Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Specijalne veze kao poligon za politička nadmetanja


Mirko Cvetković, Boris Tadić, Rajko Kuzmanović i Milorad Dodig u Banjaluci, 08.06.2010. Foto: Erduan Katana
U Dejtonskom mirovnom sporazumu, potpisanom 1995. godine, koji još uvijek ima snagu Ustava, o specijalnim odnosima piše: „Entiteti imaju pravo osnivati posebne paralelne odnose sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine.“

Prvi takav sporazum napravile su nekadašnja Savezna Republika Jugoslavija i Republika Srpska još 2001. godine.

O specijalnim vezama između Srbije i Republike Srpske danas se više govori nego prije četiri godine kada je ovaj sporazum pompezno potpisan u Banjoj Luci. Tada se najavljivala velika privredna i kulturna saradnja. Konkretne učinke te saradnje, posebno one privredne, građani RS danas ne osjećaju.

Dogovor je obnovljen 2006. godine sa Srbijom. Njime je predviđeno razvijanje saradnje u svim oblastima sa naglaskom na regionalnoj saradnji. Tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić nakon potpisivanja sporazuma je obećao:

„Današnji događaj je, prije svega, u funkciji stabilizacije, ne samo stabilizacije i poboljšanja odnosa između Srbije i Republike Srpske nego stabilizacije odnosa u regionu.“


Predsjednik Srbije Boris Tadić:

„Ja očekujem da ćemo u narednom periodu imati snažnije investicije srpskih kompanija u privredu u RS, nadam se i u čitavoj BiH - i da će to biti na obostrano zadovoljstvo.“


Od tog 26. septembra 2006. godine malo šta se promijenilo. Specijalne i paralelne veze svakako nisu doprinijele poboljšanju odnosa u regionu, niti se Srbija okrenula državi Bosni i Hercegovini. One su najčešće služile kao dobar poligon za politička nadmetanja u BiH.

Veze korištene u pogrešne svrhe

One se koriste više kao političke, koriste se kao nekakva pozadina ili oslonac, pre svega, za Republiku Srpsku, a i povremeno za ljude iz političke garniture Srbije.
Sličan sporazum Federacija BiH potpisala je sa Hrvatskom. No. on se, zbog promjene kursa vlasti u Hrvatskoj, sve manje i manje bazira na saradnji sa entitetom i okreće međudržavnim odnosima. Taj sporazum danas više niko i ne pominje.

Čini se da je sve to nagnalo i predstavnike hrvatskih stranaka da se, prije svega, okrenu BiH. Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić:

“Njegujmo naš patriotizam prema zavičaju, prema svom domu, bilo da je u Hercegovini, bilo da je u Bosni. Njegujmo svoj patriotizam prema zemlji Bosni i Hercegovini.”

Ivan Šijaković
Niko ne dovodi u pitanje potrebu specijalnih i paralelnih veza sa susjednim državama. Sporno je, međutim, što su one iskorištene u pogrešne svrhe, kaže profesor iz Banje Luke Ivan Šijaković:

“One se koriste više kao političke, koriste se kao nekakva pozadina ili oslonac, pre svega, za Republiku Srpsku, a i povremeno za ljude iz političke garniture Srbije. Njihov potencijal ovde ni u jednom smislu nije prisutan - u ekonomskom pogotovu nije.”


Prvi konkretan pokazatelj postojanja ovih veza bilo je otvaranje Komercijalne banke, prve banke iz Srbije u Banjoj Luci. Nakon toga nekoliko velikih srbijanskih kompanija stiglo je u RS, a najavljivana su milionska ulaganja.

Jedno od njih bilo je kupovina Robne kuće „Boska“, čiji radnici danas štrajkuju. Najupečatljiviji je ipak slučaj sa traktorima kada su poljoprivrednici iz RS koji su imali sreću da prvi dobiju ključeve subvencioniranih IMT traktora, istog dana ostali bez njih.

Traktore je subvencionirala Srbija, a dodjela ključeva bila priređena za kamere i reflektore. Jedino do sada ispunjeno obećanje bilo je otvaranje škole „Srbija“ na Palama. Ostala, ona milonska, su na čekanju. Ekonomski ove veze nisu dale značajnijeg rezultata, no politički svakako jesu.

Kočnica


Problem je što se sa specijalnim i paralelnim vezama danas uglavnom politički manipulira.
Profesor iz Banje Luke Miodrag Živanović smatra da u bosanskohercegovačkim uslovima ove veze mogu predstavljati blokadu i kočnicu:

„Mislim na sljedeće: da se u BiH događaju ili realizuju takve veze ne preko države BiH i njenih institucija nego preko onoga što se zovu ne samo entiteti ili kantoni, nego preko onog što se zove etnička matrica. Preko toga se, zapravo, kompromituje sam sporazum o specijalnim vezama.“


Šaćir Filandra, Foto: Midhat Poturović
Pitanje je, međutim, zašta se, kako i kada ovakvi sporazumi koriste. Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filadra:

“One se, pored opravdanih komunikacijskih tokova u oblasti jezika, kulture, književnosti, duha narodnog života, koje su normalne i koje ne priznaju nikakve državne granice, entitetske granice, svode na političku manipulaciju. Problem je što se sa specijalnim i paralelnim vezama danas uglavnom politički manipulira.”

Sama mogućnost specijalnih veza sa određenim djelovima Bosne i Hercegovine otvara prostor za loše odnose između dvije države, stav je analitičara Nevena Kazazovića:

“Jedino rješenje je da ti specijalni odnosi postoje između BiH, sa njena dva entiteta, sa Srbijom.“


Specijalne i paralelne veze sa susjednim državama samo su jedan od kompromisa uključenih u Dejtonski mirovni sporazum, čiji je osnovni cilj bio da zaustavi rat. Postavlja se pitanje čemu služe u vremenu kada sve države u regionu, makar deklarativno, teže priključenju Evropskoj uniji gdje granice nisu bitne, makar kada je u pitanju ekonomija.

Pročitajte i ovo:

Put za Banjaluku vodi preko Sarajeva

Utvrđivanje veza Beograda i Banjaluke

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG