Autor: Peter Baker (New York Times), priredila: Biljana Jovićević
Američki predsjednik je morao da nauči da i pored sve njegove anti-Vašintonske retorike, odigra po pravilima Vašingtona ako uopšte želi da pobijedi u tom gradu. Nije dovoljno ako samo on vjeruje da je u potpunosti u pravu, ako se niko drugi sa njim ne slaže.
“S obzirom na to koliko je sve obaveza na nama“ rekao mi je gospodin Barak Obama „vjerovatno smo proveli mnogo više vremena pokušavajući da odredimo ispravnu politiku, nego baveći se samom politikom. Postoji vjerovatno perverzni ponos u mojoj administraciji i ja pruzimam odgovornost za to; uprskali smo s vrha time što smo pokušali da uradimo pravu stvar iako je to nepopularno na kratke staze“.
Ono što pogađa u Obaminoj samodijagnozi je da je njegovo sopstveno prikazivanje, figura inspiracije 2008. je zanemario inspiraciju nakon izbora. Nije ostao u vezi sa ljudima koji su mu omogućili da bude izabran. Umjesto toga simultano je razočarao one koji su ga smatrali otjelotvorenjem novog progresivnog pokreta i one koje su očekivali od njega da omogući prolaz za uvođenje postpartijskog doba.
Kada je Barak Obama obezbijedio demokratsku nominaciju u junu 2008. godine, on je razdraganoj masi obožavalaca rekao da „ćemo jednog dana biti u mogućnosti da se okrenemo i kažemo našoj djeci da je to bio trenutak kada smo počeli da obezbjeđujemo zdravstvenu zaštitu za bolesne i dobre poslove za nezaposlene, to je bio momenat kada je nivo vode u okeanima počeo da opada i planeta počela da se liječi, to je bio trenutak kada smo okončali rat, osigurali bezbjednost naše nacije i obnovili naš imidž kao posljednje najbolje nade na svijetu“.
Pročitao sam ovaj pasus gospodinu Obami i pitao ga kako mu sada zvuči njegova visokoleteća retorika u danima niskoleteće vlade.
“Zvuči ambiciozno„ složio se „ali znate šta , napravili smo određeni napredak na svakom od ovih frontova“.
Ali spasiti planetu? Ako obećate da će te spasiti planetu ljudi mogu pomisliti da hoćete, zapravo spasiti planetu? Nasmijao se prije nego što se vratio nadi i inspiraciji.
„Nemam se namjeru izvinjavati zbog postavljanja visokih očekivanja za sebe i zemlju, zato sto mislim da možemo ostvariti sva ta očekivanja, i sada to što predviđam može biti teško izvesti brzo u jednoj velikoj i zbrkanoj demokratiji kao što je ova, jer za sve treba vremena, a mi nijesmo kultura koja je izgrađena na strpljenju“, rekao je Obama.
Pogled iz administracije
Prošlog sam mjeseca prošao Zapadno krilo, razgovrajući ne samo sa Obamom već sa skoro dvadesetak njegovih savjetnika, sa nekima sam razgovarao uz dozvolu, sa nekime bez, u nadi da ću shvatiti kako situcaija izgleda njima.
Pogled iz administracije započinje sa bazičnom mantrom: Gospodin Obama je naslijedio najveću krizu koju je neki predsjednik imao već godinama ili generacijama ili u američkoj istoriji. Spriječio je još jednu Veliku depresiju postavljajući temelje za stabilniju budućnost, ali to je zahtijevalo nepopularne mjere koje će ga neminovno koštati.
Osim toga mnogi zvaničnici brinu da su najbolji dani Obame na funciji predsjednika iza njega. Oni su razgovarali o tome da li vrijeme za novi korak. Podrška američkom predsjedniku prema istraživanju The New York Times i CBS News je ispod 45 procenta prošlog mjeseca u odnosu na 62 procenta kada je preuzeo dužnost, samo jedan procenat više nego što je Bil Klinton imao kada je izgubio Kongres 1994.godine i tri procenta više nego što je Ronald Regan imao kada su Republikanci 1982. izgubili nekoliko desetina mjesta u Kongresu.
Ipak, tim gospodina Obame vrlo je ponosan što je on uspio da ispuni tri od pet velikih obećanja koje je postavio kao stubove njegovih novih temelja u aprilu 2009. Prilikom govora na univerzitetu Džordžtaun, govorio je o zdravstvenoj zaštiti, reformi obrazovanja i finansijskoj regulaciji, poentirajući sa odlukom o povlačenju borbenih trupa u Iraku i pored eskalacije rata u Avganistanu.
Barak Obama i Džozef BajdenAli, moguće je dobiti igru unutar terena i izgubiti je van njega. U njihovim najtmnijim momentima, pomoćnici u Bijeloj kući naglas se pitaju da li je uopšte moguće da moderni predsjednik uspije bez obzira na to koliko "računa potpiše".
Sve izgleda kao urota protiv ideje: neumoljiva opozicija sa malo ili nimalo stvarnog interesa za saradnju, informativni mediji zasićeni trivijalnostima i konfliktom, kultura koja zahtijeva rješenja "za juče", društveni cinizam koji drži vođstvo na niskom nivou. U takvom okruženju, neki savjetnici u Bijeloj kući sve više dolaze do zaključka da je moguće da svaki moderan predsjednik u najboljem slučaju bude prosječan.
Lak odgovor je okriviti Republikance za sve i pomoćnici to čine isuviše. Ali, takođe razmatraju svoje sopstvene pogrešne procjene, oholosti koja ih je dovela do pomisli da mogu da prkose zakonima politike. Najlošija procjena u glavama najvećeg broja savjetnika gospodina Obame je pretpostavka da on može biti most u polarizovanom gradu i uspostavljanju istinske dvostranačke koalicije.
„Ako je neko mislio da će Republikanci jednostavno prisati i prevrnuti se onda smo mi, naprosto, užasno pogriješili“, reako mi je bivši senator Tom Dašel (Tom Daschle), mentor bivšeg i sadašnjeg savjetnika Obame.
Problem u komunikaciji
Ed Rendel (Ed Randell), guverner Pensilvanije, spada među Demokrate koji su oštro ocijenili Obamu što nije žustriji u suočavanju sa opozicijom: ocjena čeriri plus ili pet zbog suštinskih dostignuća, rekao mi je, ili 2 plus ili 3 minus za komunikaciju.
Zdravstvena zaštita je „jedno izuzetno dostignuće“ i program stimulansa je „apsolutni bezuslovni ogroman uspjeh“ ali po ocjeni guvernera Rendela, Obama im je dozvolio da ga ukaljaju kritikama.
„Izgubili su bitku u komunikaciji u obije velike inicijative i izgubili su je rano“ kaže guverner Rendel koji je na početku vatreno podržavao Hilari Klinton a potom postao pristalica Baraka Obame.
To je referen koji se može čuti i unutar Bijele kuće takođe: Postoji problem u komunikaciji! Prvo utočište svakog političara u problemima je da postoji problem u komunikaciji ne u politici koju sprovodi.
Barak Obama, Ujedinjene nacije, 23. septembar 2010.
Kada je riječ o kritikama Obamine politike može doći do konfuzije i duboke kontradiktornosti. On je liberalni fanatik u očima desnih, ali i slabi konformista u očima lijevih. On je antikapitalistički socijalist koji je suviše ležeran sa Wall Streetom, a slab za apologete odbrane mjera SAD usvojenih od bivšeg predsjednika Džorža Buša oko taktike za borbu protiv terorizma, a na štetu građanskih sloboda.
„Kada govori o tome da bude reformistički predsjednik , to znači obnovu povjerenja američkog naroda u naše državne institucije“, kaže Ken Duberstejn (Ken Duberstein), bivši šef kabineta predsjednika Ronalda Regana, koji je podržao Obamu 2008. godine.
„Ono što sada znamo je da ne funkcioniše,a ljudi su još nepovjerljiviji prema insitucijama, naročito vladi“, rekao je on.
Druga strana želi više ideološke rigidnosti.
Norman Solomon, vodeći progresivni aktivista i predsjednik Instituta za praćenje javnosti, smatra da je Obama „u potpunosti propustio svoju veliku šansu da zemlji iznova agresivnije nametne u fokus teme kao što su javno zdravstveno osiguranje za sve".
