Azra Bajrić
Da je za pojedine poslodavce iz Slovenije Bosna i Hercegovina rasadnik jeftine radne snage koju obilato iskorištavaju, već je dobro znano. Bh. radnici navikli su da rade teške i nedovoljno plaćene poslove, ali raditi mjesecima bez plaće, s mizernom akontacijom, nije se moglo podnijeti.
Nakon dvije godine rada u privatnoj graditeljskoj firmi Prenova, Dževad Abazović iz Cazina, vratio se - bez ičega.
„Dobio sam u te dvije godine dvije plate – bolje reći –svaku godinu jednu platu. Samo znam - strašno je. To ne može niko opisati ko nije ovo preživio. I ne može niko vjerovati da se to dešava u Evropskoj uniji ko nije bio tu. Sa deset eura sedmicu dana! Odjavio nas je. Sedam mjeseci sam tamo boravio, nisam dolazio kući. To je katastrofa šta se gore radi“, kaže Dževad Abazović.
Radnici koji su dobili otkaz ili su jednostavno morali napustiti Sloveniju ne ostvarivši svoja osnovna prava koja su im, kako kažu, naprosto oteta, svjedoče o perfidnim oblicima prevare.
Svaki od radnika potražuje po nekoliko hiljada eura, ne računajući prekovremene sate. Ističu kako su ih poslodavci tretirali kao robove, potpomognuti nepovoljnim odredbama sporazuma između dviju država.
„Ja sam jednostavno napustio zbog financija. Nisam više mogao izdržati. Radiš gore, recimo, mjesec, dva, tri, a pođeš kući - da ti pedeset eura, stodvadeset eura, kako kad. Ne može ti biti za benzin da ideš kući i vratiš se“, kaže radnik Mirzet Begić.
„Ja sam dobio otkaz, s tim da nemam - po njihovim zakonima - status na birou, znači primanja, što Bosna i Hercegovina nije potpisala, i nemam zdravstveno osiguranje. Znači, faktički sam neosiguran tamo. Što Vlada neće da potpiše? Navodno još nije sastavljena Vlada – a to nama tamo mnogo znači“, navodi Besim Hasančević.
Hiljade otpuštenih
Kriza i prestrukturiranje građevinskih preduzeća s jedne strane, i neodgovorni poslodavci s druge, uz ignorisanje države, rezultiraju hiljadama otpuštenih i obespravljenih radnika. Zahvaljujući pokretu „Nevidljivi radnici svijeta“, dobili su podršku u borbi za svoja prava.
Protest bh. radnika koji rade u Sloveniji, Sarajevo, jul 2010 - ilustracija„Ono što pokušavamo postići u Republici Sloveniji jeste da radnici koji su ostali bez posla mogu ostati u Sloveniji i da mogu doći do svojih prava, da bi mogli ostvariti svoja prava. Najveći problem je sada da ljudi trebaju masovno napuštati Sloveniju, a to znači će oni izgubili status, znači, sve što su akumulirali što se tiče prava iz rada, socijalnih prava, oni sve to gube. Znači, oni idu ispočetka. To u Sloveniji zovu „kružne migracije“ – dobiješ ljude, iskoristiš ih – i izbaciš. Nikad im ne daš prava. Nikad nisu jednakopravni“, pojašnjava profesor Andrej Kurnik.
A bh. radnici traže od bh. vlasti da se jednostavno zainteresiraju za njih, jer jedino oni, na primjer, moraju kod istog poslodavca raditi najmanje pet godina da bi dobili osobnu radnu dozvolu, koja je ujedno uvjet za naknadu u vrijeme nezaposlenosti. Kada bi se, na primjer, ratificirao sporazum o socijalnoj sigurnosti, taj period bi bio dvije godine, kao kod ostalih radnika.
