Festival Supernaturale, kojim se u subotu, 23 aprila, u Beogradu obeležava Dan planete Zemlje, biće održan u Botaničkoj bašti, umesto u parku Košutnjak koje je bilo njegovo ranije odredište.
Muzički program petog festivala žanrovski je usmeren na ambijentalni džez, klasiku i, kako navode organizatori, opuštajuću muziku. Najpoznatije ime festivala je Nikola Konte, italijanski džez muzičar, producent i gitarista, u pratnji šestočlanog benda “Jazz combo”.
Nastupiće i jedan od najslavnijih hrvatskih kantautora, akustičara i šansonjera Ibrica Jusić, koji je pedesetogodišnju karijeru započeo u rodnom Dubrovniku, na čuvenim skalinama. Jedan je od prvih pevača koji je snimio LP ploču i bio je među prvima koji je održao solistički koncert u zagrebačkom “Lisinskom”.
Nastupao je u gotovo svim poznatijim svetskim dvoranama, predstavljajući pesme komponovane na stihove Paljetka, Cesarića, Šantića, Antića, Šekspira, Brehta...
Jusić: Kao i uvijek. Uvijek sam dobrodošao, uvijek sam rado išao u Beograd. Bilo je nekih vremena kada sam mislio da se neke stvari nisu promijenile.A kako se sve mijenja u životu, mijenja se i politika. Kad se jedna politika promijenila, ja sam rekao ide Ibro u Beograd. Nakon pauze od četrnaest godina, prvi put sam došao prije sedam, osam godina. Tako da mi je ovo već peti put u posljednjih nekoliko godina.
Pogotovo mi je drago što su se javili ovi mladi ljudi koji imaju jaku ekološku osvješćenost.
Jusić: Na zadnjem koncertu u beogradskom Domu sindikata najmanje šezdeset posto publike su bili ljudi koji se nisu rodili kad sam ja, prije 47 godina sjeo na te dubrovačke skaline, na koje ću ove godine poslije toliko vremena ponovo sjesti.
Jusić: Prošle godine imao sam turneju sa programom koji se zvao “Od Šekspira do sevdaha”. Mi u Dubrovniku smo, ipak, odrastali uz italijansku kanconu, uz operu, kazalište, uz Dubrovačke ljetne igre. A normalno, kod nas doma u našem mostarskom porijeklu uvjek se njegovao sevdah. Tako da sam cijeli život sanjao da napravim neki nosač zvuka sa sevdalinkama, kao što me je moja majka Emina učila. Tako je nastao “Amanet 1”. Tako smo izdali i “Amanet 2” . S druge strane imamo italijanske kancone, francuske šansone, songove s Ljetnih igara iz predstava u kojima sam pjevao. Zato se program i zove “Od Šekspira do sevdaha”. Tako izgledaju i današnji programi, mada uvjek ubacujem nešto novo. Da ljudi ne misle da živim samo od stare slave, Ipak, ja živim zbog sutra, a ne od juče.
Ibricu Jusića smo zatekli na graničnom prelazu Bajakovo, između Hrvatske i Srbije.
"Izvinjavam se! Upravo policiji dajem putovnicu. Sačekajte malo”, rekao nam je usred razgovora.
Jusić: Ne, ne! Dapače, to daje izvjesni šarm našim putovanjima. Što se kaže – šoferska je tuga pregolema. Evo, ušao Ibro u Srbiju!
Jusić: Ja za svoju karijeru volim reći da je to jedan umjetnički eksces, jer mene nisu stvorili kao što to danas imate big bradere ili kojekave emisije. Mene nisu napumpali mediji ili stvorili menadžeri, itd. Sve je nekako dolazilo preko prijatelja, sve je nekako dolazilo iz poštovanja. Pa evo, i Vi ste me nazvali. Ja Vas nisam zvao da me pitate nešto. I tako, ustvari, život ide dalje. Nikad nisam dozvolio da bilo kakvi problemi sa strane utječu na ono što volim. Ja volim glazbu i umjetnost, i svjestan sam da od toga mogu, evo već pola stoljeća, fino i pristojno živjeti. A radim ono što me veseli.
Muzički program petog festivala žanrovski je usmeren na ambijentalni džez, klasiku i, kako navode organizatori, opuštajuću muziku. Najpoznatije ime festivala je Nikola Konte, italijanski džez muzičar, producent i gitarista, u pratnji šestočlanog benda “Jazz combo”.
Nastupiće i jedan od najslavnijih hrvatskih kantautora, akustičara i šansonjera Ibrica Jusić, koji je pedesetogodišnju karijeru započeo u rodnom Dubrovniku, na čuvenim skalinama. Jedan je od prvih pevača koji je snimio LP ploču i bio je među prvima koji je održao solistički koncert u zagrebačkom “Lisinskom”.
Nastupao je u gotovo svim poznatijim svetskim dvoranama, predstavljajući pesme komponovane na stihove Paljetka, Cesarića, Šantića, Antića, Šekspira, Brehta...
RSE: Svaki put kad dolazite u Beograd publika Vas očekuje s nestrpljenjem. Kakav odnos Vi imate prema tome?
Jusić: Kao i uvijek. Uvijek sam dobrodošao, uvijek sam rado išao u Beograd. Bilo je nekih vremena kada sam mislio da se neke stvari nisu promijenile.
Kad se jedna politika promijenila, ja sam rekao ide Ibro u Beograd. Nakon pauze od četrnaest godina, prvi put sam došao prije sedam, osam godina.
Pogotovo mi je drago što su se javili ovi mladi ljudi koji imaju jaku ekološku osvješćenost.
RSE: Kako sada publika reaguje na Vaše pesme? Da li je u pitanju nostalgija, ili otkrivate i nove generacije?
Jusić: Na zadnjem koncertu u beogradskom Domu sindikata najmanje šezdeset posto publike su bili ljudi koji se nisu rodili kad sam ja, prije 47 godina sjeo na te dubrovačke skaline, na koje ću ove godine poslije toliko vremena ponovo sjesti.
RSE: Kako će da izgleda taj nastup. Da li pripremate neki poseban spektakl?
Jusić: Prošle godine imao sam turneju sa programom koji se zvao “Od Šekspira do sevdaha”. Mi u Dubrovniku smo, ipak, odrastali uz italijansku kanconu, uz operu, kazalište, uz Dubrovačke ljetne igre. A normalno, kod nas doma u našem mostarskom porijeklu uvjek se njegovao sevdah. Tako da sam cijeli život sanjao da napravim neki nosač zvuka sa sevdalinkama, kao što me je moja majka Emina učila. Tako je nastao “Amanet 1”. Tako smo izdali i “Amanet 2” . S druge strane imamo italijanske kancone, francuske šansone, songove s Ljetnih igara iz predstava u kojima sam pjevao. Zato se program i zove “Od Šekspira do sevdaha”. Tako izgledaju i današnji programi, mada uvjek ubacujem nešto novo. Da ljudi ne misle da živim samo od stare slave, Ipak, ja živim zbog sutra, a ne od juče.
Ibricu Jusića smo zatekli na graničnom prelazu Bajakovo, između Hrvatske i Srbije.
"Izvinjavam se! Upravo policiji dajem putovnicu. Sačekajte malo”, rekao nam je usred razgovora.
RSE: Da li imaju nešto protiv što razgovaramo?
Jusić: Ne, ne! Dapače, to daje izvjesni šarm našim putovanjima. Što se kaže – šoferska je tuga pregolema. Evo, ušao Ibro u Srbiju!
RSE: “Dobrodošli! Vratimo se našem razgovoru. Kako Vam se čine tih proteklih pedesetak godina?
Jusić: Ja za svoju karijeru volim reći da je to jedan umjetnički eksces, jer mene nisu stvorili kao što to danas imate big bradere ili kojekave emisije. Mene nisu napumpali mediji ili stvorili menadžeri, itd. Sve je nekako dolazilo preko prijatelja, sve je nekako dolazilo iz poštovanja. Pa evo, i Vi ste me nazvali. Ja Vas nisam zvao da me pitate nešto. I tako, ustvari, život ide dalje. Nikad nisam dozvolio da bilo kakvi problemi sa strane utječu na ono što volim. Ja volim glazbu i umjetnost, i svjestan sam da od toga mogu, evo već pola stoljeća, fino i pristojno živjeti. A radim ono što me veseli.
