Nakon zimske pauze na Haškom sudu u četvrtak se nastavilo suđenje bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne zločine i genocid.
Osim optužbama za stradanje sarajevskih civila, tužiteljstvo se počelo baviti i optužbama za genocid i ostale zločine u nekim općinama o čemu je iskaz dao britanski novinar Jeremy (Francis, John) Bowen, izvjestitelj BBC-a u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Njegove su reportaže već spomenute tijekom dosadašnjeg suđenja.
„Ni jedno mjesto u Sarajevu nije bilo sigurno za civile zbog kampanje granatiranja i snajperiranja“, izjavio je u iskazu tužiteljstvu umirovljeni britanski dopisnik Bowen protiv čijeg se svjedočenja usprotivila obrana optuženog s obzirom na njegovo zanimanje.
Bowen je opisao teške uvijete u kojima su živjeli civili u gradu bez dostatne hrane i vode. Njegove reportaže o ubijenoj sarajevskoj djeci već su prikazane na suđenju, a sada je tužiteljstvo prikazalo i snimke iz 1992.godine o izbjeglicama iz brojnih mjesta, poput Bosanskog Petrovca.
Snimak izbjeglica iz Srebrenice prikazan tokom suđenja Karadžiću, 13. siječnja 2011Žene i djeca su mu pričali o ubijanju i teroru od kojeg su pobjegli, o čemu je izvijestio u prikazanoj reportaži.
„Rekli su da su srpski susjedi čija imena znaju ljude ubijali nasumično. Nisu sigurni koliko je ljudi poginulo, ali većina brojki se kreće oko 60. Nakon tri dana terora dobili su pola sata da odu. Prvo morali su potpisati da predaju svu svoju imovinu srpskim vlastima. Zatim su morali podmititi srpskog vojnika da im dopusti da napuste taj teritorij. Na putu njihovi su autobusi napadnuti. Osamnaestogodišnji sin ove žene bio je ubijen metkom u glavu dok je sjedio pored nje. Rekli su da su ubojstva u Bosanskom Petrovcu nastavljena još 4 mjeseca tijekom kojih su se događala ubojstva i zastrašivanja. Izbjeglice su govorile i o drugim masakrima, a ovaj je muškarac rekao da je oko 5000 Muslimana ubijeno u pet okolnih sela u 7.mjesecu“, opisao je Bowen u svojoj reportaži.
Tijekom jednog interview-a u vrijeme rata Karadžić mu je govorio o Vojsci Republike Srpske i policiji kao discipliniranima, suprotno od trenutnih tvdnji obrane kako zločini nisu bili organizirani već posljedica pojedinačnih incidenata.
Radovan Karadžić u sudnici 13. siječnja 2011Tužiteljstvo je prikazalo više Bowenovih reportaža o iskazima preživjelih Bošnjaka koje govore o sistematskom terorom s ciljem protjerivanja stanovništva.
Osim od žena i djece, i informacije muškaraca koji su uspjeli preživjeti mučno zarobljeništvo.
„Izrezivali su organe ili zadavali posjekotine po tijelu. To nije nešto što normalni ljudi rade. Imali smo vrlo loše životne uvjete. Spavali smo na podu. Nismo imali dovoljno hrane. Redovito su nas tukli. Vidio sam tijelo kojem je kroz jezik prolazila žica koja je povezivala još druga dva tijela. Svi su bili povezani jednom žicom kroz svoje jezike. Nitko od tih ljudi nije bio ubijen mecima. Svi su imali rane koje su izgledale kao da su izazvane teškim, tupim predmetima“, opisao je jedan od preživjelih logoraša u Bowenovoj reportaži to što su uspjeli preživjeti.
Iako su mu tijekom rata dužnosnici bosanskih Srba tvrdili da se slično protjerivanje događa i na njima suprotnim stranama, novinar Bowen to nije nikada vidio.
Tijekom protjerivanja Bošnjaka iz zaštićenih enklava Žepe i Srebrenice njegove kamere nisu mogle zabilježiti protjerane muškarce što ga je navelo na zaključak da su zatočeni ili čak ubijeni.
Nakon tužiteljstva Bowena je počeo ispitivati optuženi Karadžić koji se brani sam, tvrdeći kako su mnogi novinari, a između njih i svjedok, preuzimali razni snimljeni materijal nakon čega bi na njega samo lijepili svoj komentar.
Neprofesionalno i pristrano izvještavanje za optuženog je dovelo i do krive percepcije strane bosanskih Srba, a posebno krivnje za brojne incidente stradanja sarajevskih civila.
I ovaj put je prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka Karadžić spomenuo svoju tezu kako je dosta civila stradalo od unakrsne vatre budući da su linije sukoba u gradu bile jako blizu civilnog područja, ali i da je neke napade iscenirala bošnjačka strana kako bi svalila odgovornost na bosanske Srbe.
Osim optužbama za stradanje sarajevskih civila, tužiteljstvo se počelo baviti i optužbama za genocid i ostale zločine u nekim općinama o čemu je iskaz dao britanski novinar Jeremy (Francis, John) Bowen, izvjestitelj BBC-a u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Njegove su reportaže već spomenute tijekom dosadašnjeg suđenja.
„Ni jedno mjesto u Sarajevu nije bilo sigurno za civile zbog kampanje granatiranja i snajperiranja“, izjavio je u iskazu tužiteljstvu umirovljeni britanski dopisnik Bowen protiv čijeg se svjedočenja usprotivila obrana optuženog s obzirom na njegovo zanimanje.
Bowen je opisao teške uvijete u kojima su živjeli civili u gradu bez dostatne hrane i vode. Njegove reportaže o ubijenoj sarajevskoj djeci već su prikazane na suđenju, a sada je tužiteljstvo prikazalo i snimke iz 1992.godine o izbjeglicama iz brojnih mjesta, poput Bosanskog Petrovca.
„Rekli su da su srpski susjedi čija imena znaju ljude ubijali nasumično. Nisu sigurni koliko je ljudi poginulo, ali većina brojki se kreće oko 60. Nakon tri dana terora dobili su pola sata da odu. Prvo morali su potpisati da predaju svu svoju imovinu srpskim vlastima. Zatim su morali podmititi srpskog vojnika da im dopusti da napuste taj teritorij. Na putu njihovi su autobusi napadnuti. Osamnaestogodišnji sin ove žene bio je ubijen metkom u glavu dok je sjedio pored nje. Rekli su da su ubojstva u Bosanskom Petrovcu nastavljena još 4 mjeseca tijekom kojih su se događala ubojstva i zastrašivanja. Izbjeglice su govorile i o drugim masakrima, a ovaj je muškarac rekao da je oko 5000 Muslimana ubijeno u pet okolnih sela u 7.mjesecu“, opisao je Bowen u svojoj reportaži.
Tijekom jednog interview-a u vrijeme rata Karadžić mu je govorio o Vojsci Republike Srpske i policiji kao discipliniranima, suprotno od trenutnih tvdnji obrane kako zločini nisu bili organizirani već posljedica pojedinačnih incidenata.
Osim od žena i djece, i informacije muškaraca koji su uspjeli preživjeti mučno zarobljeništvo.
„Izrezivali su organe ili zadavali posjekotine po tijelu. To nije nešto što normalni ljudi rade. Imali smo vrlo loše životne uvjete. Spavali smo na podu. Nismo imali dovoljno hrane. Redovito su nas tukli. Vidio sam tijelo kojem je kroz jezik prolazila žica koja je povezivala još druga dva tijela. Svi su bili povezani jednom žicom kroz svoje jezike. Nitko od tih ljudi nije bio ubijen mecima. Svi su imali rane koje su izgledale kao da su izazvane teškim, tupim predmetima“, opisao je jedan od preživjelih logoraša u Bowenovoj reportaži to što su uspjeli preživjeti.
Iako su mu tijekom rata dužnosnici bosanskih Srba tvrdili da se slično protjerivanje događa i na njima suprotnim stranama, novinar Bowen to nije nikada vidio.
Tijekom protjerivanja Bošnjaka iz zaštićenih enklava Žepe i Srebrenice njegove kamere nisu mogle zabilježiti protjerane muškarce što ga je navelo na zaključak da su zatočeni ili čak ubijeni.
Nakon tužiteljstva Bowena je počeo ispitivati optuženi Karadžić koji se brani sam, tvrdeći kako su mnogi novinari, a između njih i svjedok, preuzimali razni snimljeni materijal nakon čega bi na njega samo lijepili svoj komentar.
Neprofesionalno i pristrano izvještavanje za optuženog je dovelo i do krive percepcije strane bosanskih Srba, a posebno krivnje za brojne incidente stradanja sarajevskih civila.
I ovaj put je prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka Karadžić spomenuo svoju tezu kako je dosta civila stradalo od unakrsne vatre budući da su linije sukoba u gradu bile jako blizu civilnog područja, ali i da je neke napade iscenirala bošnjačka strana kako bi svalila odgovornost na bosanske Srbe.