To nije ono što su ljudi očekivali
Pritisnut sa obije strane Barak Obama izgeda frustriran i naravno u odbrambenoj poziciji.
„Demokrate neprekidno vide čašu kao poluparaznu“, reako je Obama na dobrotvornom skupu u Grinviču Kontetikat, prošlog mjeseca i dodao „ako smo uspjeli da prođe istorijski paket zdravstvene zaštite, oni zaključuju da opcija javne zaštite nije tu. Ako paket finasijske pomoći prođe, kažu nijesam baš siguran sa svim pravilima, nijesam siguran da sam u potpunosti zadovoljan. I - oh Bože - još nijesmo donijeli svjetski mir. Mislio sam da će to ići mnogo brže", rekao je Obama
Ram Emanuel (Rahm Emmenauel), prvi šef kabineta predsjednika Obame u Bijeloj kući, koji je prošlog mjeseca napustio tu dužnost, rekao je da „je sjeme njegovih političkih problema danas zasađeno zbog preduzimanja upravo ovih koraka".
Zvaničnici u Bijeloj kući su saglasni da nije trebalo dozvoliti da se proces usvajanja paketa zdravstvene zaštite odugovlači zbog čekanja podrške Republikanaca koja nikad nije došla.
„To nije ono što su ljudi očekivali kada su ga poslali u Vašington, da bude odgovoran zakonodavac“ jedan od vodećih savjetnika mi je rekao, „njihova precepcija je da nije ništa uradio povodom ekonomske situacije“.
Ipak, ono što u Bijeloj kući, takođe, nećete čuti je dovođenje u pitanje bazičnih elemenata programa.
Pomoćnici Obame, liberali i modernisti, ako hoćete, odbacuju svaki prigovor da stimulativni paket nije pomogao ekonomiji ili da je zdravstvena reforma suviše skupa, jednako kao što odbacuju kritike sa lijeve strane da je stimulativni paket morao biti veći i da je zdravstvena reforma morala uključiti javno zdravstveno osiguranje.
„Tražili smo veći stimulans nego što smo na kraju dobili", rekao mi je Lorens Samers jedan od vodećih ekonomskih savjetnika, ali smo se borili najviše što smo mogli i vjerujem da smo dobili od Kongresa dobili najviše što se u tom trenutku moglo.
Melodi Barns, savjetnik predsjednika za unutrašnju politiku, kaže da je Obamin najveći problem to što su nakon osam godina politike Džordža Buša pristalice Obame bili veoma željni promjena odmah.
„Napregnuti zahtjev u skoro svakoj oblasti, od nauke, obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapravo, čega god hoćete, obilovalo je željom da se nešto konačno učini kako treba“, kaže Barns.
„Svaki segment populacije je imao nešto što je veoma važno za njih i što su željeli da bude u fokusu“, naglasio je on.
Svi Obamini konkurenti
Obamini savjetnici su mnogo veći optimisti u pogledu 2012. nego 2010. godine , vjerujući da će takozvani „Pokret čajanka" izabrati Obamu za predsjednika tako što će kandidat Republikanaca biti krajnji desničar.
Sumnjaju da će Sara Pejlin (Sarah Palin) biti nominovana, a figura kao što je Mit Romnej (Mitt Romney) ne može dobiti nominaciju Republikanaca zato što je donio njegov sopstveni zakon o zdravstvenoj zaštiti kao guverner Masačuseca.
Ako bi trebalo da predviđaju danas, neki bi u Bijeloj kući rekli da će konkurent Baraka Obame za Bijelu kuću biti Majk Hakabi (Mike Huckabee), bivši guverner Arkanzasa.
Majk Hakabi i Hilari Klinton
Predsjednik Obama mi je iskazao optimizam u pogledu saradnje sa Republikancima nakon izbora na polovini mandata u novembru.
Čak iako je takav savez moguć u naredne dvije godine većinom će se cementirati ono što je gospodin Obama uradio u prve dvije godine i braniti to u izazovima pred Kongresom. Jedan viši savjetnik mi je rekao:
„Biće veoma malo podsticaja za velike stvari u naredne dvije godine osim u slučaju neke velike krize“.
