Dostupni linkovi

Žene prva žrtva diskriminacije


Kampanja protiv nasilja nad ženama, Beograd, 14. februar 2014.
Kampanja protiv nasilja nad ženama, Beograd, 14. februar 2014.
Građani Srbije smatraju da su žene najdiskriminisanija društvena grupa, da je najveći stepen diskriminacije u sferi rada i zapošljavanja i da najviše diskriminišu državne institucije. To su rezultati poslednjeg istraživanja o diskriminaciji u srpskom društvu koje je za potrebe Poverenika za ravnopravnost, a uz podršku Programa UN za razvoj, sproveo Centar za slobodne izbore i demokratiju.

U prethodnim istraživanjima kao najdiskriminisanija socijalna grupa bili su označavani Romi. Etnička distanca, kako otkriva akutelno istraživanje, najveća je prema Albancima, nešto manja prema Hrvatima i Bošnjacima, a socijalna distanca je i dalje najveća prema osobama sa posebnim potrebama, LGBT populaciji i prema ljudima sa HIV-om.

Na predstavljanju rezultata ovog istraživanja istaknuto je da je diskriminacija u porastu, a da zabrinjava i podatak što skoro 10 odsto građana Srbije ne zna da je diskriminacija zakonom zabranjena.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Nevena Petrušić ukazuje na indikatore percepcije građana Srbije o ženama kao najdiskriminisanijoj društvenoj grupi:

“Četrdeset dva posto ispitanika označilo je žene kao najdiskriminisaniju grupu, a na drugom mestu nalaze se Romi, koje je kao drugu metu diskriminacije označilo 41,4 odsto ispitanih, a koji su u ranijim istraživanjima uvek bili na prvom mestu. Istraživanje je pokazalo da građani imaju percepciju da su Romi diskriminisani, ali istovremeno isti ti građani izražavaju visok nivo predrasuda i negativnih stereotipa u odnosu na Rome.”

Najveći stepen etničke distance postoji prema Albancima, ukazala je Petrušićeva:

“Više od jedne polovine ispitanih ne želi Albance u svojoj porodici, prema Hrvatima i Bošnjacima je u odnosu na prošlo istraživanje distanca nešto malo manja, ali se povećala u odnosu na Rome”, kazala je Petrušićeva koja je naglasila da je socijalna distanca i dalje najveća prema LGBT i osobama sa HIV-om. Čak polovina ispitanih ne bi želela da oni budu članovi njihovih porodica, susedi, prijatelji ili vaspitači njihovoj deci.

Alarmantan je i podatak da građani misle da su političke partije, državne institucije, vlada, pravosuđe ti koje najviše diskriminišu.

Takođe su uočene i ukorenjene predrasude prema manjinskim etničkim i "netradicionalnim" verskim zajednicama, a 35 odsto građana smatra da male verske zajednice "kradu dušu ljudima".

Po rečima Petrušićeve, do smanjenja diskriminacije neće doći ako se ne savladaju "autoritarni mentalitet, politička nekultura i predrasude", i uspostavi vrednosni sistem u kome se razlike među ljudima prihvataju.

Osvrćući se na rezultate istraživanja, Irena Vojackova Solorano, direktorka Programa UN za razvoj u Srbiji, istakla je:

“Diskriminacija ne stoji više toliko visoko na listi problema građana Srbije, više ih brine kako da dođu do posla i kako da prežive. Kada smo pitali građane prema kojim grupama je diskriminacija najveća, odgovor je bio da je najveća prema ženama, i taj podatak je veoma zabrinjavajući. Drugi prisutni oblici jesu diskriminacija Roma i osoba sa posebnim potrebama. Kada je u pitanju diskriminacija LGBT osoba, ona stoji relativno u začelju, a na to tako gledamo jednostavno zato što ne postoji svest u populaciji o diskriminaciji te grupe i na tome moramo raditi. U ovom trenutku u Srbiji postoje dobri zakoni za prevenciju diskriminacije, ali najveći problem predstavlja sprovođenje zakona, pre svega od strane vlasti na državnom ili lokalnom nivou koje ne samo da to često ne čine nego i same diskriminišu građane”, rekla je Solorano.

Istraživanje je sprovedeno metodom lice u lice na slučajnom uzorku od 1.200 građana starijih od 15 godina, u periodu od 21. i 28 novembra 2013. godine.
XS
SM
MD
LG