Nakon što je Almir Begić ispričao haškim sucima kako mu je otac Ćamil poginuo u prvom masakru na Markalama, 5. veljače 1994.godine te potvrdio da je proteza noge s video snimaka neposredno nakon incidenta pripadala njegovom ocu, optuženi Radovan Karadžić pokušao je to osporiti tijekom unakrsnog ispitivanja.
Bivši predsjednik Republike Srpske u vrijeme rata (1992 -1995 ) ustvrdio je i ovaj put kako je cijeli masakr namješten sa ciljem stavljanja ljage na Vojsku Republike Srpske.
U izjavi svjedoka Begića datoj Haškom sudu stoji kako je bio užasnut i šokiran kada je optuženi Karadžić u uvodnoj riječi svog suđenja ustvrdio kako je proteza njegovog oca podmetnuta, a da su na deseci žrtava i ranjenih bili zapravo plastične lutke.
Svjedok Almir Begić na suđenju Radovanu Karadžiću, Hag, ICTY, 15. decembar 2010.
Sada se je Begić suočio s optuženim koji ga je vidno uznemirio uzastupnim tvrdnjama da je jedan od najgorih incidenata pogibije većeg broja Sarajlija isceniran.
Karadžić je više puta puštao video snimak neposredno nakon eksplozije minobacačke granate te svjedoka ispitivao o navodnim nelogičnostima.
„Da li ste primijetili na filmu da se ova proteza nalazi na više mjesta. Nalazi se u prolazu, nalazi se ispod stola u jednom položaju, nalazi se ispod stola u drugom položaju, zatim je bacaju, zatim je vraćaju....jel' tako“, upitao je optuženi.
„Časni sude. Gledao sam više od 50 puta sve te snimke nažalost 16 godina. Prilikom masakra proteza se vidi na jednom mjestu, točno na tom mjestu mislim da je poginuo otac. Poslije se proteza vidi nekih pola metra pod stolom. Pa valjda je logično da kad pogine 60-70 ljudi i da je 200 ranjenih, da se tuda prolazi i znači da je netko gurnuo tu protezu pod taj stol - Karadžiću“, odgovorio je Begić upitavši i on sam optuženog – je li zna što znači masakr?
Karadžić je želio diskreditirati svjedoka zbog činjenice da je u ratno vrijeme bio pripadnik sarajevske policije za koju tvrdi da je iscenirala nekoliko sličnih incidenata, poput dva masakra na Markalama.
Zato je svjedoka upitao je li ga do njegovog suđenja itko pitao za protezu njegovog oca koja je pronađena na tržnici?
„Pitanje mi je malo nejasno, ali odmah poslije eksplozije granate sam rekao u našem Federalnom MUP-u da se radi o protezi mojeg oca i da ja tu protezu imam kući“, izjavio je svjedok nudeći i sudu, ako bude potrebno, da ju uruči kako bi se na njoj izvršili dodatni forenzički nalazi koji bi trebali uputiti kako je probijena šrapnelima granate koja je pala na Markale.
„A, u vezi s ovim sudom niste se nikad izjašnjavali (o protezi) do moje uvodne riječi“, nastavio je Karadžić.
„Prvo sam čekao dugo godina da Vas uhite da dođete u Den Haag pa da bih onda mogao doći i reći da je ta proteza kod mene“, odgovorio je svjedok.
Budući da je svjedok prethodno opisao kako je pucano minobacačima konstatno po njegovoj i okolnim kućama u naselju Velešići, Karadžić je ustvrdio da se vatra s položaja Vojske Republike Srpske otvarala samo po vojnim metama.
Kako bi to prikazao Karadžić je pročitao nekoliko presretnutih razgovora zapovjednika Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića u kojima izdaje naređenja za napad na Velešiće.
„Gospodine Begiću je li vam jasno da se ne tuče bilo što u Velešićama već cilj koji je ucrtan u mapu. Jel' tako“, upitao je optuženi.
„Nije tako, s obzirom da ste preko 300, 400 ili 500 kuća privatnih pogodili i ubili toliko mojih susjeda. Ne znam kakve ste ciljeve gađali. Onda ste trebali gađati samo jedan cilj, vojni i njega uništiti. A ne 500 kuća i toliko civila u mom naselju i toliko u gradu Sarajevu“, odgovorio je vidno uznemireni svjedok.
Iza Begića kao sljedeći svjedok tužiteljstva iskaz je dao preko video linka Thorbjorn Overgard, major norveškog zrakoplovstva, koji je u vrijeme opsade Sarajeva bio pripadnik mirovnih snaga radeći uviđaje incidenata gađanja civila.
Suđenje se nastavlja iza zimskih praznika, 13. siječnja 2011., izvođenjem novog svjedoka haške optužbe koja će nakon izvođenja dokaza za teror nad sarajevskim civilima početi s izvođenjem dokaza za preostale optužbe – genocid u više BiH općina te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Bivši predsjednik Republike Srpske u vrijeme rata (1992 -1995 ) ustvrdio je i ovaj put kako je cijeli masakr namješten sa ciljem stavljanja ljage na Vojsku Republike Srpske.
U izjavi svjedoka Begića datoj Haškom sudu stoji kako je bio užasnut i šokiran kada je optuženi Karadžić u uvodnoj riječi svog suđenja ustvrdio kako je proteza njegovog oca podmetnuta, a da su na deseci žrtava i ranjenih bili zapravo plastične lutke.
Sada se je Begić suočio s optuženim koji ga je vidno uznemirio uzastupnim tvrdnjama da je jedan od najgorih incidenata pogibije većeg broja Sarajlija isceniran.
Karadžić je više puta puštao video snimak neposredno nakon eksplozije minobacačke granate te svjedoka ispitivao o navodnim nelogičnostima.
„Da li ste primijetili na filmu da se ova proteza nalazi na više mjesta. Nalazi se u prolazu, nalazi se ispod stola u jednom položaju, nalazi se ispod stola u drugom položaju, zatim je bacaju, zatim je vraćaju....jel' tako“, upitao je optuženi.
„Časni sude. Gledao sam više od 50 puta sve te snimke nažalost 16 godina. Prilikom masakra proteza se vidi na jednom mjestu, točno na tom mjestu mislim da je poginuo otac. Poslije se proteza vidi nekih pola metra pod stolom. Pa valjda je logično da kad pogine 60-70 ljudi i da je 200 ranjenih, da se tuda prolazi i znači da je netko gurnuo tu protezu pod taj stol - Karadžiću“, odgovorio je Begić upitavši i on sam optuženog – je li zna što znači masakr?
Karadžić je želio diskreditirati svjedoka zbog činjenice da je u ratno vrijeme bio pripadnik sarajevske policije za koju tvrdi da je iscenirala nekoliko sličnih incidenata, poput dva masakra na Markalama.
Zato je svjedoka upitao je li ga do njegovog suđenja itko pitao za protezu njegovog oca koja je pronađena na tržnici?
„Pitanje mi je malo nejasno, ali odmah poslije eksplozije granate sam rekao u našem Federalnom MUP-u da se radi o protezi mojeg oca i da ja tu protezu imam kući“, izjavio je svjedok nudeći i sudu, ako bude potrebno, da ju uruči kako bi se na njoj izvršili dodatni forenzički nalazi koji bi trebali uputiti kako je probijena šrapnelima granate koja je pala na Markale.
„A, u vezi s ovim sudom niste se nikad izjašnjavali (o protezi) do moje uvodne riječi“, nastavio je Karadžić.
„Prvo sam čekao dugo godina da Vas uhite da dođete u Den Haag pa da bih onda mogao doći i reći da je ta proteza kod mene“, odgovorio je svjedok.
Budući da je svjedok prethodno opisao kako je pucano minobacačima konstatno po njegovoj i okolnim kućama u naselju Velešići, Karadžić je ustvrdio da se vatra s položaja Vojske Republike Srpske otvarala samo po vojnim metama.
Kako bi to prikazao Karadžić je pročitao nekoliko presretnutih razgovora zapovjednika Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića u kojima izdaje naređenja za napad na Velešiće.
„Gospodine Begiću je li vam jasno da se ne tuče bilo što u Velešićama već cilj koji je ucrtan u mapu. Jel' tako“, upitao je optuženi.
„Nije tako, s obzirom da ste preko 300, 400 ili 500 kuća privatnih pogodili i ubili toliko mojih susjeda. Ne znam kakve ste ciljeve gađali. Onda ste trebali gađati samo jedan cilj, vojni i njega uništiti. A ne 500 kuća i toliko civila u mom naselju i toliko u gradu Sarajevu“, odgovorio je vidno uznemireni svjedok.
Iza Begića kao sljedeći svjedok tužiteljstva iskaz je dao preko video linka Thorbjorn Overgard, major norveškog zrakoplovstva, koji je u vrijeme opsade Sarajeva bio pripadnik mirovnih snaga radeći uviđaje incidenata gađanja civila.
Suđenje se nastavlja iza zimskih praznika, 13. siječnja 2011., izvođenjem novog svjedoka haške optužbe koja će nakon izvođenja dokaza za teror nad sarajevskim civilima početi s izvođenjem dokaza za preostale optužbe – genocid u više BiH općina te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.