Optuženi: HDZ i SDA prije SDS

Na haškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je dovršio Ivo Atlija, bosanski Hrvat iz Prijedora koji je svjedočio o zločinima srpskih snaga nad stanovnicima hrvatskih sela na širem području općine.

Tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka tužiteljstva optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako se sukob u spomenutoj općini dogodio zbog straha srpskog stanovništva od događaja iz Drugog svjetskog rata te zbog osnivanja Hrvatske demokratske zajednice, HDZ-a i Stranke demokratske akcije, SDA.

„HDZ i SDA su osnovane prije Srpske demokratske stranke, SDS-a te su dale temperaturu i odredile kakva će biti kampanja“, konstatirao je Karadžić ispitujući svjedoka o povijesnom kontekstu koji je prema njemu utjecao na početak rata 1992.godine. No svjedok Atlija je odbijao ulaziti u takve polemike.

„Ponovno ću Vam ponoviti. Ja svjedočim o događajima u Bosni i Hercegovini. Vi mi uporno ovdje govorite kad je osnovana Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u Hrvtaskoj i uspoređujete s osnutkom Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosni i Hercegovini. Ja ovdje govorim o događajima koji su meni poznati u Bosni i Hercegovini. Ja Vas molim da ne miješamo sad događaje u Hrvatskoj s onima u Bosni i Hercegovini. Ja nisam kopetentan da odgovaram na takva pitanja. Ja ne mogu odgovoriti na takva pitanja“, uzrujano je objasnio svjedok zašto ne želi ulaziti u rasprave van njegovog svjedočenja.

Karadžić je s druge strane nastavio plasirati tezu kako se sukob u prijedorskom kraju dogodio zbog genocidnog iskustva srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu kada je spomenuto područje bilo u sastavu kvislinške tvorevine Nezavisne države Hrvatske, NDH. Svjedok Atlija je prilikom toga odbacio tezu da su se prije rata devedesetih godina, Srbi tamo osjećali ugroženo te da su zbog toga preuzeli vlast.

„Tamo gdje sam ja živio, gdje sam ja radio nije bilo nikakvog razloga. Nije bilo nikakvih prijetnji, vojnih niti bilo kakvih drugih od drugih etničkih skupina. Znači niti od muslimanske niti od hrvatske. Hrvatsko stanovništvo je brojalo u toj regiji, prema popisu koji je prethodno proveden, oko 7000 Hrvata je bilo u općini Prijedor. U usporedbi s brojem Srba koji su živjeli u toj općini, a i brojem Muslimana, to je bilo tako minorno, zanemarivo da nismo, nikada bili niti mogli biti prijetnja bilo kome“, suprotstavio se svjedok.

„Hvala. Gospodine Vi ste uveli tu temu. Ja Vam kažem sada – prije Drugog svjetskog rata odnos je bio još više u korist Srba pa su Srbi nastradali u Prijedoru od Hrvatske“, nastavio je i dalje sa svojim objašnjenjem ratnih zbivanja optuženi.

(Rasprava svjedoka i optuženog o početku rata)


Podsjetimo, tijekom glavnog ispitivanja prošli tjedan, Atlija je opisao kako je od zauzimanja općine od strane SDS-a potkraj travnja 1992., do izlaska iz Prijedora u studenom iste godine – skupljao tijela ubijenih civila te pomagao u sahranjivanju njih preko 200, samo u okolici sela Briševa gdje mu je ubijen i otac. Danas Atlija živi u Njemačkoj.

Zaštićena svjedokinja o ubijanju i zlostavljanju u logorima

Kao sljedeći svjedok o genocidu i ostalim zločinima u Bosni i Hercegovini s iskazom je počela zaštićena svjedokinja. Njezin iskaz je također vezan uz zauzimanje Prijedora i preuzimanja vlasti od strane SDS-a te o okrutnom tretmanu civila nesrpske nacionalnosti u logoru Omarska gdje je i sama zatočena polovicom 1992.godine.

„Svjedokinja je započinjala dan tako da je prebrojavala mrtva tijela izbačena iz Bijele kuće“, pročitala je tužiteljica Carolyn Edgerton rezime zaštićenog svjedočenja spomenuši kako će biti riječi i o brutalnom zlostavljanju žena te teškim uvijetima u logoru Trnopolje.

Kroz njega je svjedokinja također prošla prije nego što je uspjela napustiti općinu prepisujući svu svoju imovinu na novouspostavljene srpske vlasti.

Svjedokinja je već svjedočila na nekom od haških suđenja (npr.Kvočka i ostali) pa se njezina izjava uvrstila u dokaze bez dodatnog ispitivanja od strane tužiteljstva.

Nakon toga svjedokinju je nastavio unakrsno ispitivati optuženi Karadžić o okolnostima pod kojim je svjedokinja otpuštena s posla te o predratnoj i ratnoj situaciji u Prijedoru.

Zbog zaštite njezinog identiteta suđenje je više puta zatvoreno za javnost kako ju odgovori ne bi ugrozili.

(Svjedokinja o ubijanju i mučenju uz poricanje optuženog)


Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je tvrdio kako su Omarska i Trnopolje bili „istražni centri“ u kojima su se ispitivale sumnjive osove, dok je zaštićena svjedokinja inzistirala na izrazu „koncentracioni logori“ objasnivši sucima da se objekte gdje se „ljude muči, ubija i zlostavlja ne može nazvati istražnim centrima“.