Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Šta je važno znati o sukobu Rajoya sa Kataloncima?


Tenzije na vrhuncu pred katalonski referendum
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:45 0:00

Tenzije na vrhuncu pred katalonski referendum

Katalonski građani uz snažanu podršku regionalnih vlasti i žestoko protivljenje vlade Španije, u nedjelju 1. oktobra održavaju referendum o nezavisnosti.

Referendumsko pitanje glasi: "Želite li da Katalonija postane nazavisna država u formi republike?".

Iako istraživanja javnog mnijenja ukazuju da opcija za nezavisnost neće pobijediti, Katalonci, gledajući Brexit i Donalda Trumpa, znaju kako se ankete lako mogu ispostaviti kao netačne.

Osim toga, gotovo pa represivne mjere, najsnažije do sada koje je prema Kataloncima preduzela vlada španskog konzervativnog premijera Mariana Rajoya, koji se još kao opozicionar uporno borio protiv autonomije te regije, mogle bi im ići na ruku, budući da ankete konstantno pokazuju da dominantna većina Katalonaca, njih 85 posto, želi da glasa na referendumu, uključujući i oni koje su protiv nezavisnosti.

Indipendisti na revolt Katalonca zbog presinga Madrida, sigurno računaju.

Zašto je referendum važan?

Katalonija, sjeveroistočni i najbogatiji region Španije, u kojem živi 7,5 miliona ljudi, što je 15 posto španske populacije i 20 posto udjela u ukupnoj ekonomiji zemlje, u nedjelju će organizovati drugi po redu referendum u posljednje tri godine. Zvanični Madrid tvrdi da referenduma neće biti.

Prethodni referendum, neobavezujući, održan je u novembru 2014. godine, a rezultat je bio 80 posto u korist nezavinosti Katalonije, no na glasanje je izašlo manje od polovine od 5,4 miliona ljudi sa pravom glasa.

Španska vlada je u oba slučaja odbacila prijedlog Generalitata, regionalne vlade Katalonije, da je održavanje referenduma obavezujuće, pozivajući se na neustavnost. Španske vlasti se pozivaju na odredbe Ustava iz 1978. godine koji zabranjuje otcjepljenje bilo koje teritorije Španije.

Kako je sve počelo?

Sve je počelo u novembra 2003. godine, od prvog pokušaja Barselone i Madrida da se dogovore o povećanju autonomije Katalonije, kulturne i ekonomske. Te godine su partije koje su zastupale nezavisnost osvojile 88 posto mjesta u regionalnom parlamentu. Budući španski premijer, tada u izbornoj kampanji Jose Luis Rodriguez Zapatero, obećavao je "podršku reformama o autonomiji koje odobri katalonski parlament".

Jose Luis Rodriguez Zapatero
Jose Luis Rodriguez Zapatero

Krajem septembra 2005. godine katalonski parlament odobrio je većinom 120 prema 15 poslanika, regionalni statut o autonomiji u kojem su se tražile veće ovlasti za regionalnu vladu, da se Katalonija prizna kao nacija, a katalonskom jeziku da ima primat nad španskim, te da se definišu oblasti u kojima regionalana vlada ima isključive nadležnosti, kao i ustanovljavanje novog tijela koje će direktno prikupljati porez.

U februaru 2006. godine tadašnji španski konzervativni opozicioni lider Mariano Rajoy, danas premijer koji predvodi spor sa Kataloncima, reformisani regionalni statut predao je Ustavnom sudu. Njegova Narodna partija počinje kampanju protiv zakona i sakuplja četiri miliona potpisa protiv njega.

U maju 2006. godine španski Kongres i Senat odobrili su "blažu verziju" statuta o autonomiji, na osnovu sporazuma između tadašnje socijalističke Vlade i katalonskih stranaka. Katalonci su u junu 2006. ratifikalovali tu "blažu veziju" statuta na referendumu sa niskom izlaznošću.

Španska vlada tada je prvi put objavila podatke o pojediničanom doprinosu regiona i to po dvije metode, sa sličim rezultatima. Na osnovu jedne od njih, utvrđeno je da je 14,8 milijardi eura od sakupljenih poreskih prihoda u Kataloniji otišlo u druge regione Španije u prethodnih godinu dana, što je u to vrijeme bilo 8,7 posto katalonskog BDP (bruto društvenog proizvoda).

Nastupila je poznata svjetska ekonomska kriza i 2009. recesija se snažno osjetila u Kataloniji sa stopom nezaposlenosti od 16 procenata u prvom kvartalu, deset posto više nego dvije godine ranije. Nezaposlenost će u toj bogatoj katalonskoj regiji dostići vrhunac početkom 2013. godine, kada je iznosila 24,5 odsto.

Rajoyev obračun svim sredstvima sa indipendistima

Uz to su se intenzivirali politički procesi. Krajem juna 2010. godine španski Ustavni sud promijenio je 14 članova statuta o autonomiji Katalonije, te osporio tumačenje još 27, od kojih su većina njih u vezi sa pravosuđem i finansijskom regulacijom, sudskom odlukom koja nije donesena jednoglasno.

Najproblematičnije je bilo to što je navedeno da pominjanje Katalonije kao "nacije" nema zakonskog značenja, kao i da se katalonskom jeziku više ne daje isti status kao španskom.

Deset dana kasnije, 10. jula 2010. godine, na ulice Barselone izašlo je oko milion građana da protestuju protiv sudske odluke pod sloganom: "Mi smo nacija, mi odlučujemo".

Godinu dana kasnije, 11. juna 2011. godine, pokret 15-M poznat i kao "Indignados" (Pobješnjeli) blokirao je ulaz u katalonski parlament u vrijeme debate o regionalnom bužetu. U novembru iste godine Mariano Rajoy, glavni protivnik katalonske autonomije, osvojio je apsolutnu većinu na parlamentarnim izborima i postao premijer Španije.

Već u julu sljedeće 2012. godine španska vlada je preduzela konkretne korake da bi vratila kontrolu nad novcem Katalonaca. Usvojena je kreditna linija, poznata kao FLA, za regionalne vlade koja je nudila manje interesne kamate od onih koje nude banke. Madrid je konrolisao i odobravao sve uplate koje je davao FLA fond. To je Rajoyu omogućilo da do kraja 2016. oko 66 posto javnog duga Katalonije postane vlasništvo španske vlade, preko FLA fonda.

Nakon otvaranja FLA fonda, 11. septembra 2012. godine, proindipendističke stranke sazvale su proteste Katalonaca na njihov nacionalni dan, La Diada. Oko 1,5 milion ljudi, prema podacima lokalne policijie, odnosno 600.000 prema podacima vlade u Madridu, okupilo se sa namjerom da privuku međunarodnu pažnju.

Dan nakon toga predsjednik Katalonije Artur Mas zatražio je isti ili sličan finansijski aranžman kao što je "Baskijski državni aranžman" sa španskom Vladom, gdje regionalna vlada sakuplja sav porez. Rajoy je rekao da bi to bilo "u suprotnosti sa ustavom", te ponudio pregovore o regionalnom sistemu finasiranja bez "izazivanja ustavnog okvira".

Katalonski predsjednik Mas je sazvao prijevremene izbore i tražio podršku za referendum. Proreferendumske partije su osvojile 80 posto mjesta u katalonskom parlamentu.

Artur Mas
Artur Mas

Katalonski ogranak Rajoyove Narodne partije predložio je potom "jedinstveni" finansijski aranžman za Kataloniju, sa ciljem da se suprotstave secesionističkim strankama, prema kojem bi se oganičilo koliko katalonskog poreza može biti uzeto za finasiranje drugih regiona, što je centrala sa Rajoyom na čelu odbacila.

U španskom Kongresu, u aprilu 2014. godine, katalonski predstavnici su tražili dogovor o referendumu, što je odbijeno velikom većinom glasova. Osim toga, krajem jula 2014., Artur Mas je predložio pregovore o 23 pitanja, od finasiranja javne infrastrukture do obrazovnih reformi.

Mas je 27. septembra 2014. raspisao neobavezujući referendum o nezavisnosti Katalonije za 9. novembar iste godine. Do oktobra je 97 posto katalonskih lokalnih vlasti iskazalo podršku glasanju.

Rajoy je još jednom podnio žalbu Ustavnom sudu Španije koji je automatski suspendovao referendum. Katalonske vlasti su uzvratile najavom "novog neformalnog glasanja", koji su nazvali "proces učešća". Pet dana prije glasanja, Ustavni sud je i to suspendovao.

Španski Ustavni sud je posegao za još jednom vrstom pritiska na Katalonce, suspendujući regionalni zakon kojim su energetske kompanije sprječavane da ukidaju struju najsiromašnijim porodicama.

Rajoyeva vlada je novu verziju istog zakona 2016. takođe sudski osporavala uz obrazloženje da kreira nejednakost među regionima. Katalonija tvrdi da se time podriva samostalno upravljanje regionom.

