Godinu dana je interresorna radna grupa, formirana od delegata i poslanika Parlamenta BiH, radila na novom zakonu o sukobu interesa u institucijama BiH. Aktuelni je, kažu, rigidan, krši ljudska prava i šta sve ne. Predloženi, koji je i definitivno prošlost, umjesto da suzbije nepotizam i korupciju, imao je intenciju da je olakša.
Da je podržan predloženi zakon o izmjenama Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH, ovaj put u Domu naroda državnog Parlamenta bilo bi mnogo lakše potpomoći poslovima srodnike, prijatelje, partijske saradnike i dobročinitelje, pa i kumove.
„U našim uslovima i u našim okolnostima kad na svakom kantonu imamo vladu, i tako se to množi progresivno, i znamo sve te odnose i prilike i naše specifičnosti i naše izume, eliminisanje bliskih srodnika ja mislim da je vrlo štetno, odnosno sa ove dvije intervencije u pogledu savjetnika i bliskih srodnika, od antikorupcionog zakona ovaj zakon je postao zakon koji će pomoći korupciju“, kaže delegat Halid Genjac.
Savjetnici, kao kategorija koja nijednim zakonom nije obuhvaćena, mogli bi, prema predloženom rješenju, bez posljedica angažovati bilo koga za poslove sa institucijom u kojoj rade, navodi delegat Mladen Ivanić.
„Postavite savjetnika koji može dogovoriti sa svojim bratom lijep posao, imati informacije iznutra, iz same institucije - i sve je u redu. Možete imati poslovnog partnera, ili sjede dva člana Predsjedništva jedne partije, jedan ministar, drugi vlasnik preduzeća, i kao niste u sukobu interesa ako njemu date posao. Ja mislim da jeste. Dovoljno je kad ste u sukobu interesa da vas i mediji dobro osude, i u nekoj normalnoj zemlji bi to trebalo značiti ostavku. U razvijenim zemljama ljudi podnose ostavke kad naprave nešto što nije ni krivično djelo, nije ni blizu, nego ako nije prihvatljivo sa stanovišta javnosti moraju se povući. Mi ovdje popuštamo još više“, ocjenjuje Ivanić.
I zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Ognjen Tadić također smatra kako su rješenja čisto zamagljivanje očiju javnosti. Od rodbinskih veza, smatra, mnogo su opasnije one prijateljske ili partijske.
„Ko je kome šta u partiji, je li ga podržava, imaju li zajednički interes? Ovaj zakon nema nikakvo rješenje za ta pitanja. Ja ne znam nikoga od poslanika ili političara koji je sa svojom tetkom, strinom ili rođakom napravio neki posao. A znam sa kumovima masu poslova. Kumova nema u ovom zakonu. Gradimo li mi društvo? I kakvo društvo gradimo?“ upitao je Tadić.
Tetka, nemoj imati akcije
Za ovo je rješenje bilo potrebno godinu dana, a sastavljala ga je parlamentarna interresorna radna grupa, koja je na kraju, kako se čini, uradila sve da zakon postane previše popustljiv. Iako nije jasno kako se uopšte može govoriti o kompromisu kada je u pitanju sukob interesa, ovaj je zakon zasnovan upravo na tim principima, što je potvrdio i predsjedavajući Ustavnopravne komisije Krstan Simić koji je u konačnici odbio, ali prethodno na sjednici Komisije zakon i podržao kako bi mogao u proceduru.
Krstan Simić
„Predloženi zakon koji je nastao kao kompromis unutar interresorne grupe nije ispunio one zahtjeve i ona očekivanja koja su se od njega očekivala. Imajući u vidu sadržinu zakona i njegovu primjenu, postojala je bojazan da bi upravo taj zakon na izvjestan način olakšao onima koji se bave kriminalom, a ne bi bio branom na sprečavanju“, kaže Simić.
Ono što BiH treba je set zakona koji bi uredili mnogo šta, pa i sukob interesa, navodi Tadić.
„I u RS-u i u BiH treba zakon o porijeklu imovine – da on utvrdi ko je kako i šta stekao, da na osnovu tog zakona onaj ko nema dokaze o porijeklu imovine vrati tu imovinu ili da mu bude zaplijenjena. Prvo od političara da se krene. A da li moja tetka, strina ima neku akciju negdje koju je dobila u nekakvoj privatizaciji vaučerskog tipa ili certifikata, kako sad da mislim? Šta ja njoj sad da kažem? Tetka, nemoj imati akcije! Besmisleno. Ako ste za surovu realnost da se u ovom društvu nešto promijeni na planu korupcije, onda nemojte da šminkamo ovaj zakon, pa makar i sa 50 posto više odredbi nego što on ima, nego daj da ga mijenjamo, ljudi, da kažemo šta je suštinski sukob interesa. Rješenje za ove probleme je u Zakonu o javnim nabavkama, i njegovim izmjenama, transparentnosti javnih nabavki, skraćivanju postupaka, onemogućavanju komisija da zloupotrebljavaju to i da niko ne snosi odgovornost, nego se tačno utvrđuje odgovornost - direktor agencije, ministar ministarstva, on odgovara za javnu nabavku. Pa da vidite kako će se smanjiti korupcija“, ističe Tadić.
Dobra rješenja u ovom prijedlogu mjere se gramima. Ponajprije je to dio koji govori o nemogućnosti četverogodišnjeg kandidovanja za one za koje se utvrdi da su u sukobu interesa, što je suprotno Konvenciji o ljudskim pravima. Također, po važećem zakonu samo izabrani zvaničnici, u prevodu parlamentarci, mogu biti smijenjeni ako su u sukobu interesa. Ministri kao imenovani zvaničnici su izuzeti od toga pravila. Tako je bivši ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj istovremeno bio i član nadzornog odbora osiguravajuće kuće, što je zakonom zabranjeno pošto je firma sklapala ugovore sa državnim organima u većem iznosu od zakonom dozvoljenih, što je potvrđeno i sudskom odlukom, te mu je izrečena mjera četverogodišnje zabrane kandidovanja. Ipak nije bio smijenjen.
Propusta je bilo još. Prije dvije godine, unatoč pravosnažnoj odluci Centralne izborne komisije i Suda BiH o četvorogodišnjoj zabrani imenovanja zbog sukoba interesa, na mjesto bh. ambasadora u NATO misiji u Briselu imenovana je Lidija Korać. Kasnije je odustala od pozicija zbog, kako je navela, porodičnih razloga. Ali, ni ona ne bi mogla biti smijenjena da je kojim slučajem prihvatila funkciju. Iako to rješenje ostaje u aktuelnom zakonu, šanse za sve ostale mahinacije su manje. Sve dok se, kako navode bh. političari, stvarno ne poželi spriječiti sukob interesa.
