Dostupni linkovi

Šta bi bilo da je SSSR pobijedio SAD na Mjesecu


Astronaut Edwin E. Aldrin pilot lunarnog modula hoda po površini Meseca, 20. jul 1969.
Autor: Pallab Ghosh, BBC Prevela: Ena Stevanović


Amerikanci su dobili utrku kada je Neil Armstrong zakoračio na Mjesec sada već davne 1969.godine.

Taj jedinstveni čin je poravnio rezultat sa Sovjetskim savezom koji je osam godina ranije poslao prvog čovjeka u svemir. Šta bi se desilo da su Sovjeti prvi kročili i na Mjesec?

Prvo iskrcavanje na Mjesec je bilo trijumf za NASU i kad su Amerikanci dobili ovu svemirsku bitku i oni su se mogli pobjedonosno oglasiti svijetu.

Program Apolo je nastavljen do 1972. do kada je 12 astronauta dotaklo površinu Mjeseca. Ali američke TV stanice su se ubrzo umorile od prenosa slijetanja na Mjesec i kada su političari izgubili interes, Apolo program je zaustavljen.
Da su Korolev i Gagarin živjeli duže i da su sovjetski špijuni ukrali američku
kompjutersku opremu, historija bi se možda drugačije razvijala.

Piers Bizony koji je jedan od autora biografije o Gagarinu kaže:

"Rusi su započeli akciju osvajanja svemira. Amerikanci su imali osjećaj da je to utrka, a priroda utrke je takva da kad jednom pomisliš da si pobijedio, prestaješ se utrkivati".

Da su Sovjeti prvi kročili na Mjesec, vrlo je vjerovatno da oni ne bi tako brzo i lako napustili tu misiju kao što su učinili Amerikanci.

To što nisu bili demokratska zemlja bi omogućilo SSSR-u da uloži novac i prikupi talente na način na koji Amerika to nije bila u stanju.

Historičar dr.Christopher Riley vjeruje da ne samo da bi Rusi nastavili s tom misijom, već bi vjerovatno izgradili i baze na Mjesecu.

On vjeruje da bi se Amerika trudila da postigne isto kako bi prevazišla svoje sovjetske
rivale.

"Historija koja bi uslijedila u decenijama nakon toga bi bila potpuno drugačija,“
kaže dr.Riley.

Ljeto 1969.

U ljeto 1969. kada je posada Apollo 11 bila na putu za Mjesec, potpredsjednik SAD Spiro Agnew je izjavio da će Amerika biti na Marsu do 1980. U to vrijeme se ovo činilo kao relativno izvodljiv cilj, ako uzmemo u obzir kako su 60-ih godina stvari brzo napredovale.

„Sigurno su to imali na umu i u planu i postojale su jasne metode kako da se dospije na Mars koje bi sigurno bile sprovedene u djelo kao odgovor na rusko slijetanje na Mjesec“, kaže dr.Riley.

Koliko smo bili blizu da ostvarimo ovu realnost?

Vrlo blizu, kako tvrdi Piers Bizony. „Oni koji misle da je Apolo jedini dobio utrku na Mjesec su u krivu.“

Činilo se da je SAD u prednosti 1968. kada su uspješno polsali tri astronauta u lunarnu orbitu sa misijom Apolo 8.
Lunarni modul Apolo 11 na površini Meseca, 20. jul 1969.
Međutim, oni su požurili s tom misijom jer su se bojali da SSSR planira da ih ponovo pobijedi novim genijalnim potezom.

Sovjetski savez je koristio raketu pod nazivom Proton koja se koristi i danas. Njom su
slali teret u svemir imajući u planu da kosmonaut bude u tzv.cirkumlunarnoj letjelici koja
bi kružila oko Mjeseca i vratila ga na Zemlju bez slijetanja u orbitu.

Oni su osim toga napravili i vlastitu raketu poznatu pod nazivom N-1.

Pobjednički potez


Kako su onda Amerikanci pobijedili?

Prvo sjeme je posijao predsjednik Eisenhower još 1957.godine, nakon čega je slijedilo prvo lansiranje u svemir koje je pokrenuo SSSR.
Nakon smrti Koroleva 1966., sovjetski svemirski program je izgubio fokus.
Lansiranje Sputnika 1 je izazvalo strah širom Sjedinjenih država koje su potiho shvatile da tehnološki zaostaju za Sovjetskim savezom.

Predsjednik Eisenhower je odlučio povećati budžet za obrazovanje kako bi se povećali
akademski standardi na univerzitetima širom Amerike.

Za vrijeme Eisenhowera se počela praviti raketa Saturn V. Kada ga je predsjednik Kennedy naslijedio u Bijeloj kući i kada je morao nekako odgovoriti na Gagrinovo slijetanje, Saturn V je već bio skoro gotov.

Upravo raketa Saturn V je omogućila SAD-u da pošalje svoje astronaute na Mjesec.

Prvi sovjetski uspjesi u svemiru su postignuti uz pomoć Koroleva, čovjeka koji je izgradio raketu R7 koja je odvela Gagrina u svemir.

Ali nakon smrti Koroleva 1966., sovjetski svemirski program je izgubio fokus.

Moć računara

Kako navodi Piers Bizony, rivalski projekti su inspirisali jedni druge.

"Postojala je velika konfuzija u sovjetskom svemirskom programu kasnih 60-ih i kao rezultat toga oni nisu imali odgovarajuću tehnologiju da pošalju čovjeka na Mjesec"
, kaže Bizony.

Osim toga nisu imali ni računare. Prema današnjim standardima, kompjuterska oprema u Apolu 11 je bila prilično banalna, ali je bila ispred svog vremena i sigurno je omogućila SAD da ostvari to veliko postignuće prvog slijetanja na Mjesec.

Jurij Gagrin je umro 1968. u avionskoj nesreći te nije bio dostupan za bilo kakve dalje sovjetske pokušaje na Mjesecu.

Astronauti Maksim Suraiev (levo) i Džefri Vilijams nakon sletanja iz Svemira u blizini grada Arkalik, 18. mart 2010.
Osim toga on je bio „nacionalno blago“ i ne bi ga tek tako poslali u jednu tako opasnu misiju.

Međutim, da su Korolev i Gagarin živjeli duže i da su sovjetski špijuni ukrali američku
kompjutersku opremu, historija bi se možda drugačije razvijala. Mjesec bi možda već bio
koloniziran i postao bi baza za međunarodne misije na Marsu.

Pedeset godina nakon Gagarinovog historijskog leta, Rusi su i dalje najeminentnija
svjetska svemirska sila.

Ove godine, SAD šalje u svemir svoju jedinu mirovinu svemirsku flotu, koja je u stanju da pošalje astronaute u svemir.

"Amerika nema jasnu predstavu o tome ko će zamijeniti tu flotu niti ima jasnu predstavu o tome jesu li kao nacija doista posvećeni svemirskim avanturama“, kaže g.Bizony.

„U međuvremenu će Rusija slati u svemir američke astronaute i one iz drugih zemalja u svojoj Soyuz kapsuli koja ima sličnu konstrukciju kao ona koja je Jurija Gagarina prvi put poslala u svemir“
, zaključuje Bizony.

Pogledajte komentare (10)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG