Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je zašto se pogoršavaju odnosi između Srbije i Rusije. Sagovornice su bile dve članice Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji - Jelica Minić i Branka Latinović.
Bilo je reči o tome da li su odnosi počeli da se pogoršavaju nakon što je maja prošle godine Spoljna obaveštajna služba Ruske federacije optužila Srbiju da isporučuje oružje Ukrajini ili rusko nezadovoljstvo politikom Beograda datira od ranije, zašto je najoštrija u kritici bila Marija Zaharova, portparolka ruskog Ministarstva inostranih poslova koja nije štedela ni samog Vučića, kao i o tome zašto je Rusija i pored svih kritika učinila uslugu Vučiću, pa je Ruska služba bezbednosti na njegov poziv potvrdila da na velikom protestu 15. marta prošle godine policija nije protiv demonstranata upotrebila zvučni top.
Razgovaralo se i tome da li je Milorad Dodik mnogo bliži ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, nego Aleksandar Vučić, kako predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić sve više kritički govori o Rusiji, dok je veliki saveznik Moskve Aleksandar Vulin nestao sa političke scene, kako Rusija kinji Srbiju odbijanjem Gasproma da svoj većinski udeo u NIS-u proda Srbiji, kao i o tome da li je Moskva sve manje spremna da toleriše Vučićevo balansiranje između Rusije i Evropske unije koja je sada za Moskvu neprijatelj broj jedan.
Omer Karabeg: Kada su odnosi između Moskve i Beograda krenuli da se znatno pogoršavaju? Da li je to počelo nakon što je krajem maja prošle godine Spoljna obaveštajna služba Ruske federacije optužila Srbiju da preko posredničkih država isporučuje oružje Ukrajini?
Jelica Minić: Moglo bi se tako reći mada su malo diskretnije poruke tog sadržaja slate i ranije, ali srpska strana očigledno nije reagovala. Prošle godine Rusija je reagovala vrlo direktno i vrlo oštro. Reagovali su ne samo ljudi iz obaveštajne službe, nego i političke ličnosti i to veoma grubim i uvredljivim formulacijama.
Posebno se isticala Marija Zaharova, direktorka Odeljenja za informisanje i štampu Ministarstva inostranih poslova Rusije, ali bilo je drugih koji su osuđivali Srbiju da zabija nož u leđa ruskoj braći.
Branka Latinović: To je pre svega rezultat nepoverenja između dve strane, pre svega Moskve prema predsedniku Vučiću. Zahlađenje je počelo nakon agresije Rusije na Ukrajinu i nakon što je Srbija glasala za rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojima se osuđuje agresija na Ukrajinu.
Rusija je posebno oštro reagovala kada je Srbija prošle godine glasala za takvu rezoluciju, čak je i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov javno izrazio negodovanje. Pritisak je bio veliki pa je, nakon što je Vučić izjavio da je to bila greška, Srbija promenila svoj glas od "za" u "uzdržano".
Zaharova i Dugin
Omer Karabeg: U kritici Vučića najoštrija je Marija Zaharova dok njen šef Sergej Lavrov daje mnogo umerenije izjave o odnosima dve zemlje. Kakvu težinu imaju njene kritike?
Jelica Minić: Naravno da izjave ministra inostranih poslova formalno imaju veću težinu, ali Zaharova ima vrlo značajnu poziciju u Ministarstvu inostranih poslova i ona već duže vremena šalje poruke kojima izražava sumnjičavost i nepoverenje prema Srbiji, posebno prema predsedniku Vučiću.
Vrhunac njenih reakcija bio je kada su u javnosti isplivale informacije o isporukama oružja Ukrajini mada se o tome znalo već duže vreme. Srbija se tada obavezala da će to zaustaviti. Predsednik Vučić je obećao da Srbija više nikome neće da isporučuje oružje. A onda je maja ove godine dao objašnjenje da Srbija iz ekonomskih razloga ne može da prekine izvoz municije, ali da to ne radi direktno, nego preko posrednika kao što su SAD, Španija i Češka.
Omer Karabeg: Najoštrija kritika Vučića došla je od Aleksandra Dugina, istaknutog ideologa bliskog Kremlju. On je jula prošle godine u jeku studentskih protesta rekao je da je Vučić gotov i da svi Srbi žele da on ode. Ima li Dugin uticaja na zvaničnu politiku Rusije?
Branka Latinović: Ima, to nije sporno. Dugin se smatra jednim od vrlo značajnih ideologa s kojim rusko rukovodstvo i sam Putin imaju vrlo dobre odnose. Neki smatraju da ima značajan uticaj i na Putina. Što se tiče njegovog oštrog napada na predsednika Vučića, mislim to je to podela uloga, kao što je to slučaj sa oštrim izjavama Marije Zaharove i umerenim Sergeja Lavrova.
Dugin u stvari šalje poruku da je poverenje već duže vreme narušeno, da se nepoverenje posebno povećalo nakon ruske agresije na Ukrajinu 2022. i da Rusija sve manje može računati na Vučića. Ali to pre svega treba shvatiti kao opomenu jer ne treba zaboraviti da je Rusija u jednom trenutku studentski pokret nazvala obojenom revolucijom.
Rekla bih da odnosi između Rusije i Srbije idu cik-cak linijom, ali Rusiji je jako stalo da održi svoje poluge uticaja na Balkanu, a to jedino može preko Srbije. Nakon što je (mađarski premijer Viktor) Orban izgubio vlast, Beograd je glavna poluga za delovanje Rusije na Balkanu.
Jelica Minić: Rusi nikada ne nastupaju asinhrono, uvek je reč o podeli uloga što je uostalom karakteristično i za komunikaciju koju Srbija ima sa Rusijom. Očigledno je da je Ana Brnabić, predsednica Skupštine Srbije, sada dobila ulogu da deluje oštro prema Rusiji. Ona je nedavno izjavila da odnose između Srbije i Rusije ne bi nazvala bratskim.
Rekla je da Srbija nema veliku trgovinsku razmenu sa Rusijom, da, recimo, ima veću trgovinsku razmenu sa Bosnom i Hercegovinom, nego sa Rusijom. Relativizuju se saradnja sa Rusijom na svim mogućim nivoima, bilo da je reč o slobodnoj trgovini, kulturnim i religijskim vezama. Sve je to dosada bilo u paketu, a sada se izvlači jedna po jedna stvar i ta građevina se kruni.
Omer Karabeg: Da li to znači da je sada u nemilosti Aleksandar Vulin koji ima otvorena vrata u Moskvi i koji se tamo sastajao sa moćnim ljudima kao što su bivši i sadašnji sekretar Saveta bezbednosti Ruske Federacije Nikolaj Petrašev i Sergej Šojgu?
Branka Latinović: On je nestao sa političke scene. Nema onih njegovih učestalih antizapadnih izjava. Možda su to neki privatni razlozi, a možda se povukao jer ga Rusi planiraju za neku drugu ulogu kada procene da za to dođe vreme. A možda je neko sa Zapada sugerisao Vučiću da nije dobro da ima Vulina sa takvom antizapadnom i antievropskom retorikom ako Srbija želi da napreduje prema Evropskoj uniji.
Usluga
Omer Karabeg: I pored svih kritika Moskva je prošlog proleća nakon velikog protesta 15. marta učinila Vučiću veliku uslugu. Ruska služba bezbednosti je potvrdila da na tom skupu policija nije upotrebila zvučni top protiv učesnika protesta. Vučić se na to saopštenje poziva i danas kada je vlast aktivirala aferu zvučni top s ciljem da za nju optuži studente. Zašto je Moskva tada izašla u susret Vučiću?
Jelica Minić: Imala je svoju računicu. Rusija na mnogo načina drži srpsku vlast u šaci, posebno predsednika Vučića. Saopštenje Ruske službe bezbednosti bilo je vrlo kratko. Rečeno je da oni potvrđuju da protiv demonstranata nije upotrebljen LRAD, Long Range Acoustic Device. Ali to ne znači da nije korišćen neki drugi uređaj. Oni, dakle, nisu rekli da uopšte nije korišćen zvučni top, nego samo da nije korišćen LRAD što policija priznaje da poseduje, ali mi ne znamo šta ona još ima. Tako da je ta njihova potvrda i usluga prilično problematična.
S druge strane, Vučić je pustio Spoljnu obaveštajnu službu Rusije da se instalira u Srbiji. Pored toga, u Srbiji je trenutno masa Rusa koji su pobegli od rata. Mi ne znamo koliko tu ima raznih obaveštajaca. Mi uopšte nemamo predstavu o razmerama kontrole i uticaja Rusije u Srbiji preko raznih mehanizama od kojih su neki naizgled potpuno benigni.
Dodik, Vučić, Putin
Omer Karabeg: Da li Milorad Dodik ima mnogo bolje veze sa ruskim predsednikom Putinom, nego Aleksandar Vučić? Putin mnogo češće prima Dodika, nego Vučića. Da li Moskva u Dodiku vidi lojalnog saveznika za razliku od Vučića?
Branka Latinović: Moskva ima pragmatski odnos sa Banjalukom, odnosno sa Miloradom Dodikom. Dodik igra na dve stolice. On je učinio maksimum da se oslobodi američkih sankcija, a istovremeno održava dobre odnose sa Moskvom. Dodik treba Moskvi jer ona ostvaruje uticaj u Bosni i Hercegovini preko Dejtonskog sporazuma koji je potpisala kao svedok. Ona je to vešto iskoristila da ojača svoj uticaj preko Drine. Dodik je naizgled više blizak Putinu, ali Vučić za Putina ima mnogo veći značaj.
Jelica Minić: Dodik je svaki čas u Rusiji. On tako utvrđuje svoju poziciju u Bosni i Hercegovini, a preko veze sa Moskvom stabilizuje svoje odnose sa Vučićem. On je istovremeno i Vučićev glasnogovornik, prenosi njegove poruke Moskvi. Rekla bih da Dodik ima ulogu neke vrste poštara koji pritom ima i svojih političkih i ličnih interesa. Ali to u jednom trenutku može da mu se obije o glavu.
