Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je dao kao svjedok tužiteljstva, nizozemski general Adrianus Van Baal.
On se kao bivši načelnik štaba UNPROFOR-a u Sarajevu tijekom 1994.godine sastajao s visokim oficirima Vojske Republike Srpske nad kojima je, po njegovim tvrdnjama, optuženi imao potpunu kontrolu.
„ Zbog zaustavljanja humanitarnih konvoja od strane Vojske Republike Srpske situacija za zaštićenu enklavu Srebrenica i njezine civile je postala očajna“ , ponovio je nekoliko puta general Van Baal koji je stanje u BiH službeno pratio i nakon odlaska iz Sarajeva u kolovozu 1994.
Andrianus Van Baal jsvedoči na suđenju Radovanu Karadžiću, Tribunal u Hagu, 27. oktobar 2010.
Prema tužiteljstvu, UN-ovi konvoji su namjerno zaustavljani kako bi se pojačala patnja i teror nad stanovnicima zaštićenih enklava. U osmišljavanju razloga zabranjivanja prolaska, snage bosanskih Srba su bile jako domišljate, opisao je svjedok.
„ U tim prilikama je upućivano puno pritužbi na račun UNROFOR-a. Da su korišteni za švercanje robe u enklave, da su transport naoružanja i municije za Muslimane, zatim da su korišteni za nelegalnu trgovinu, tako da je bilo puno optužbi s njihove strane koje neću sve ponavljati. Oni su bili jako maštoviti u stalnom pronalaženju novih razloga za vraćanje konvoja.“
U svoju obranu Karadžić se trudi prikazati kako su se bosanski Srbi samoorganizirali i da je bilo teško provoditi kontrolu nad svim jedinicama. No u izjavama bivšeg pripadnika UNPROFOR-a Van Baala, Karadžić je opisan kao efektivni zapovjednik nad Vojskom Republike Srpske u što se osobno uvjerio nekoliko puta prilikom sastanaka s njim, ali i incidenata, poput stavljanja mina pod vozila u konvoju UNPROFOR-a pa onda uklanjanja.
Zato je zaključio „da kada se nešto odlučivalo – treba li to učiniti ili ne, da se to odlučivalo na Palama i kasnije primjenjivalo na terenu."
Optuženi: humanitarnim konvojima se švercalo oružje
Vojska Republike Srpske prema riječima svjedoka nikad nije pozvala UNPROFOR da se uvjeri u njihove tvrdnje o krijumčarenju.
„Ni u jednom trenutku nitko iz UNPROFOR-a nije pozvan da dođe na kontrolni punkt i da provjeri, da se osobno uvjeri u to navodno švercanje i ja sam stalno pokretao pitanje da nam se uputi takav poziv. U svojim razgovorima s (oficirom VRS) Milovanovićem, ja sam od njega tražio da ako vidi da nešto stvarno nije u redu – da me pozove i da mi to pokaže, međutim, to se nikad nije dogodilo", kaže Van Baal.
No tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka, optuženi Karadžić koji se brani sam je ustvrdio da je prema sporazumu vojska bosanskih Srba imala pravo kontrolirati što propušta. Također je ponovio optužbe za krijumčarenje putem konvoja, pogotovo oružja za njemu protivničku stranu.
„ Moje pitanje je – kolika je bila mjesečna potrošnja municije vaših jedinica (UN-a) u enklavama? Niste mnogo pucali jel tako“ , upitao je Karadžić i nakon što mu je svjedok potvrdio da je upotreba municije od strane UN-a bila ograničena, konstatirao: „Pa kakav je onda razlog da stalno zanavljate rezerve municije i stalno imate dodatne količine municije u enklave, ako je vi ne koristite?“
Svjedok je odbio mogućnost da se municijom UNPROFOR-a bilo tko drugi naoružavao te objasnio Karadžiću kako su sve tri strane u sukobu u BiH- hrvatska, srpska i bošnjačka, za UN bile jednake.
