Dostupni linkovi

Na duže staze, nezavisno Kosovo će biti protektorat EU, koja u narednom periodu ima tri najvažnija zadatka - da osigura zaštitu srpskoj manjini, spriječi prelivanje kosovskog sukoba na druge evropske zemlje i pokrene ekonomiju Kosova, analizira The Economist.

Nezavisnost Kosovo, proglašena 17. februara, rođena je u uslovima daleko od idealnih, čak i za balkanske standarde, piše The Economist. Kosovski susjed - Srbija, ne želi da se pomiriti sa gubitkom svoje bivše provincije, iako u njoj živi oko dva miliona etničkih Albanaca koji nezavisnost doživljavaju kao oslobodjene. Rusija je jedna od mnogih zemalja koje kosovsku deklaraciju o nezavisnosti smatra nelegalnom i najavila je veto u Savjetu bezbjednosti kako bi spriječila Kosovo da se pridruži Ujedinjenim nacijama. Ni Evropska unija (EU) nije jednoglasna po ovom pitanju, podsjeća list, navodeći kao primjer zemalja poput Španije, koje ne želi da se njihove provincije povedu za kosovskim primjerom.

Ipak, nezavisnost Kosova je, uprkos svim manjkavostima, najmanje destabilizirajući ishod, ocjenjuje The Economist.

U podsjećanju na događaje koji su prethodili nezavisnosti, list navodi da je Slobodan Milošević upravo na Kosovu lansirao srpsku nacionalističku kampanju krajem 1980. Nastavio je da lomi autonomiju provincije, a nakon ratova u Bosni I Hrvatskoj, pokrenuo je juriš na albansku manjinu dok to nije pokrenulo NATO bombardere 1999. Nakon svih brutalnosti I izgubljenih života, bilo je za očekivati da će Albanci zahtijevati nezavisnost. Držati ih neograničeno u statusu quo, moglo je voditi novoj pobuni, ocjenjuje list.
Na duže staze, "nezavisno" Kosovo će zapravo biti protektorat EU, čija će misija naslijediti misiju UN. Njen prvi zadatak je da spriječi moguće nasilje, prije svega štiteći oko 120.000 preostalih Srba na Kosovu. The Economist procjenjuje da da će oko 17.000 NATO trupa morati još godinama ostati na Kosovu kako bi zaštitila srpske enklave i crkvene objekte. Drugi zadatak EU je da spriječi prelivanje kosovskog sukoba na ostale djelove Evrope.

Rusija i Srbija kažu da je Kosovska nezavisnost primjer opasnog presedana za Republiku Srpsku, Transdnjestrovlje u Moldviju, ili Abkhaziju i Južnu Osetiju - dvije separatističke enklave u Gruziji. List to opovrgava, navodeći da u slučaju srpske republike, takvi strahovi mogu biti precijenjeni, jer su Miloševićev britalan rat i NATO intervencija koja ga je spriječila, učinili da kosovski slučaj bude jedinstven. U Bosni su Srbi pokazali da mogu da žive u bosanskoj federaciji koja im je Dejtonom dala autonomiju. A što se tiče ruskih strahova o Abhaziji i Južnoj Osetiji, te enklave nemaju izglednu nezavisnost ukoliko je ne podupre sama Rusija.
Kao treći i, na duže staze, najvažniji zadatak EU na Kosovu, list navodi pokretanje ekonomije. Najefikasnije orudje za takvo nešto je pridruživanje EU. Kao njene članice, zemlje zapadnog Balkana bi usvojile demokratiju, odbacile nasilje i započele izgradnju ekonomije slobodnog tržišta.

Od sustinške je važnosti da EU drži otvorena vrata članstvu svih zemalja zapadnog Balkana, čak i ako su potrebne godine za ispunjavanje njihovih uslova za pridruživanje, piše The Economist i dodaje da je to važno za Kosovo, ali još važnije za Srbiju.
List to obrazlaže činjenicom da su "mnogi Srbi kivni na zapad zbog Kosova", i da su to pokazali na nedavnim predsjedničkim izborima glasajući u velikom procentu za radikalne nacionaliste. Ipak, većina je podržala umjerenog Borisa Tadića koji je, iako se suprotstavljao nezavisnosti Kosova, smatra da Srbija mora ostati na evropskom putu.

Zato najurgentniji i najosjetljiviji potez EU sada bi trebala poduzeti prema Beogradu, a ne Prištini, u pokušaju da umiri Srbiju ponudom o realnim izgledima članstva u EU, ocjenjuje the Economist.
XS
SM
MD
LG