Što veći pritisak – to veći otpor Madridu

I pored zabrane Ustavnog suda, glasanje je organizovano. Glasalo je 2,3 miliona od 5,4 miliona birača sa pravom glasa. Njih 80 posto podržalo je nezavisnost, a oko 30.000 volontera pomoglo je organizaciju "procesa participacije".

U septembru 2015. na regionalnim izborma, predstavljenim praktično kao plebiscit o proindipendističkim strankama, apsolutnu većinu u katalonskom parlamentu osvojile su upravo one.

Iste godine u decembru, održani su i opšti izbori u Španiji na kojima je debitovao lijevi Podemos, koji podržava referendum o nezavisnosti Katalonije i koji je osvojio 20.7 posto glasova.

Rivalske grupacije, Rajoyeva Narodna stranka, Socijalisti i Ciudadanos, protivnici referenduma, osvojili su ukupno 64,7 posto glasova ali su pregovori o formiranju koalicije propali, zbog čega su junu 2016. održani prijevremeni parlamentarni izbori.

Nakon mučnog pregovaračkog procesa "kroz iglene uši" i uz mnogo protesta drugih stranka, Rajoy je uspio da dobije još jedan premijerski mandat, da bi se preduprijedilo organizovanje i trećih izbora.

U Kataloniji su, u međuvremenu, u januaru 2016. proindipendističke stranke uspjele da uklone Artura Masa sa mjesta predsjednika Katalonije i na njegovo mjesto dovedu gradonačelnika Đirone, Carlesa Puigdemonta.

Novi katalonski predsjednik nije gubio vrijeme. Već u aprilu 2016. je Madridu predložio pregovore o 46 pitanja: referendum plus 45 drugih tema, od socijalne politike, ekonomije do infrastrukture. Rajoy je uzvratio da je otvoren za razgovore o pitanjima koja "zahtijevaju lojalnu kooperaciju".

Carles Puigdemont
Carles Puigdemont

Rajoy je paralelno nakon reizbora sredinom prošle godine započeo sa "uklanjanjem neprijatelja". U martu 2017. uspio je da obezbijedi da se Arturu Masu i trojici drugih bivših katalonskih ministara zabrani obavljanje javnih dužnosti, zbog organizovanja neobavezujućeg referenduma 2014.

U pokušaju da stiša narastajuće nezadovoljstvo Katalonaca, Rajoy krajem marta ove godine javno najavljuje 3,9 milijardi infrastrukturnih investicija za Kataloniiju, sa akcentom na regionalnu željezničku infrastrukturu i željeznički mediteranski koridor.

No kada je samo nekoliko dana kasnije budžet objavljen, investicije u katalonsku infrastuktiru su pale za 10,9 posto, a ukupne investicije u Kataloniju za 2,7 odsto. Španski ministar finansija, Cristobal Montoro, pravdao se time da će najavljene investicije stići "uglavnom u 2018.".

U martu se predsjednica katalonske Skupštine Carme Forcadell suočila sa kriminalnom optužbom zbog neposlušnosti, odnosno zato je je uprkos odluci Ustavnog suda omogućila parlamentarnu debatu o nezavisnosti. Tri sekretara i potpredsjednik parlamenta takođe se terete po istom osnovu.

Finalni jaz Barselone i Madrida

Katalonski parlament je 6. septembra 2017. odobrio Zakon o referendumu i regionalna vlada je formalno raspisala izjašnjavanje o secesiji Katalonije od Španije za 1. oktobar. Parlament je takođe usvojio zakon koji će regulisati tranziciju ka nezavisnosti ukoliko odluka bude "da".

Rajoyeva vlada je zakone nazvala "smrt demokratiji" i još jednom se obratila Ustavnom sudu koji je pozvao na trenutno suspendovanje referenduma. Socijalisti i Ciudadanos podržali su Rajoyev poziv za zaustavljanje glasanja.

Mariano Rajoy
Mariano Rajoy

Katalonci su se oglušili na zahtjev i nastavili sa priprema za referendum. Od 900 gradonačelnika Katalonije više od 700 njih odmah je reklo da će organizovati glasanje bez obzira na prijetnje Madrida. Potom je uslijedila odmazda španske Vlade.

Počela su hapšenja katalonskih zvaničnika, pretresi i zaplijene referendumskog materijala. Na stotine gradonačenika je u jednom danu izvedno pred sud, dok su stotine hiljada građana svakodnevno na ulicama protestovali.

Španska vlada je prvo najavila da će djelimično preuzeti kontolu nad finansijama Katalonije, a 23. septembra je Madrid preduzeo i veću kontrolu nad katalonskom policijom.

Argumenti "za" i "protiv" nezavisnosti

Katalonija ima posebnu istoriju, kulturu i jezik. Prvi put se pominje u XII stoljeću, kao definisani region Katalonije koji je bio zaseban 250 godina prije nego što se priključio Šaniji, nakon što je ta zemlja formirana u XVI vijeku.

Kao takav, identitet igra veliku ulogu u debati o nezavisnosti.

U vrijeme vojne diktature fašiste Francisca Franka od 1939. do 1975. godine, katalonska kultura je potirana. Simboli katalonskog identiteta poput castellas (tradicija građenja ljudskih kula) su bili zabranjeni, a roditelji prisiljavani da biraju španska imena za svoju djecu. Katalonski jezik, na kojem se govori i u Valensiji i još nekim područjima, bio je pod restrikcijom, gotovo pa zabranjen.

"U Frankovo vijeme represija je svugdje postojala u Španiji, ali su se posebne mjere represije osjećale u Kataloniji", kaže ​predavač katalonske kulture na Univerzitetu u Edinburgu Sergi Mainer.

Oni koji ne podržavaju nezavisnost, pak, jednostavno kažu da je to manipulacija istorijom, manipulacija medija i onog dijela katalonskog naroda koji insistira na tome da Katalonija ne može biti ujedinjena sa Španijom.

Ko može glasati i kako?

Na referendumu mogu glasati samo punoljetni rezidenti Katalonije. Do 85 posto njih je za održavanje referenduma, ali je, na primjer, junsko istraživanje javnog mnijenja pokazalo da će nezavisnost podržati samo 41 posto glasača.

Manji broj birača će, kako se vjeruje, bojkotovati referendum, na temelju tvrdnje da je nelegalan.

Zvaničnici u Madridu ponavljaju da referenduma neće biti, mada na direktna ponovljena pitanja novinara kako će ga spriječiti, jer nije riječ o grupici već o nekoliko miliona ljudi, ne daju eksplicitan odgovor. Katalonci, pak, kažu da nema odustajanja poručujući da će prihvatiti rezulatat referenduma "kakav god bio".

To je problem koji Španci trebaju sami da riješe.
– Antonio Tajani

Profesor politika na Carlos III Univerizetu u Madridu Lluis Orriols Galve za Al Jazeera-u je rekao da će, i pored pokušaja španskih vlasti da ometaju održavanje referenduma, mnogi u nedjelju ipak glasati.

"Vlast će imati velikih problema da zaustavi referendum na teritoriji Katalonije, jer španska država jednostavno ne može kontrolisati cijeli region, ali će pokušati da spriječi glasanje u mjestima poput Barselone", ocjenjuje Lluis Orriols Galve.

Ada Colau Ballano, gradonačelnica Barselone, koja se lično protivi nezavisnosti, postigla je sporazum za regionalnom vladom da omogući glasanje u ovom centru i Katalonije i svjetskog turizma.

Evropska unija (EU) i njeni zvaničnici od kojih je traženo posredovanje u sporu između Katalonaca i Madrida, a predsjednik regije Charlos Piugdemont optužio briselsku administraciju da je "okrenula leđa Kataloncima" i dalje se drže po strani.

Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani u petak je sa summita EU u Estoniji poručio da je spor "španski problem u kome mi možemo malo da učinimo".

"To je problem poštovanja zakona Španije koji Španci trebaju sami da riješe", istakao je Tajani.

Rajoyu je podršku protiv nezavisnosti Katalonije ovih dana eksplicitno dao samo predsjednik SAD Donald Trump kojeg je španski premjer ove sedmice posjetio u Bijeloj kući.

Američki predsjednik je tada rekao da "vjeruje da Španija treba da ostane ujedinjena".

Evropa sa zebnjom gleda na dešavanja u Kataloniji ali ćuti. CNN u subotu objavio snimke iz luke u Barseloni na kojima se vidi stacioniranih 7000 dodatnih policijskih snaga koje su dovedene iz ostalih dijelova Španije i koje navodno čekaju na naredbu da u nedjelju spriječe glasanje.

Sa druge strane posljednje agencijske informacije govore da je policija počela sa subotnjim racijima čiji je cilj zaplijena referendumskog materijala, dok svjetski mediji pokazuju snimke građana, uglavnom mladih ljudi, kako na punktovima kod škola i sličnih institucija, u mirnoj atmosferi, dijele materijale uključujući i glasački listić.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG