Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Za Franju Tuđmana pregršt počasti


Slava u bronci je rezervirana jedino za vrhovnika, počivšeg predsjednika Franju Tuđmana - Trg Franje Tuđmana u Vukovaru
U posljednje dvije decenije u Hrvatskoj se srušilo, oštetilo ili uklonilo 3.500 spomenika i spomen-obilježja iz Drugog svjetskog rata, dok se istovremeno podigao još neutvrđeni broj novih spomenika, uglavnom onih Domovinskom ratu.

Obilježavana su mjesta događaja, pominju se branitelji, a nešto manje masovne grobnice. Od njih oko 120 obilježeno ih je tek tridesetak. No zato je počivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman obilati uspomeničen. Za razliku od spomenika iz NOB-a u kojima je bilo pregršt bista narodnih heroja, u Hrvatskoj danas nema spomenika pojedinačnim junacima Domovinskog rata. Slava u bronci je rezervirana jedino za vrhovnika, počivšeg predsjednika Franju Tuđmana.

Najnoviji spomenik u nizu Franji Tuđmanu je podignut prije dva mjeseca u Podbablju pokraj Imotskog. Visok je tri metra, košta 390.000 kuna, ali taj trošak općina koja ga je naručila još nije podnijela jer joj je račun blokiran. Spomenik je dobro došao i u predizbornoj kampanji. pa je pred njim govorio predsjednički kandidat Josip Jurčević:

„Franjo Tuđman i spomen koji i ovdje mora doći i u hrvatsku metropolu, on mora biti u glavama i u srcima onih koji upravljaju Hrvatskom, a to opet ovisi o nama da li ćemo takve dovesti na vlast.“

Jurčević je podvukao činjenicu da Franjo Tuđman još nema spomenik u Zagrebu. Istini za volju, postoje nastojanja da mu se kip podigne pred koncertnom dvoranom Lisinski, isto kao što postoji i volja splitskog gradonačelnika Željka Keruma da Tuđmanu spomenik podigne na splitskoj Rivi premda su gradske vlasti davno odlučile da mu se on podigne na još neuređenom Trgu hrvatske bratske zajednice.

Pitanje kuda s Tuđmanom u Splitu svojevremeno je izazvalo velike rasprave na splitskom Pazaru jer bilo je ideja i da se tamo postavi:

„Kako ih nije sramota? K’o da je redikul? Ima drugih redikula koje imaju di stavit. On je zaslužio jedno počasno mjesto u gradu Splitu, a ne ...“

RSE: Di?

„Eto gori tamo di se festival održava, ili na Rivu dole, a ne na Pazar. Nije on igračka nečija.“

„Po meni ne bi treba nigdi. A čujte. Ima je neke pozitivne stvari, ali više negativnih.“

„Sporad mene, ako će ga – gdi god hoće.“

„Ima još zaslužnijih od njega. Još ima ljudi zaslužnijih. Njega je rat obogatija. I njizin sve one tamo što su u vladi.“

„ U Titov Kumrovcu, nek on lipo tamo u Veliko Trgovišče. A on je predsjednik sviju, ali nas je privario. Rekao je preko 60 godina da ćemo imati svi penziju. A ja imam 71, a ništa.“

„Ja bih predložila da naprave jedno, parni broj naravno, 40 ili 60 komada srednje veličine, pa sve ovako niz Rivu, da s jedne i s druge strane bude kao jedna aleja. Super.“

„I u kući ga ja iman. To je moj prvi prjedsjednik hrvatski, neka nan ga.“

„Neka ga stavi oni dvista bogatih obitelji u Hrvatskoj u svoje dvorište - što je on reka da je dovoljno dvista obitelji bogatih. A mi sirotinja, ne triba nam. Mi ćemo Jozu pokojnoga.“

„Jozo nam je bija bolji, pa ga isto nemamo.“

„Njega ćemo mi, njega.“

„Nit je bio, nit će bit nijedan što je bio on. Pravi čovik. Pošteniji. Radnici su imali svi plaću, a sad nemaju.“

RSE: Kažete Jozo je bio bolji. A zašto Titu nije bio postavljen spomenik u gradu?

„A ko je nas pita? ko je nas pita? Ka i sad. Ne vodi o sirotinji niko računa, pravo recite.“

Riva je preživjela bez spomenika maršalu Titu, caru Franji Josipu i kralju Aleksandru, pa će preživjet i bez spomenika predsjedniku Franji Tuđmanu, kažu oni koji su protiv spomenika na Rivi.

Koliko su spomenici podložni političkom trenutku, a koliko udovoljavaju estetskim kriterijima, pitali smo likovnog kritičara Zvonka Makovića:

„Nastojalo se obilježitit iste one stvari kao što se to činilo nakon ’45. godine - dakle, da bi se memoriralo na način koji je anakron ovome trenutku. Rijetki su spomenici, rijetka su spomen-obilježja koja odgovaraju 21. stoljeću i kraju 20. stoljeća.“

LJUDSKA "GLUPARIJA"?

Loših primjera u Hrvatskoj ima puno:

„Možemo tu nabrajati sve spomenike prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koji su nanizani širom zemlje, a koji su mahom vrlo loša skluptura koja se zapravo podmeće pod memoriranje raznih događaja, memoriranje Hrvatske u njezinim teškim trenucima ranih 90-ih godina. Zašto je to štetno? Štetno je utoliko što se na taj način zapravo mumificira onaj tradicionalni tip kulta vođe, kulta ličnosti, čime je čitava tradicija autoritarnih režima, diktatura i svega onoga što pripada talogu evropske povijesti bila zasićena.“

Kad je o spomenicima riječ valja uvažiti i činjenicu da postoji jedan tanak sloj itekako zainteresiranih za njih, kako nam kaže umjetnik iz Dubrovnika Slaven Tolj:

„Tu se ponavlja uvijek isti koncept. Tu ima puno hohštapleraja. Malo je tu uopće razmišljanja o Domovinskom ratu, o braniteljima, o nekoj vertikali, o spomenu nekom. Tu se uvijek radi o nekom poslu, tako se meni bar čini - uvijek se radi o nekom poduzetniku koji je oko toga.“

Spomenici su često i izvor lokalnih prijepora. I kad postoji u nekom gradu suglasnost oko spomenika, problem zna izbiti oko trave, kao svojevremeno u Makarskoj:

„Slušajte, Makarska je odavno zacrtala da za branioce poginule podignemo spomenik. Tri puta su se vlasti mijenjale, nacrti su bili gotovi, nije se ostvarilo u određenom roku. A sad kad je ova vlast uspjela da sagradi spomenik što smo dužni i obavezni, ne smije se postavljati pitanje otkuda trava i ostalo, važno da je ona došla.“

Rekao nam je ovaj Makaranin. Udruge proistekle iz Domovinskog rata pobunile su se da je trava oko spomenika makarskim braniteljima pristigla iz Republike Srpske. Govorio nam je njihov koordinator Damir Zukić:

„Na kraju je gradonačelnik izjavio da on svojom čašću i svojim imenom garantira da je trava iz Republike Hrvatske. Vjerujemo mu.“

RSE: Jeste li ispitivali porijeklo kamena, željeza, autora spomenika?

„Pitanje nije loše, vrlo je dobro jer jučer je rasprava išla zašto nismo ispitivali krvna zrnca ljudi koji su to radili. Nije provokativno, malo je, ali ja ću vam odgovoriti: po našem stavu trava, znači okoliš samog spomen-obilježja je sve spomen-obilježje.“

Tadašnji gradonačelnik Ante Novak je gradu i svijetu morao objašnjavati da trava oko spomenika nije ni srpska ni bosanska - nego engleska:

„Kako bi to nazva? Nazva bi jednom ljudskom gluparijom. Trava je trava. Ako bi je nazvali, onda bi je nazvali engleska trava. A kako su nas optužili da smo je donili iz Banje Luke, nije istina - lažu. Ovo vam otvoreno kažem da lažu, da nije istina, nego da su nam to donatori donili sa nekoga igrališta, je li to iz Splita, Duvna, Livna, odakle ne znam, donator je rekao i nemojte govorit - i ne znam mu ni ime ni prezime. Donili su nam travu ljudi. Ja ne vidim tude nikakvog, ama baš nikakvoga spora oko toga, nego to je ona stara stvar, kaže se - UDBA još radi. I to ja smo podmećanje, podmećanje i ne znam komu i zašto baš to triba.“

Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:

Vlast meša žrtve i zločince

Spomen obilježja bez poruke univerzalnosti

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
XS
SM
MD
LG