Među zadnjim svjedocima o teroru nad sarajevskim civilima na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, iskaz je dao još jedan kriminalistički tehničar sarajevske policije, svjedočeći pod zaštitnim mjerama lika i glasa, pod pseudonimom KDZ – 477. Tužiteljstvu je opisao okolnosti istraga incidenata tijekom kojih su ranjavane i ubijane brojne Sarajlije.
„Granatiranja civilnih područja događala su se iznenadno“ , opisao je sudu svjedok KDZ 477, koji je tijekom rata živio na Alipašinom polju, stambenom području na koje su često padale granate, a u nekim prilikama i avio bombe.
Upravo u kvartu u koji je došao nakon što je prognan iz Dobrinje, morao je raditi i uviđaje stradalih civila, poput troje ubijene djece početkom 1994. godine.
„U mojim izvještajima prije toga, a bio sam dežuran u tom periodu, jedan broj dana nije bilo uopće granatiranja. I znam da je to (napad) bilo iznenadno. I znam da su se djeca izašla igrati na snijegu jer nije bilo uopće granatiranja u nekom većem okruženju. Inače oni ne bi bili vani“, prisjetio se svjedok.
Zaštićeni svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, 31. siječanj 2011.
Za civile, ali i službene osobe nikakvo potpisano primirje tijekom rata nije ulijevalo povjerenje da će vatra po Sarajevu prestati, opisao je zaštićeni svjedok.
„Pa nismo imali nikakve obavijesti da će biti primirje. U tom kvartu gdje sam stanovao i radio kad nije bilo granatiranja mislili smo da je određeno primirje. Znači za nas je bilo primirje ako nije bilo granatiranja jedan veći period. To smo mi zvali primirjem“, objasnio je svjedok ustvrdivši da nije ni službeno bio obavještavan o nekom potpisanom primirju.
Svjedok je tužiteljstvu objasnio detalje i okolnosti istraga mjesta udara koja je fotografirao, a gdje je zaključeno da su projektili ispaljivani s područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Na osnovu tragova koji su ostavili ovih deset projektila na stambenom naselju moglo se točno zaključiti da su došli sa zapadne strane“, opisao je jednu od prikazanih slika incidenata svjedok.
Nakon optužbe, kriminalističkog tehničara sarajevske policije u vrijeme rata počeo je unakrsno ispitivati optuženi Karadžić koji se brani sam. On tvrdi da civili nisu namjerno gađani već da se radilo o kolateralnim žrtvama zbog bliskih linija fronta.
„Granatiranja civilnih područja događala su se iznenadno“ , opisao je sudu svjedok KDZ 477, koji je tijekom rata živio na Alipašinom polju, stambenom području na koje su često padale granate, a u nekim prilikama i avio bombe.
Upravo u kvartu u koji je došao nakon što je prognan iz Dobrinje, morao je raditi i uviđaje stradalih civila, poput troje ubijene djece početkom 1994. godine.
„U mojim izvještajima prije toga, a bio sam dežuran u tom periodu, jedan broj dana nije bilo uopće granatiranja. I znam da je to (napad) bilo iznenadno. I znam da su se djeca izašla igrati na snijegu jer nije bilo uopće granatiranja u nekom većem okruženju. Inače oni ne bi bili vani“, prisjetio se svjedok.
Za civile, ali i službene osobe nikakvo potpisano primirje tijekom rata nije ulijevalo povjerenje da će vatra po Sarajevu prestati, opisao je zaštićeni svjedok.
„Pa nismo imali nikakve obavijesti da će biti primirje. U tom kvartu gdje sam stanovao i radio kad nije bilo granatiranja mislili smo da je određeno primirje. Znači za nas je bilo primirje ako nije bilo granatiranja jedan veći period. To smo mi zvali primirjem“, objasnio je svjedok ustvrdivši da nije ni službeno bio obavještavan o nekom potpisanom primirju.
Svjedok je tužiteljstvu objasnio detalje i okolnosti istraga mjesta udara koja je fotografirao, a gdje je zaključeno da su projektili ispaljivani s područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Na osnovu tragova koji su ostavili ovih deset projektila na stambenom naselju moglo se točno zaključiti da su došli sa zapadne strane“, opisao je jednu od prikazanih slika incidenata svjedok.
Nakon optužbe, kriminalističkog tehničara sarajevske policije u vrijeme rata počeo je unakrsno ispitivati optuženi Karadžić koji se brani sam. On tvrdi da civili nisu namjerno gađani već da se radilo o kolateralnim žrtvama zbog bliskih linija fronta.