Sve zavisi od toga u kom pravcu će se razvijati odnosi Srbije sa Rusijom, odnosno koliko će se Beograd okrenuti prema Zapadu. Srbija je čvrsto verovala da će Rusija biti veliki pobednik u ratu u Ukrajini, da je to neupitno i da će onda i ona moći da realizuje neke svoje interese. Međutim, kako rat ide dalje to je sve manje izgledno i otuda skretanje srpske politike.
Omer Karabeg: Ne bi godilo Vučićevoj sujeti da je Dodik bliži Putinu, nego on.
Jelica Minić: Ne mislim da je Vučić uveren da je Dodik bliži Putinu nego on. Tu ima i dilova, i dogovora, i svega ostalog.
Omer Karabeg: Kako se pogoršanje odnosa sa Rusijom odražava na Vučićevo biračko telo koje je uglavnom prorusko? Kako ti ljudi reaguje na izjave Ane Brnabić o Rusiji?
Ruska igra oko NIS-a
Branka Latinović: Mislim da je broj ljudi u Srbiji koji su proruski orijentisani iznenađujuće veliki i to nije od juče. Neverovatno je da sve ovo što se dešava sa NIS-om ne utiče da se ti ljudi osveste i da prestanu da gledaju Rusiju kao idola. Javnost nikako da se probudi.
Kad je reč o odnosu Putina prema Beogradu, pade mi na pamet jedan detalj. Ruski predsednik je četiri puta posetio Srbiju, a nikad nije noćio u Beogradu. On se je uvek u kasnim satima vraćao Moskvu, a čini mi se da je nakon one posete, kada je prisustvovao vojnoj paradi u Beogradu, odleteo u Sloveniju i tamo prenoćio. Mislim da se takvim protokolom šalje nekakav signal.
Veliki problem predstavljaju proruski mediji koji su snažno prisutni u Srbiji. Rusija izdvaja značajne sume za njihovo finansiranje - i ne samo za medije, nego i za ukupnu propagandu. Vlast bi morala da to jednom preseče i povuče odlučan potez. Mislim da je propuštena prilika da se to učini kada je Gasprom odbio da svoj većinski paket akcija u NIS-u proda Srbiji kako je predviđeno sporazumom. To se prilično stidljivo prećutalo.
Jelica Minić: Kad je reč o NIS-u, mislim da Rusija kinji Srbiju i drži je u neizvesnosti oko pitanja koje je bitno za bezbednost zemlje. Jer posle vojne najvažnija je energetska bezbednost, a mi smo potpuno zavisni od ruske nafte. Vidim da sada u javnosti počinju neke reakcije.
Međutim, teško je promeniti prorusko raspoloženje kada vlast godinama vrši propagandu protiv Evropske unije i stvara mit o Rusiji. Ispada da je Evropska unija godinama davala novac Srbiji da vrši propagandu protiv Evropske unije, a u korist Rusije. Ako je suditi po obraćanju predsednika Vučića Sjedinjenim Američkim Državama i predsedniku Donaldu Trumpu koje je bilo toliko servilno da je izazivalo nelagodu, onda je očigledno da u ključnim političkim krugovima u Srbiji dolazi do pomeranja.
Ali da bi došlo to promene i u svesti ljudi bila bi potrebna ozbiljna kampanja kao što je to bio slučaj sa uvođenjem bezviznog režima kad je 75 posto građana Srbije bilo za Evropsku uniju. Ako je to bilo moguće tada, moguće je i sada.
Ni NATO, ni EU
Omer Karabeg: U zaključku, da li pogoršanje odnosa znači da je Moskva sve manje spremna da toleriše Vučićevo balansiranje između Istoka i Zapada, posebno između Rusije i Evropske unije koja je sada za Rusiju neprijatelj broj jedan?
Branka Latinović: To nije sporno. Mislim da Rusija ne gleda dobronamerno na saradnju Srbije sa Briselom i uopšte na približavanje Srbije Evropskoj uniji mada su do početka rata u Ukrajini zvaničnici Rusije izjavljivali da Srbija ne može u NATO, ali može u Evropsku uniju. Sada se to promenilo. Sada ne možemo ni u Evropsku uniju. Rusija se više ne ustručava da svojim javnim izjavama otežava put Srbije ka Evropskoj uniji.
Jelica Minić: Tačno je da je Moskva sve manje spremna da toleriše Vučićevo balansiranje između Rusije i Evropske unije. Srbija nije ključna preokupacija ruske politike, ali nije im ni beznačajna jer jedino preko nje mogu da ostvaruju svoje interese regionu.
Napetost u regionu, a Srbija ima loše odnose sa takoreći svim susedima, svakako je u interesu Rusije. Bilo kakvi incidenti u regionu mogli bi Rusima stvoriti prostor za delovanje i ozbiljno uticati i na bezbednost Evropske unije.