(Kristin Deasy, priredila Dinka Jurković)
Na međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu biće prikazan film o ruskom političkom zatvoreniku Mihailu Hodorkovskom. Film je i prije prikazivanja izazvao dosta pažnje ali je jedan potpuno neuobičajen slijed događaja, osigurao da se priča o filmu nađe na naslovnim stranicama svjetskih medija.
Naime, neko očigledno ne želi da se film prikaže pa se potrudio da prvo ukrade laptop reditelja, a zatim da provali u kancelarije producentske kuće i odnese svih pet kompjutera. Na jednom od njih je bio originalni materijal sa snimanja filma.
Reditelj Cyril Tuschi, kaže za radio Slobodna Evropa, da ¨nema pojma¨ ko stoji iza krađe te naglašava da je bio šokiran saznanjem da mu je nestala sva oprema iz kancelarije:
"Provalili su petoro vrata i iz naše montaže odnijeli četiri, ne, pet, kompjutera. Na jednom od njih je bio original dokumentarnog filma o Hodorkovskom.¨
Reditelj ponovo radi na montaži predhodne verzije filma, koju ima na rezervnom serveru pa nema sumnje da će film ipak biti prikazan na festivalu u Berlinu 14-og februara.
Policija vrši istragu i vodi je ujedinjeno sa slučajem krađe rediteljovog laptopa prije nekoliko tjedana.
Nema još nikakvih indicija ali se već sumnja da jedini interes da se film ne prikaže ima vlast u Moskvi.
Nekad najbogatiji Rus, Hodorkovski je vodio naftnu kompaniju Jukos koju je dobio u vlasništvo tokom privatizacije u 90-im godinama prošlog vijeka.
Došao je u sukob sa današnjim premijerom Putinom, otvoreno ga kritizirao i financijski pomagao njegove političke protivnike.
Uhapšen je oktobra 2003-e i osuđen na osam godina zatvora radi neplaćanja poreza. Prije dva mjeseca je osuđen na dodatnih šest godina zatvora zbog navodne pronevjere nafte što se u svjetskoj javnosti smatra neozbiljnom presudom.
Čak i u Rusiji mnogi misle da je presuda politički motivirana, da je to još jedan dokaz da se u Rusiji ne poštuju ljudska prava, te da se ne poštuju principi demokratije.
Sve to čini dokumentarni film o Mihailu Hodorkovskom još interesantnijim.
Film traje više od 90 minuta i autori obećavaju ozbiljnu analizu kako je Hodorkovski uopće postao vlasnik Jukosa te kako je završio u zatvoru.
Hodorkovski je bio ambiciozan
Reditelj Tuschi, koji je inače ruskog porijekla, kaže da je izabrao sudbinu Hodorkovskog za svog junaka jer ¨njego život liči na dramu sa ¨Shakespearovim zapletom i raspletom¨.
Čak je uspio da snimi intervju sa bivšim ruskim tajkunom, jedini koji je Hodorkovski dao pred kamerama u posljednjih sedam godina. Reditelj ga opisuje kao vrlo ¨fokusiranog čovjeka¨:
"Zaista sam bio impresioniran sa njegovom koncentracijom i ponašanjem koje liči na Budiste, bio je vrlo miran i dao je precizne odgovore. On zaista ima poseban oreol. Impresivno je imati takav stav i takvo ponašanje nakon toliko godina zatvorske ćelije.¨
Hodorkovski je inače rođen u Moskvi 1963-e godine, bio je ambiciozan mladić, aktivan na univerzitetu i gotovo predodređen da pripada ruskoj eliti.
Diplomirao je na moskovskom fakultetu za kemiju i tehnologiju 1986-e godine, baš u vrijeme kada je zamah uzimala Perestrojka Mihaila Gorbačova.
Koristići otvorene kanale slobode okušao se u poduzetništvu, otvorio je mali kafić, zatim trgovačku firmu te postao osnivač prve ruske privatne banke, Menatep, 1989-e godine.
Tako je već bio dio nove poslovne elite kada se SSSR raspao 1991-e godine i
dobro pozicioniran za napredak u novim uvjetima. Jedan period bio je čak i zamjenik ministra energetike.
Postao je vlasnik Jukosa na aukciji 1995-e, kaka je zakon omogućio mnogima da transkacijom ¨zajam za akcije¨ na natječajima dobiju velike firme za male novce. Tada je država očajnički trebala gotovinu.
Tako Hodorkovski ima korijene i u komunističkom miljeu kao i onom koji simbolizira tržišnu ekonomiju. Reditelj Tuschi na tu temu kaže:
"On je dijete dvije zemlje, socijalističke Rusije i kapitalističke Rusije, kao da ima dva srca. To me također impresioniralo...da je moguće biti i jedno i drugo. Biti hiper komunista i hiper kapitalista! On kaže da to ide zajedno!¨
Jukos je prvo kritiziran da ne poštuje prava manjinskih vlasnika te da Hodorkovski vuče korist radi bliskih kontakata sa tadašnjim predsjednikom Jelcinom.
Kako je Jelcinovo doba završavalo Hodorkovski je počeo transformaciju kompanije, modernizirao je tehnologiju, uveo zapadne načine poslovanja i plaćao dobit vlasnicima te porez državi.
Kad je uhapešn 2003-e godine je bio najbogatiji čovjek Rusije.
Deset minuta intervjua
Analitičari u Rusiji i van nje tvrde, da je njegov pad počeo kad je krenuo sa financijskim pomaganjem opozicionih stranaka.
Uz planirano objedinjavanje sa drugim naftnim gigantom Rusije, Sibneftom, postajao je sve veći problem za vlasti u Kremlju koja nije htjela ispustiti kontrolu nad energetikom.
Čak i u zatvoru Hodorkovski ne prestaje biti tema vrućih razgovora, a posljednji je bio u Davosu gdje je, na Svjetskom ekonomskom forumu, boravio i ruski predsjednik Medvedev.
Uoči samog okruglog stola, neke europske novine objavile su komentar Hodorkovskog u kojem je kritizirao Medvedeva da nije ¨ostvario obećanja o poštivanju zakona¨u Rusiji.
Nedavno je u Moskvi objavljena i zbirka njegovih eseja iz zatvora.
Usprskos takve slave reditelj Tuschi ga doživljava kao privatnu osobu sa lijepim manirima:
"Sve što se tiče činjenica i teorije on lako prihvata i ima vrlo dobre odgovore. Što se tiče emocija, on ih prikriva. U pismu sam ga zamolio da mi opiše svoje zatvorske snove ali je on to jednostavno izbjegao. Možda i morate biti takvi kad ste u zatvoru, zaista ne znam.¨
Reditelj filma je pet godina pokušavao da mu se odobri intervju sa bivšim tajkunom. Kaže da ga je počeo smatrati ¨fantomom¨ nakon što iz Sibira, gdje je Hodorkovski služio kaznu, nije dobijao nikakve odgovore.
Projekt je osporavan sa svih strana:
"Čudna je stvar, ili više možda smiješna, da u Kremlju misle da me plaća Hodorkovski, dok je čak i Hodorkovski u jednom trenutku mislio da me plaća Kremlj!¨
Film sam sam financirao tvrdi reditelj uz pomoć njemačke vlade. Intervjuirao je njegove rođake, partnere i prijatelje. Kada je konačno dobio odobrenje da snimi Hodorkovskog dobio je - 10 minuta:
"Tih deset minuta, cijelo vrijeme, stajao je oficir iza mene, mašinkom mi je doticao ramena. Kao da je brojao sekunde koje sam proveo snimajući. Bio je to zaista specijalan film!¨
