Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočila je zaštićena svjedokinja pod pseudonimom KDZ 354, koja je brutalno silovana zajedno s majkom na Grbavici od strane osumnjičenog ratnog zločinca Veselina Vlahovića zvanog Batko.
Prema njezinim riječima djelatne vojne osobe Vojske Republike Srpske, koje su joj na kraju otele i stan, imale su spiskove ljudi nesrpske nacionalnosti što ide u prilog tezi tužiteljstva da se protjerivanjem ljudi organizirano upravljalo s najviših razina prema nižim.
Na počeku unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je zaštićenoj svjedokinji izrazio suosjećanje za strahote koje je proživjela.
Zaštićena svedokinja na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba, Radovanu Karadžiću u Haški tribunal, 11. mart 2011."Prije ispitivanja želim da Vam kažem da bih najrađe odustao iz solidarsnoti s Vama zbog užasa koji ste proživjeli. I više bih zamolio da nam pomognete da rasvijetlimo prilike na Grbavici u tim mjesecima, nego što bih se bavio samim događajem koji je za Vas bio najgori", rekao je Karadžić.
Ipak, unakrsno ispitivanje nije moglo proći bez prisjećanja svjedokinje na ponižavajući napad na nju i majku od strane spomenutog Batka.
"Kasnije kažete u izjavama da je prijetio da će Vas predati četnicima ili nešto", upitao je optuženi odmah nakon par pitanja o stanju na Grbavici polovicom 1992.godine.
"Počelo je kad je spomenuo da će moju majku ubiti na nekom potoku, a mene predati svojim četnicima. Upotrebljavao je užasne izraze, užasno vrijeđanje, pri tom me nemilosrdno udarajući. Ja sam ovako dosta, ne mogu reći krhke građe, ali nisam prejaka i to je bilo prestrašno. Tek sam čula svoju majku koja leži ondje, počela se jako nervirati kad je rekao da će to uraditi, spominjajući neku javnu kuću (gdje su držane bošnjačke žene i djevojčice kao seksualno roblje; napomena autora)",opisala je svjedokinja jecajući zbog prisjećanja na brutalni napad na nju i majku.
Optuženi tvrdio da se radilo o ratnom kaosu
Karadžić je ispitivao detalje vezane uz identitet Batka želeći ukazati kako se radilo o pripadniku paravojne formacije, a ne regularnom vojniku.
Optuženi je želio prikazati ispitivanjem o detaljima o uniformi ljudi koji su upadali u stanove - da se radilo o ratnom kaosu, a ne o jasnim naredbama za teror nesrpskog stanovništva što pak tvrdi tužiteljstvo.
Svjedokinja je opisala kako nisu mogli izaći s Grbavice te kako je njoj otet stan kao i drugim stanovnicima nesrpske nacionalnosti, nakon što je jedan vojnik Vojske Republike Srpske došao pred njezinu zgradu sa spiskom imena.
"Ne znate kojoj jedinici je pripadao taj Simić", upitao je Karadžić.
"A ne, ne. On Vam se u stvari predstavio tako stavljajući ruku na pištolj, govoreći meni da moram otići s njim da stan bude pregledan. Ja sam tu prošla opet jednu osobnu dramu. Što sad u toj noći....nema struje. I kada je on izgovorio da bi on trebao pregledati naš stan, da njemu treba ključ....ja sam njemu stavila ključ u ruku", opisala je svjedokinja.
Nakon zaštićene svjedokinje s iskazom će nastaviti Karadžićev bivši stranački kolega, Neđeljko Prstojević, ratni predsjednik Kriznog štaba Ilidža kojeg je tužiteljstvo dovelo pred Haški sud kao svojeg svjedoka, ali ga je i optužilo da je simpatizer optuženog nakon što je promijenio svoj iskaz dat prije nekoliko godina na suđenju Momčilu Krajišniku, premijeru Republike Srpske u ratno vrijeme, prema kojem je vrh SDS-a davao uputstva lokalnim vođama.
Prema njezinim riječima djelatne vojne osobe Vojske Republike Srpske, koje su joj na kraju otele i stan, imale su spiskove ljudi nesrpske nacionalnosti što ide u prilog tezi tužiteljstva da se protjerivanjem ljudi organizirano upravljalo s najviših razina prema nižim.
Na počeku unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je zaštićenoj svjedokinji izrazio suosjećanje za strahote koje je proživjela.
Ipak, unakrsno ispitivanje nije moglo proći bez prisjećanja svjedokinje na ponižavajući napad na nju i majku od strane spomenutog Batka.
"Kasnije kažete u izjavama da je prijetio da će Vas predati četnicima ili nešto", upitao je optuženi odmah nakon par pitanja o stanju na Grbavici polovicom 1992.godine.
"Počelo je kad je spomenuo da će moju majku ubiti na nekom potoku, a mene predati svojim četnicima. Upotrebljavao je užasne izraze, užasno vrijeđanje, pri tom me nemilosrdno udarajući. Ja sam ovako dosta, ne mogu reći krhke građe, ali nisam prejaka i to je bilo prestrašno. Tek sam čula svoju majku koja leži ondje, počela se jako nervirati kad je rekao da će to uraditi, spominjajući neku javnu kuću (gdje su držane bošnjačke žene i djevojčice kao seksualno roblje; napomena autora)",opisala je svjedokinja jecajući zbog prisjećanja na brutalni napad na nju i majku.
Optuženi tvrdio da se radilo o ratnom kaosu
Karadžić je ispitivao detalje vezane uz identitet Batka želeći ukazati kako se radilo o pripadniku paravojne formacije, a ne regularnom vojniku.
Optuženi je želio prikazati ispitivanjem o detaljima o uniformi ljudi koji su upadali u stanove - da se radilo o ratnom kaosu, a ne o jasnim naredbama za teror nesrpskog stanovništva što pak tvrdi tužiteljstvo.
Svjedokinja je opisala kako nisu mogli izaći s Grbavice te kako je njoj otet stan kao i drugim stanovnicima nesrpske nacionalnosti, nakon što je jedan vojnik Vojske Republike Srpske došao pred njezinu zgradu sa spiskom imena.
"Ne znate kojoj jedinici je pripadao taj Simić", upitao je Karadžić.
"A ne, ne. On Vam se u stvari predstavio tako stavljajući ruku na pištolj, govoreći meni da moram otići s njim da stan bude pregledan. Ja sam tu prošla opet jednu osobnu dramu. Što sad u toj noći....nema struje. I kada je on izgovorio da bi on trebao pregledati naš stan, da njemu treba ključ....ja sam njemu stavila ključ u ruku", opisala je svjedokinja.
Nakon zaštićene svjedokinje s iskazom će nastaviti Karadžićev bivši stranački kolega, Neđeljko Prstojević, ratni predsjednik Kriznog štaba Ilidža kojeg je tužiteljstvo dovelo pred Haški sud kao svojeg svjedoka, ali ga je i optužilo da je simpatizer optuženog nakon što je promijenio svoj iskaz dat prije nekoliko godina na suđenju Momčilu Krajišniku, premijeru Republike Srpske u ratno vrijeme, prema kojem je vrh SDS-a davao uputstva lokalnim vođama.