Kao sljedeći svjedok tužiteljstva iskaz će dati bivši vojni promatrač UN-a u BiH, Norvežanin Anton Brennskag.
On se kao bivši načelnik štaba UNPROFOR-a u Sarajevu tijekom 1994.godine sastajao s visokim oficirima Vojske Republike Srpske nad kojima je, po njegovim tvrdnjama, optuženi imao potpunu kontrolu.
„ Zbog zaustavljanja humanitarnih konvoja od strane Vojske Republike Srpske situacija za zaštićenu enklavu Srebrenica i njezine civile je postala očajna“ , ponovio je nekoliko puta general Van Baal koji je stanje u BiH službeno pratio i nakon odlaska iz Sarajeva u kolovozu 1994.
Prema tužiteljstvu, UN-ovi konvoji su namjerno zaustavljani kako bi se pojačala patnja i teror nad stanovnicima zaštićenih enklava. U osmišljavanju razloga zabranjivanja prolaska, snage bosanskih Srba su bile jako domišljate, opisao je svjedok.
„ U tim prilikama je upućivano puno pritužbi na račun UNROFOR-a. Da su korišteni za švercanje robe u enklave, da su transport naoružanja i municije za Muslimane, zatim da su korišteni za nelegalnu trgovinu, tako da je bilo puno optužbi s njihove strane koje neću sve ponavljati. Oni su bili jako maštoviti u stalnom pronalaženju novih razloga za vraćanje konvoja.“
U svoju obranu Karadžić se trudi prikazati kako su se bosanski Srbi samoorganizirali i da je bilo teško provoditi kontrolu nad svim jedinicama. No u izjavama bivšeg pripadnika UNPROFOR-a Van Baala, Karadžić je opisan kao efektivni zapovjednik nad Vojskom Republike Srpske u što se osobno uvjerio nekoliko puta prilikom sastanaka s njim, ali i incidenata, poput stavljanja mina pod vozila u konvoju UNPROFOR-a pa onda uklanjanja.
Zato je zaključio „da kada se nešto odlučivalo – treba li to učiniti ili ne, da se to odlučivalo na Palama i kasnije primjenjivalo na terenu."
Optuženi: humanitarnim konvojima se švercalo oružje
Vojska Republike Srpske prema riječima svjedoka nikad nije pozvala UNPROFOR da se uvjeri u njihove tvrdnje o krijumčarenju.
„Ni u jednom trenutku nitko iz UNPROFOR-a nije pozvan da dođe na kontrolni punkt i da provjeri, da se osobno uvjeri u to navodno švercanje i ja sam stalno pokretao pitanje da nam se uputi takav poziv. U svojim razgovorima s (oficirom VRS) Milovanovićem, ja sam od njega tražio da ako vidi da nešto stvarno nije u redu – da me pozove i da mi to pokaže, međutim, to se nikad nije dogodilo", kaže Van Baal.
No tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka, optuženi Karadžić koji se brani sam je ustvrdio da je prema sporazumu vojska bosanskih Srba imala pravo kontrolirati što propušta. Također je ponovio optužbe za krijumčarenje putem konvoja, pogotovo oružja za njemu protivničku stranu.
„ Moje pitanje je – kolika je bila mjesečna potrošnja municije vaših jedinica (UN-a) u enklavama? Niste mnogo pucali jel tako“ , upitao je Karadžić i nakon što mu je svjedok potvrdio da je upotreba municije od strane UN-a bila ograničena, konstatirao: „Pa kakav je onda razlog da stalno zanavljate rezerve municije i stalno imate dodatne količine municije u enklave, ako je vi ne koristite?“
Svjedok je odbio mogućnost da se municijom UNPROFOR-a bilo tko drugi naoružavao te objasnio Karadžiću kako su sve tri strane u sukobu u BiH- hrvatska, srpska i bošnjačka, za UN bile jednake.
Kao sljedeći svjedok tužiteljstva iskaz će dati bivši vojni promatrač UN-a u BiH, Norvežanin Anton Brennskag.
