotvorniju nacionalnu sigurnost.

Vrijeme je da se naši momci vrate kućama, piše u svom komentaru Katrina Vanden Heuvel, a Robert Fisk u Independentu postavlja pitanje: Ako je ovo pobjeda, hoće li se vratiti vojnici, i odgovora pitanjima i dilemama.

Pa zašto smo još uvijek u Afganistanu? Nisu li Amerikanci i Britanci tamo otišli 2001.godine da bi se borili protiv Osame bin Ladena? Nije li on ubijen u ponedjeljak?

Bilo je neke bolne simbolike u napadu NATO snaga, samo 24 sata nakon eliminacije bin Ladena, napadu u kojem je poginulo još afganistanskih zaštitara. Ako ćemo pravo, odavno smo izgubili bitku za carstvo nebesko, pretvarajući lov u, sada već irelevantne izumitelje globalnog džihada, u rat protiv desetak hiljada koji nemaju interesa za Al Kaidu, ali strasno žele zapadne vojnike istjerati iz svoje zemlje.

Vjetar promjena

Nježne nade Hamida Karzaija i Hillary Clinton - da će talibani preplašeni ubistvom Bin Ladena naglo postati pristojni demokrati koji jedva čekaju da se ponizno pridruže zapadnim pomagačima i korumpiranim afganistanskim političarima, samo pokazuje koliko su i Karzai i Clintonova udaljeni od krvave stvarnosti te zemlje.

Neki se talibani dive bin Ladenu, ali ga ne vole. On nije bio dio njihove kampanje protiv NATO-a. Mula Omar je mnogo opasniji za Zapad u Afganistanu nego što je to bio Bin Laden. A mi nismo ubili Omara.

U komentarima na ubistvo vođe Al Kaide, Iran i veliki dio arapskog svijeta ponadao se da će ovaj događaj voditi okončanju ratova i uspostavi mira u regiji. Ako je to velika pobjeda za SAD, vrijeme je da se ide kući, što naravno Sjedinjene Države ne namjeravaju učiniti odmah.

Briljantni govor turskog premijera Erdogana u Istanbulu, kada je pozvao Sirijce da zaustave ubijanje sopstvenog naroda, a Gadafija da napusti Libiju, bio je elokventniji i povijesniji, snažniji od holivudski namirisanih obraćanja Baracka Obame i Hillary Clinton. Mi sada gubimo vrijeme nagađajući ko će preuzeti Al Kaidu – Zavahiri ili Saif al Adel, umjesto da se bavimo važnijim stvarima.

Nije svijet sigurniji zato što je ubijen Osama bin Laden, nego zato što vjetar promjena puše Bliskim istokom. Ukoliko se Zapad bude ljudima u toj regiji više obraćao pravdom, a amnje vojnom vatrom, onda će Al Kaida postati još irelevantnija nego je to bila prije Arapskog proljeća.

Postoji naravno za arapski svijet i pozitivna strana bin Ladenova ubistva. Njegovim nestankom neće više moći nikakvi Gadafiji, Asadi ili Salisi tvrditi da čovjek, koji je mrtav, stoji iza revolucija u njihovim zemljama i da ih pokušava srušiti.