Slučaj ministrice Holy

Hrvatski premijer Zoran Milanović munjevito je prihvatio ostavku ministrice okoliša Mirele Holy. Vjerojatno ju je od nje i zatražio, jer sama ministrica i nije mislila da je učinila nešto loše.

Otkrilo se, a to je objelodanila javna televizija tri mjeseca nakon događaja, da je pokušala intervenirati za zaštitu radnog mjesta jedne službenice Hrvatskih željeznica, supruge stranačkog aktiviste njezine, sada vladajuće stranke SDP-a.

Osobu ne poznaje, a na pitanje zašto je to učinila mailom, a ne diskretno, telefonom, odgovorila je – upravo zato što je to transparentno. Dok je bila saborska zastupnica na sličan način intervenirala je za desetine ljudi koje uopće nije poznavala iz, kaže, načelnih razloga, kada su joj se požalili zbog povrede nekog prava. „Ja sam možda glupa, ali pokušavam pomoći svakome tko mi se obrati“. Nije bila svjesna da kao ministrica to ne može raditi, da je riječ o stranačkom klijentelizmu, i dala je ostavku zbog političke štete Vladi.

Ministrica u ostavci je možda zalutala u politiku. U Vladu svakako. Premijerov potez je logičan. Vlada koja se susreće s morem problema kojima ne nalazi rješenje, a ima samo jedan kapital koji ju razlikuje od prethodne – obećanje da će djelovati u skladu s najvišim demokratskim standardima, morala je reagirati.

Premijer je dobio podršku javnosti i medija. Zluradi komentari stigli su očekivano iz HDZ-ea, stranke koja je politički klijentelizam ozakonila i kojoj se trenutačno sudi. U njezinom novom vodstvu su i bivši ministri i dužnosnici čiji su korupcionaški repovi kilometarski, a resori su im bili tvornice korupcije.

Prekršaj ministrice Holy u usporedbi s dosadašnjom praksom je sličica iz dječjeg vrtića.

Sada vladajući SDP želi pokazati da je drugačiji.

Tek treba vidjeti je li doista tako.

Kratkotrajna ministrica Mirela Holy osoba je stručna i kompetentna, aktivistica zaštite okoliša, ljudskih i posebno ženskih prava, pripadnica mlađe generacije i zagrebačke alternativne scene. Nema lobističkih zaleđa, nekorumpirana je i bez repova iz prošlosti.

U osjetljivi resor zaštite okoliša, premrežen već etabliranim interesnim lobijima – urbanističkim, građevinskim, energetskim, onim iz područja odlaganja i recikliranja otpada, u kojemu se spominje i mafija - stupila je s namjerom da uvede reda, prije svega u oblasti zakonodavstva i inspekcijskih službi. Naišla je na žestok otpor, sve do prijetnji smrću. Nije ustuknula, nije se ni plačljivo žalila poput Jadranke Kosor da je osporavaju kao ženu-političarku, mirno je otrpila grubi mačistički nasrtaj potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, ali evidentno nije bila dorasla ministarskom poslu. Izvršne funkcije u politici zahtijevaju specifične vještine. Osoba koja nije u stanju samostalno ovladati resorom, evidentno ne može dati niti rezultat.

Već je dvoje minisatra otpalo iz Milanovićeve Vlade. Trećem se sudi u Mađarskoj za prometnu nesreću sa smrtnim ishodom. Neki su ministri pokazali još više nesnalaženja od Mirele Holy.

Tu dolazimo na glavno pitanje u cijeloj ovoj priči.

Mogu li SDP i njegovi koalicijski partneri uopće dati rezultat?

Ima li ta stranka strategiju i program kako izvući državu iz sunovrata, ekonomskog, socijalnog i institucionalnog?

Jesu li oni samo skup amatera dobrih namjera?

Ili još jedna tranzicijska vlada koja glavinja u globalnom kriznom moru, začepljujući rupe na brodu koji propušta na sve strane?

Vlada je zatekla ruiniranu državu, tanašnih institucija, sa samo jednim rezultatom – završetkom pregovora o ulasku zemlje u Europsku uniju. HDZ je ostavio na tisuće podvodnih mina.

Kada se Vlada suočila s činjenicom da su upravljačka prava strateški važne INE praktički predana mađarskom MOLU, uz vjerojatne korupcijske radnje, te pokušala u Nadzorni odbor postaviti ključne ministre, iz Bruxellesa je dobila packu – to tako ne ide.


To je ispregovarano. Kada je pokušala izmijeniti Zakon o policiji na osnovu kojega je HDZ na odlasku postavio stotine svojih stranačkih kadrova na odgovorne dužnosti, opet je stiglo upozorenje iz Bruxellesa – ne može, Zakon je usuglašen u pregovaračkom procesu. Slično je i sa Zakonom o HRT-u. Profesionalna devastacija toga sustava pokušava se zaustaviti promjenama zakona, ali upozorenja opet stižu.

Sudbina brodogradnje rješava se u vremenskoj iznudici u kojoj je teško naći sretno rješenje. Šest godina prilagodbe HDZ je potrošio u vjetar, kupujući socijalni mir. Kraljevičko brodogradilište sa višestoljetnom tradicijom, proteklog je tjedna otišlo u stečaj.

Primjera je bezbroj. Za Bruxelles je Zagreb gotova priča. Druge, važnije brige su na dnevnom redu. Hrvatska se sada mora snalaziti sama.

Milanovićeva koalicija znala je da će doći na vlast mnogo, mnogo prije izbora. Kako se i je li se uopće pripremila?

Efektno je pokazati dosljednost na slučaju neoprezne ministrice Holy. Ali, ona je bila premijerov izbor. Žrtvovanje vlastitih ljudi u politici je uobičajena pojava. Smisao toga žrtvovanja vidjet će se uskoro.

Vidjet će se hoće li Vlada ustrajati na strogim kriterijima zaštite okoliša, voda, prirode i onemogućiti mafiju da potpuno ovlada industrijom odlaganja otpada. Hoće li se u ime poboljšanja poduzetničke klime nastaviti devastirati prostor, hoće li u tišini prirodni resursi završavati u privatnim rukama?

I bez glupavih mailova.

Ako se to dogodi, i ova bi Vlada mogla tiho zgasnuti u raljama umreženog kriminala. Neki od onih koji joj danas plješću, pripremaju joj takav put.

Mirela Holy bila je laka meta. „Smeće je uzvratilo udarac“, bio je jedan od komentara.
Premijer je javno izjavio da se uzalud raduju oni koji su priželjkivali njezin odlazak, jer je Mirela Holy provodila Vladinu politiku.

Treba ga držati za riječ.