Kao zadnji ovotjedni svjedok na haškom suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću iskaz je dao Goran Dragojević, vozač saniteta u Prijedoru početkom rata 1992.godine i sadašnji predsjednik Udruženja žrtava napada na spomenutu općinu.
Dragojević je kao svjedok obrane poricao da je stanovništvo nesrpske nacionalnosti prognano iz Prijedora, nakon čega ga je tužiteljstvo, u osporavanju njegovog svjedočenja - suočilo sa sudbinom ljudi s kojima je radio u prijedorskoj bolnici.
Dragojević je u glavnom iskazu naveo kako kao predsjednik Udruženja žrtava obilazi škole u Republici Srpskoj i odvraća mlađe generacije od rata. No kako Dragojevićeve priče izgledaju moglo se zaključiti iz njegovih opisa prijedorskih logora, koje je opisao – kao prihvatne centre za nesrpsko stanovništvo izbijanjem rata.
PogotovoTrnopolje čije su fotografije šokirale međunarodnu javnost 1992.godine, makar je taj logor bio najmanje zloglasan od ostalih prijedorskih – poput Omarske i Keraterma.
„Trnopolje je bio prihvatni centar u kojem su isto radili neki (medicinski) tehničari i doktori koji su dežurali. Mogli su iz toga izaći i otići kad hoće, ali su tu bili iz sigurnosti“, izjavio je u glavnom iskazu Dragojević.
Poricao pa potvrdio da je saznao
Dragojević je kao svjedok obrane ustvrdio da je nakon preuzimanja Prijedora od strane srpskih snaga – nesrpsko stanovništvo moglo ostati na radnim mjestima – samo ako je htjelo. Dragojević je prvo poricao da je čuo za zatočavanje liječnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s kojima je radio u bolnici u Prijedoru – čak i kada ga je suočio predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„Svjedoče, jeste li ikada saznali i jeste li ikada čuli da su doktore zatvarali i ubijali?“, suočio je Dragojevića sudac Orie.
„Ne, ne“, negirao je svjedok.
Nakon poricanja, Dragojevića je haški tužitelj Almir Zec suočio s imenima ubijenih nekadašnjih kolega iz bolnice, nakon čega je svjedok obrane – priznao da je čuo za njihovo odvođenje u logore i stradanje, po svom povratku iz vojno-medicinske akademije (VMA) u Beogradu – gdje se oporavljao od ranjavanja (30.svibnja 1992.).
„Ja sam saznao poslije kad sam se vratio. I da je nastradao dr.Esad Sadiković i da je dr.Osman Mahmuljin nastradao. Čak i dr.Begić koji mi je pružao prvu pomoć – da je i on nastradao“, potvrdio je naknadno, nabrajajući imena ubijenih liječnika prijedorske bolnice.
Ubijanje nesrpske elite kao čin genocida
„Biste li se složili s tom tvrdnjom – da je njihovo ubojstvo imalo jedan razarajući efekat na preostalo nesrpsko stanovništvo Prijedora?“, suočio je svjedoka tužitelj Zec, aludirajući da se ubojstvo elite – odnosno istaknutih članova određene nacionalne zajednice kao njezinog bitnog dijela – može smatrati činom genocida.
„Normalno, sve što je bilo neljudski – ma prema kome, da je grozno djelovalo na ostalo stanovništvo“, složio se Dragojević na kraju s tužiteljem.
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid nastavit će se još idući tjedan nakon čega će uslijediti jednomjesečna pauza zbog pripreme strana u postupku za izvođenje dodatnih dokaza optužbe u vezi pronađene masovne grobnice Tomašica.
(VIDEO: Dio glavnog iskaza Dragojevića i početni unakrsnog ispitivanja)