Prije nego što je otišao, Ram Emanuele mi je rekao: „Ja ne pristajem na to da ne treba raditi ništa. Mislim da treba imati agendu".
Ali kakavu vrstu agendu? Ne preopširnu i ne provokativnu, kažu neki savjetnici.
„Trebala bi biti limitirana i fokusirana na dostižne ciljeve sa najvišim prioritetima za američki narod“, kaže Ričard Durbin (Richard Durbin), broj dva među demokratama u Senatu.
Tom Dašel kaže da će Obama trebati još savjetnika.
Guverner Ed Rendal misli drugačije.
“Ne treba mnogo da vodi računa o postizanju bipartizma ako republikanci nastave da odbijaju saradnju". On savjetuje: „Uradi ono što moraš i uzvrati im i istovremno prekini kukati zbog onoga što si naslijedio. Nakon izbora nema više povlačenja, niti krivljenja Bušove administarcije. U redu je da to činiš tokom kampanje, ali treba stati jer kada to čuješ toliko puta koliko smo mi čuli to zvuči kao pokvarena ploča“, precizan je guverner Rendal.
Gospodin Obama će imati još dvije godine ili još šest ako nađe svoj put naprijed. Kao autor, Obama cijeni ritam burne priče. Ali, ko je zaista protagonist? Na kraju, kao predsjednik je još uvjek veoma misteriozan za mnoge Amerikance. Tokom kampanje prodao je sebe ili ideju o sebi, mnogo više nego bilo koju politiku posebno i glasači su popunili liniju koju su izabrali. On je bio, kao što je sam rekao tada, posljednji Roršah test.
Sada će linija dodatno biti pčrodubljena. Sa svakim izborom koji gospodin Obama napravi on će ubuduće definisati sebe, kako u dobru tako i u zlu u umovima mnogih Amerikanaca.
On kaže da zana gdje ide i hvata zamah uprkos prepreka pred njim. Kao što je rekao grupi posjetilaca prošlog proljeća, nakon što je u Kongresu prošla zdravstvena reforma i potpisan sporazum o smanjenju nuklearnih bojevih glava sa Rusijom, „Počeo sam polako , ali sam zavšio snažno“.
Ako bude želeo da piše istoriju, moraće da bude onako kako je sam zamislio!
Američki predsjednik je morao da nauči da i pored sve njegove anti-Vašintonske retorike, odigra po pravilima Vašingtona ako uopšte želi da pobijedi u tom gradu. Nije dovoljno ako samo on vjeruje da je u potpunosti u pravu, ako se niko drugi sa njim ne slaže.
“S obzirom na to koliko je sve obaveza na nama“ rekao mi je gospodin Barak Obama „vjerovatno smo proveli mnogo više vremena pokušavajući da odredimo ispravnu politiku, nego baveći se samom politikom. Postoji vjerovatno perverzni ponos u mojoj administraciji i ja pruzimam odgovornost za to; uprskali smo s vrha time što smo pokušali da uradimo pravu stvar iako je to nepopularno na kratke staze“.
Ono što pogađa u Obaminoj samodijagnozi je da je njegovo sopstveno prikazivanje, figura inspiracije 2008. je zanemario inspiraciju nakon izbora. Nije ostao u vezi sa ljudima koji su mu omogućili da bude izabran. Umjesto toga simultano je razočarao one koji su ga smatrali otjelotvorenjem novog progresivnog pokreta i one koje su očekivali od njega da omogući prolaz za uvođenje postpartijskog doba.
Nije ostao u vezi sa ljudima koji su mu omogućili da bude izabran
Kada je Barak Obama obezbijedio demokratsku nominaciju u junu 2008. godine, on je razdraganoj masi obožavalaca rekao da „ćemo jednog dana biti u mogućnosti da se okrenemo i kažemo našoj djeci da je to bio trenutak kada smo počeli da obezbjeđujemo zdravstvenu zaštitu za bolesne i dobre poslove za nezaposlene, to je bio momenat kada je nivo vode u okeanima počeo da opada i planeta počela da se liječi, to je bio trenutak kada smo okončali rat, osigurali bezbjednost naše nacije i obnovili naš imidž kao posljednje najbolje nade na svijetu“.
