Nakon dvotjedne pauze nastavljeno je haško suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratku Mladiću, optuženom za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini. No proces se nastavilo bez nazočnosti optuženog jer je Mladić ostao na doručku umjesto da na vrijeme krene - iz pritvorske jedinice u sud (MKSJ).
Ipak kasnije je stigao i nastavio slušati iskaz svjedoka tužiteljstva Grge Stojića - o ubojstvima i protjerivanju nesrpskog stanovništva iz Sanskog Mosta, koje je slučajno preživio.
Svjedok Stojić je jedini preživio zločin 2. studenog 1992. godine, kada su pripadnici srpskih snaga strijeljali grupu od deset ljudi nedaleko od sela Škrljevita. Egzekutori su se predstavili kao Šešeljeva vojska, a prema iskazu Stojića – zarobljeni muškarci nisu imali ništa s oružanim aktivnostima.
„Oni nisu imali nikakvog posla s vojskom 1992.godine. Oni su bili civili kao i ja“, naveo je svjedok.
Nakon što su ih prethodno opljačkali, zarobljeni civili su postrojeni te je na njih otvorena vatra iz puškomitraljeza.
Teško ranjen u trbuh, kuk i ruku - svjedok Stojić je uspio doći do ljudi koji su ga odveli u Dom zdravlja u Sanskom Mostu te kasnije u Banja Luku gdje je operiran.
No tamo je nastavljeno njegovo zlostavljanje budući da je prebačen u neke ćelije zajedno s desetak, također ranjenih Hrvata i Bošnjaka. Ranjivost zatočenika - bila je posebno predmet iživljavanja - njihovih stražara.
„Oni su premlaćivali s kundacima, štakama, nogama...kako su god stigli. To se iživljavao - kako je god tko mogao. Jedan vojnik koji se zvao Slobodan, nadimak mu je bio Žućo, on me tukao i premlaćivao. Prije toga su pojedini ulazili i premlaćivali po ranama“, opisao je Stojić.
Svjedok se uspio spasiti nakon mjesec dana mučenja kada je uz pomoć Caritasa prebačen za Hrvatsku, a i danas trpi psihičke i fizičke posljedice preživljenog pogroma.
„Taj napad je na mene ostavio trag da sam invalid 70 postotni. Imam i noćne more, ponekad probleme s probavom. Bez ikakvog sam materijalnog primanja“, s tugom je sucima izjavio svjedok napominjući kako je zahvalan Republici Hrvatskoj koja mu je dala zdravstveno osiguranje nakon protjerivanja iz BiH.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Stojića, Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako - opisano pogubljenje, mučenje i protjerivanje nisu bili organizirani, nego da se radilo o zločinima određenih pojedinaca (poput osobe Daniluško Kajtaz aka Nikola Kovačević) zbog koristoljublja.
Potkraj samog sudskog dana u ponedjeljak s iskazom je počela stručnjakinja tužiteljstva Dorothea Hanson, koja je već za potrebe nekih haških suđenja (npr. Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku) napravila izvještaj o funkcioniranju kriznih štabova (bosanskih Srba) u ratno vrijeme i njihovoj ulozi u provođenju politike protjerivanja nesrpskog stanovništva.
Hanson će iskaz nastaviti u utorak.
Ipak kasnije je stigao i nastavio slušati iskaz svjedoka tužiteljstva Grge Stojića - o ubojstvima i protjerivanju nesrpskog stanovništva iz Sanskog Mosta, koje je slučajno preživio.
Svjedok Stojić je jedini preživio zločin 2. studenog 1992. godine, kada su pripadnici srpskih snaga strijeljali grupu od deset ljudi nedaleko od sela Škrljevita. Egzekutori su se predstavili kao Šešeljeva vojska, a prema iskazu Stojića – zarobljeni muškarci nisu imali ništa s oružanim aktivnostima.
„Oni nisu imali nikakvog posla s vojskom 1992.godine. Oni su bili civili kao i ja“, naveo je svjedok.
Nakon što su ih prethodno opljačkali, zarobljeni civili su postrojeni te je na njih otvorena vatra iz puškomitraljeza.
Teško ranjen u trbuh, kuk i ruku - svjedok Stojić je uspio doći do ljudi koji su ga odveli u Dom zdravlja u Sanskom Mostu te kasnije u Banja Luku gdje je operiran.
No tamo je nastavljeno njegovo zlostavljanje budući da je prebačen u neke ćelije zajedno s desetak, također ranjenih Hrvata i Bošnjaka. Ranjivost zatočenika - bila je posebno predmet iživljavanja - njihovih stražara.
„Oni su premlaćivali s kundacima, štakama, nogama...kako su god stigli. To se iživljavao - kako je god tko mogao. Jedan vojnik koji se zvao Slobodan, nadimak mu je bio Žućo, on me tukao i premlaćivao. Prije toga su pojedini ulazili i premlaćivali po ranama“, opisao je Stojić.
Svjedok se uspio spasiti nakon mjesec dana mučenja kada je uz pomoć Caritasa prebačen za Hrvatsku, a i danas trpi psihičke i fizičke posljedice preživljenog pogroma.
„Taj napad je na mene ostavio trag da sam invalid 70 postotni. Imam i noćne more, ponekad probleme s probavom. Bez ikakvog sam materijalnog primanja“, s tugom je sucima izjavio svjedok napominjući kako je zahvalan Republici Hrvatskoj koja mu je dala zdravstveno osiguranje nakon protjerivanja iz BiH.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Stojića, Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako - opisano pogubljenje, mučenje i protjerivanje nisu bili organizirani, nego da se radilo o zločinima određenih pojedinaca (poput osobe Daniluško Kajtaz aka Nikola Kovačević) zbog koristoljublja.
Potkraj samog sudskog dana u ponedjeljak s iskazom je počela stručnjakinja tužiteljstva Dorothea Hanson, koja je već za potrebe nekih haških suđenja (npr. Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku) napravila izvještaj o funkcioniranju kriznih štabova (bosanskih Srba) u ratno vrijeme i njihovoj ulozi u provođenju politike protjerivanja nesrpskog stanovništva.
Hanson će iskaz nastaviti u utorak.
