Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem bivše istražiteljice haškog tužiteljstva Stephanie Frease (Stefani Friz).
Ona je istraživala autentičnost presretnutih razgovora između oficira Drinskog korpusa i Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske u vrijeme zarobljavanja tisuća bošnjačkih dječaka i muškaraca nakon zauzimanja zaštićene zone Srebrenica u srpnju 1995.godine.
„Presretnuti razgovori su autentični i pouzdani“, potvrdila je bivša istražiteljica Friz, opisujući četiri razgovora koje je analizirala ne samo preko stenograma koje su prikupile policijske i vojne jedinice za prisluškivanje Armije Bosne i Hercegovine, već ih i usporedila s dokumenatima koji su zaplijenjeni u Zvorničkoj brigadi.
„Ovo je sažetak dokumenta o primitku goriva. Mi smo to zaplijenili prema nalogu iz zapovjedništva Zvorničke brigade 1998.godine. U ovom dokumentu se govori o 500 litara goriva D 2 koje je izdato potpukovniku Popoviću 16.srpnja 1995.godine“, opisala je jedan od predstavljenih dokumenata korištenih pri analizi autentičnosti svjedokinja Frease.
Spomenuto gorivo je trebalo, prema riječima oficira VRS-a, „kako bi se završio posao“, odnosno kako bi se tisuće zarobljenika transportiralo na mjesta pogubljenja.
Što su bili 'paketi'
Različito od tužiteljstva koje smatra kako su presretnuti razgovori pokazatelj organizirane akcije ubijanja zarobljenih muškaraca, optuženi Karadžić je pokušao prilikom unakrsnog ispitivanja prikazati – da oni samo označavaju hvalisanje sugovornika vojničkim uspjesima.
„Znate li Vi što su – lovačke priče?“, upitao je optuženi.
„Ne“, odgovorila je Frease.
„U prenesenom značenju u našem jeziku – lovačke priče su hvalisanje ulovom. Gdje se pretjeruje – pa je riba imala 2 metra, a medvjed bio visok 3 metra...“, objašnjavao je optuženi.
Iako je broj od preko tisuću i pol zarobljenih muškaraca na stadionu u Novoj Kasabi spomenut nekoliko puta u presretnutim razgovorima i dokumentima jedinica VRS-a, optuženi Karadžić je pokušavao to osporiti navodeći kako je brojka prenapuhana te kako su prikazani samo presretnuti razgovori koji tomu doprinose.
Spominjani „paketi“ u nekim presretnutim razgovorima između oficira VRS-a prema Karadžiću se nisu odnosili na ljude, zarobljene muškarce i dječake bošnjačke nacionalnosti, nego su mogli značiti – bilo što.
Tome u prilog je priložio neke druge presretnute razgovore, ali mjesec dana nakon zauzimanja Srebrenice, u kojima se također spominje „paket“.
„U analiziranjima razgovora potrebno je imati kontekst, to je jako važno“, odgovorila je svjedokinja potvrđujući u dodatnom ispitivanju tužiteljstvu kako se u presretnutim razgovorima iz srpnja 1995.godine riječ „paket“ odnosila na zarobljenike.
Suđenje će se nastaviti idućeg tjedna novim svjedočenjem o zločinima nakon zauzimanja Srebrenice.
Ona je istraživala autentičnost presretnutih razgovora između oficira Drinskog korpusa i Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske u vrijeme zarobljavanja tisuća bošnjačkih dječaka i muškaraca nakon zauzimanja zaštićene zone Srebrenica u srpnju 1995.godine.
„Presretnuti razgovori su autentični i pouzdani“, potvrdila je bivša istražiteljica Friz, opisujući četiri razgovora koje je analizirala ne samo preko stenograma koje su prikupile policijske i vojne jedinice za prisluškivanje Armije Bosne i Hercegovine, već ih i usporedila s dokumenatima koji su zaplijenjeni u Zvorničkoj brigadi.
„Ovo je sažetak dokumenta o primitku goriva. Mi smo to zaplijenili prema nalogu iz zapovjedništva Zvorničke brigade 1998.godine. U ovom dokumentu se govori o 500 litara goriva D 2 koje je izdato potpukovniku Popoviću 16.srpnja 1995.godine“, opisala je jedan od predstavljenih dokumenata korištenih pri analizi autentičnosti svjedokinja Frease.
Spomenuto gorivo je trebalo, prema riječima oficira VRS-a, „kako bi se završio posao“, odnosno kako bi se tisuće zarobljenika transportiralo na mjesta pogubljenja.
Što su bili 'paketi'
Različito od tužiteljstva koje smatra kako su presretnuti razgovori pokazatelj organizirane akcije ubijanja zarobljenih muškaraca, optuženi Karadžić je pokušao prilikom unakrsnog ispitivanja prikazati – da oni samo označavaju hvalisanje sugovornika vojničkim uspjesima.
„Znate li Vi što su – lovačke priče?“, upitao je optuženi.
„Ne“, odgovorila je Frease.
„U prenesenom značenju u našem jeziku – lovačke priče su hvalisanje ulovom. Gdje se pretjeruje – pa je riba imala 2 metra, a medvjed bio visok 3 metra...“, objašnjavao je optuženi.
Iako je broj od preko tisuću i pol zarobljenih muškaraca na stadionu u Novoj Kasabi spomenut nekoliko puta u presretnutim razgovorima i dokumentima jedinica VRS-a, optuženi Karadžić je pokušavao to osporiti navodeći kako je brojka prenapuhana te kako su prikazani samo presretnuti razgovori koji tomu doprinose.
Spominjani „paketi“ u nekim presretnutim razgovorima između oficira VRS-a prema Karadžiću se nisu odnosili na ljude, zarobljene muškarce i dječake bošnjačke nacionalnosti, nego su mogli značiti – bilo što.
Tome u prilog je priložio neke druge presretnute razgovore, ali mjesec dana nakon zauzimanja Srebrenice, u kojima se također spominje „paket“.
„U analiziranjima razgovora potrebno je imati kontekst, to je jako važno“, odgovorila je svjedokinja potvrđujući u dodatnom ispitivanju tužiteljstvu kako se u presretnutim razgovorima iz srpnja 1995.godine riječ „paket“ odnosila na zarobljenike.
Suđenje će se nastaviti idućeg tjedna novim svjedočenjem o zločinima nakon zauzimanja Srebrenice.