Pročitao sam ovaj pasus gospodinu Obami i pitao ga kako mu sada zvuči njegova visokoleteća retorika u danima niskoleteće vlade.
“Zvuči ambiciozno„ složio se „ali znate šta , napravili smo određeni napredak na svakom od ovih frontova“.
Ali spasiti planetu? Ako obećate da će te spasiti planetu ljudi mogu pomisliti da hoćete, zapravo spasiti planetu? Nasmijao se prije nego što se vratio nadi i inspiraciji.
„Nemam se namjeru izvinjavati zbog postavljanja visokih očekivanja za sebe i zemlju, zato sto mislim da možemo ostvariti sva ta očekivanja, i sada to što predviđam može biti teško izvesti brzo u jednoj velikoj i zbrkanoj demokratiji kao što je ova, jer za sve treba vremena, a mi nijesmo kultura koja je izgrađena na strpljenju“, rekao je Obama.
Pogled iz administracije
Prošlog sam mjeseca prošao Zapadno krilo, razgovrajući ne samo sa Obamom već sa skoro dvadesetak njegovih savjetnika, sa nekima sam razgovarao uz dozvolu, sa nekime bez, u nadi da ću shvatiti kako situcaija izgleda njima.
Pogled iz administracije započinje sa bazičnom mantrom: Gospodin Obama je naslijedio najveću krizu koju je neki predsjednik imao već godinama ili generacijama ili u američkoj istoriji. Spriječio je još jednu Veliku depresiju postavljajući temelje za stabilniju budućnost, ali to je zahtijevalo nepopularne mjere koje će ga neminovno koštati.
Osim toga mnogi zvaničnici brinu da su najbolji dani Obame na funciji predsjednika iza njega. Oni su razgovarali o tome da li vrijeme za novi korak. Podrška američkom predsjedniku prema istraživanju The New York Times i CBS News je ispod 45 procenta prošlog mjeseca u odnosu na 62 procenta kada je preuzeo dužnost, samo jedan procenat više nego što je Bil Klinton imao kada je izgubio Kongres 1994.godine i tri procenta više nego što je Ronald Regan imao kada su Republikanci 1982. izgubili nekoliko desetina mjesta u Kongresu.
Ipak, tim gospodina Obame vrlo je ponosan što je on uspio da ispuni tri od pet velikih obećanja koje je postavio kao stubove njegovih novih temelja u aprilu 2009. Prilikom govora na univerzitetu Džordžtaun, govorio je o zdravstvenoj zaštiti, reformi obrazovanja i finansijskoj regulaciji, poentirajući sa odlukom o povlačenju borbenih trupa u Iraku i pored eskalacije rata u Avganistanu.
Sve izgleda kao urota protiv ideje: neumoljiva opozicija sa malo ili nimalo stvarnog interesa za saradnju, informativni mediji zasićeni trivijalnostima i konfliktom, kultura koja zahtijeva rješenja "za juče", društveni cinizam koji drži vođstvo na niskom nivou. U takvom okruženju, neki savjetnici u Bijeloj kući sve više dolaze do zaključka da je moguće da svaki moderan predsjednik u najboljem slučaju bude prosječan.
Lak odgovor je okriviti Republikance za sve i pomoćnici to čine isuviše. Ali, takođe razmatraju svoje sopstvene pogrešne procjene, oholosti koja ih je dovela do pomisli da mogu da prkose zakonima politike. Najlošija procjena u glavama najvećeg broja savjetnika gospodina Obame je pretpostavka da on može biti most u polarizovanom gradu i uspostavljanju istinske dvostranačke koalicije.
„Ako je neko mislio da će Republikanci jednostavno prisati i prevrnuti se onda smo mi, naprosto, užasno pogriješili“, reako mi je bivši senator Tom Dašel (Tom Daschle), mentor bivšeg i sadašnjeg savjetnika Obame.
Problem u komunikaciji
Ed Rendel (Ed Randell), guverner Pensilvanije, spada među Demokrate koji su oštro ocijenili Obamu što nije žustriji u suočavanju sa opozicijom: ocjena čeriri plus ili pet zbog suštinskih dostignuća, rekao mi je, ili 2 plus ili 3 minus za komunikaciju.
Zdravstvena zaštita je „jedno izuzetno dostignuće“ i program stimulansa je „apsolutni bezuslovni ogroman uspjeh“ ali po ocjeni guvernera Rendela, Obama im je dozvolio da ga ukaljaju kritikama.
„Izgubili su bitku u komunikaciji u obije velike inicijative i izgubili su je rano“ kaže guverner Rendel koji je na početku vatreno podržavao Hilari Klinton a potom postao pristalica Baraka Obame.
To je referen koji se može čuti i unutar Bijele kuće takođe: Postoji problem u komunikaciji! Prvo utočište svakog političara u problemima je da postoji problem u komunikaciji ne u politici koju sprovodi.
Kada je riječ o kritikama Obamine politike može doći do konfuzije i duboke kontradiktornosti. On je liberalni fanatik u očima desnih, ali i slabi konformista u očima lijevih. On je antikapitalistički socijalist koji je suviše ležeran sa Wall Streetom, a slab za apologete odbrane mjera SAD usvojenih od bivšeg predsjednika Džorža Buša oko taktike za borbu protiv terorizma, a na štetu građanskih sloboda.
„Kada govori o tome da bude reformistički predsjednik , to znači obnovu povjerenja američkog naroda u naše državne institucije“, kaže Ken Duberstejn (Ken Duberstein), bivši šef kabineta predsjednika Ronalda Regana, koji je podržao Obamu 2008. godine.
„Ono što sada znamo je da ne funkcioniše,a ljudi su još nepovjerljiviji prema insitucijama, naročito vladi“, rekao je on.
Druga strana želi više ideološke rigidnosti.
Norman Solomon, vodeći progresivni aktivista i predsjednik Instituta za praćenje javnosti, smatra da je Obama „u potpunosti propustio svoju veliku šansu da zemlji iznova agresivnije nametne u fokus teme kao što su javno zdravstveno osiguranje za sve".
To nije ono što su ljudi očekivali
Pritisnut sa obije strane Barak Obama izgeda frustriran i naravno u odbrambenoj poziciji.
„Demokrate neprekidno vide čašu kao poluparaznu“, reako je Obama na dobrotvornom skupu u Grinviču Kontetikat, prošlog mjeseca i dodao „ako smo uspjeli da prođe istorijski paket zdravstvene zaštite, oni zaključuju da opcija javne zaštite nije tu. Ako paket finasijske pomoći prođe, kažu nijesam baš siguran sa svim pravilima, nijesam siguran da sam u potpunosti zadovoljan. I - oh Bože - još nijesmo donijeli svjetski mir. Mislio sam da će to ići mnogo brže", rekao je Obama
Ram Emanuel (Rahm Emmenauel), prvi šef kabineta predsjednika Obame u Bijeloj kući, koji je prošlog mjeseca napustio tu dužnost, rekao je da „je sjeme njegovih političkih problema danas zasađeno zbog preduzimanja upravo ovih koraka".
Zvaničnici u Bijeloj kući su saglasni da nije trebalo dozvoliti da se proces usvajanja paketa zdravstvene zaštite odugovlači zbog čekanja podrške Republikanaca koja nikad nije došla.
„To nije ono što su ljudi očekivali kada su ga poslali u Vašington, da bude odgovoran zakonodavac“ jedan od vodećih savjetnika mi je rekao, „njihova precepcija je da nije ništa uradio povodom ekonomske situacije“.
Ipak, ono što u Bijeloj kući, takođe, nećete čuti je dovođenje u pitanje bazičnih elemenata programa.
To nije ono što su ljudi očekivali kada su ga poslali u Vašington, da bude odgovoran zakonodavac
Pomoćnici Obame, liberali i modernisti, ako hoćete, odbacuju svaki prigovor da stimulativni paket nije pomogao ekonomiji ili da je zdravstvena reforma suviše skupa, jednako kao što odbacuju kritike sa lijeve strane da je stimulativni paket morao biti veći i da je zdravstvena reforma morala uključiti javno zdravstveno osiguranje.
„Tražili smo veći stimulans nego što smo na kraju dobili", rekao mi je Lorens Samers jedan od vodećih ekonomskih savjetnika, ali smo se borili najviše što smo mogli i vjerujem da smo dobili od Kongresa dobili najviše što se u tom trenutku moglo.
Melodi Barns, savjetnik predsjednika za unutrašnju politiku, kaže da je Obamin najveći problem to što su nakon osam godina politike Džordža Buša pristalice Obame bili veoma željni promjena odmah.
„Napregnuti zahtjev u skoro svakoj oblasti, od nauke, obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapravo, čega god hoćete, obilovalo je željom da se nešto konačno učini kako treba“, kaže Barns.
„Svaki segment populacije je imao nešto što je veoma važno za njih i što su željeli da bude u fokusu“, naglasio je on.
Svi Obamini konkurenti
Obamini savjetnici su mnogo veći optimisti u pogledu 2012. nego 2010. godine , vjerujući da će takozvani „Pokret čajanka" izabrati Obamu za predsjednika tako što će kandidat Republikanaca biti krajnji desničar.
Sumnjaju da će Sara Pejlin (Sarah Palin) biti nominovana, a figura kao što je Mit Romnej (Mitt Romney) ne može dobiti nominaciju Republikanaca zato što je donio njegov sopstveni zakon o zdravstvenoj zaštiti kao guverner Masačuseca.
Ako bi trebalo da predviđaju danas, neki bi u Bijeloj kući rekli da će konkurent Baraka Obame za Bijelu kuću biti Majk Hakabi (Mike Huckabee), bivši guverner Arkanzasa.
Predsjednik Obama mi je iskazao optimizam u pogledu saradnje sa Republikancima nakon izbora na polovini mandata u novembru.
Čak iako je takav savez moguć u naredne dvije godine većinom će se cementirati ono što je gospodin Obama uradio u prve dvije godine i braniti to u izazovima pred Kongresom. Jedan viši savjetnik mi je rekao:
„Biće veoma malo podsticaja za velike stvari u naredne dvije godine osim u slučaju neke velike krize“.
Prije nego što je otišao, Ram Emanuele mi je rekao: „Ja ne pristajem na to da ne treba raditi ništa. Mislim da treba imati agendu".
Ali kakavu vrstu agendu? Ne preopširnu i ne provokativnu, kažu neki savjetnici.
„Trebala bi biti limitirana i fokusirana na dostižne ciljeve sa najvišim prioritetima za američki narod“, kaže Ričard Durbin (Richard Durbin), broj dva među demokratama u Senatu.
Tom Dašel kaže da će Obama trebati još savjetnika.
Guverner Ed Rendal misli drugačije.
“Ne treba mnogo da vodi računa o postizanju bipartizma ako republikanci nastave da odbijaju saradnju". On savjetuje: „Uradi ono što moraš i uzvrati im i istovremno prekini kukati zbog onoga što si naslijedio. Nakon izbora nema više povlačenja, niti krivljenja Bušove administarcije. U redu je da to činiš tokom kampanje, ali treba stati jer kada to čuješ toliko puta koliko smo mi čuli to zvuči kao pokvarena ploča“, precizan je guverner Rendal.
Gospodin Obama će imati još dvije godine ili još šest ako nađe svoj put naprijed. Kao autor, Obama cijeni ritam burne priče. Ali, ko je zaista protagonist? Na kraju, kao predsjednik je još uvjek veoma misteriozan za mnoge Amerikance. Tokom kampanje prodao je sebe ili ideju o sebi, mnogo više nego bilo koju politiku posebno i glasači su popunili liniju koju su izabrali. On je bio, kao što je sam rekao tada, posljednji Roršah test.
Sada će linija dodatno biti pčrodubljena. Sa svakim izborom koji gospodin Obama napravi on će ubuduće definisati sebe, kako u dobru tako i u zlu u umovima mnogih Amerikanaca.
On kaže da zana gdje ide i hvata zamah uprkos prepreka pred njim. Kao što je rekao grupi posjetilaca prošlog proljeća, nakon što je u Kongresu prošla zdravstvena reforma i potpisan sporazum o smanjenju nuklearnih bojevih glava sa Rusijom, „Počeo sam polako , ali sam zavšio snažno“.
Ako bude želeo da piše istoriju, moraće da bude onako kako je sam zamislio!