„Pravo na plaće nemamo u Sloveniji, znači - pravo na život, na stanovanje. Ništa nemamo. Jednostavno, imamo šta nam poslodavac ponudi– to nam je sve. Ja sam u trinaest mjeseci dobio dvije i po plate. I kad sam pokušavao na sve načine da se izborim za svoje plate, ja sam protjeran iz Slovenije. Jednostavno – nikog nije briga. Samo u mojoj firmi – bilo nas je preko sto radnika, svima se desilo isto. Sad se to dešava sa SCT-om, pa je „pao“ Vegrad. Sve su tu Bosanci“, kaže radnik Esad Kapić.
S obzirom da je najviše obespravljenih radnika iz Unsko-sanskog kantona, podršku su zatražili i dobili od lokalnih vlasti. Predstavnici svih osam općina potpisali su u Cazinu izjavu kojom se traži od nadležnih institucija BiH da odmah ratificiraju sporazum o socijalnoj sigurnosti između Slovenije i Bosne i Hercegovine, da Slovenija hitno promijeni svoje zakonodavstvo, te da državljani tzv. trećih zemalja više ne budu u diskriminiranom položaju.
„Očekujemo da ćemo na ovakav način zainteresirati sve sudionike u rješavanju ovog problema. Ustvari, u narednim mjesecima ćemo imati konkretne korake od mjerodavnih, koji će u konačnici uroditi plodom – da ovo pitanje bude riješeno na najbolji mogući način“, kaže načelnik Općine Cazin Nermin Ogrešević.
Nakon protesta u Sarajevu, Cazinu i Banjaluci, javnih tribina i susreta sa predstavnicima nadležnih institucija, početkom juna trebao bi biti organiziran i veliki protestni skup u Sloveniji.
Da je za pojedine poslodavce iz Slovenije Bosna i Hercegovina rasadnik jeftine radne snage koju obilato iskorištavaju, već je dobro znano. Bh. radnici navikli su da rade teške i nedovoljno plaćene poslove, ali raditi mjesecima bez plaće, s mizernom akontacijom, nije se moglo podnijeti.
Nakon dvije godine rada u privatnoj graditeljskoj firmi Prenova, Dževad Abazović iz Cazina, vratio se - bez ičega.
„Dobio sam u te dvije godine dvije plate – bolje reći –svaku godinu jednu platu. Samo znam - strašno je. To ne može niko opisati ko nije ovo preživio. I ne može niko vjerovati da se to dešava u Evropskoj uniji ko nije bio tu. Sa deset eura sedmicu dana! Odjavio nas je. Sedam mjeseci sam tamo boravio, nisam dolazio kući. To je katastrofa šta se gore radi“, kaže Dževad Abazović.
Radnici koji su dobili otkaz ili su jednostavno morali napustiti Sloveniju ne ostvarivši svoja osnovna prava koja su im, kako kažu, naprosto oteta, svjedoče o perfidnim oblicima prevare.
Svaki od radnika potražuje po nekoliko hiljada eura, ne računajući prekovremene sate. Ističu kako su ih poslodavci tretirali kao robove, potpomognuti nepovoljnim odredbama sporazuma između dviju država.
„Ja sam jednostavno napustio zbog financija. Nisam više mogao izdržati. Radiš gore, recimo, mjesec, dva, tri, a pođeš kući - da ti pedeset eura, stodvadeset eura, kako kad. Ne može ti biti za benzin da ideš kući i vratiš se“, kaže radnik Mirzet Begić.
„Ja sam dobio otkaz, s tim da nemam - po njihovim zakonima - status na birou, znači primanja, što Bosna i Hercegovina nije potpisala, i nemam zdravstveno osiguranje. Znači, faktički sam neosiguran tamo. Što Vlada neće da potpiše? Navodno još nije sastavljena Vlada – a to nama tamo mnogo znači“, navodi Besim Hasančević.
Hiljade otpuštenih
Kriza i prestrukturiranje građevinskih preduzeća s jedne strane, i neodgovorni poslodavci s druge, uz ignorisanje države, rezultiraju hiljadama otpuštenih i obespravljenih radnika. Zahvaljujući pokretu „Nevidljivi radnici svijeta“, dobili su podršku u borbi za svoja prava.
A bh. radnici traže od bh. vlasti da se jednostavno zainteresiraju za njih, jer jedino oni, na primjer, moraju kod istog poslodavca raditi najmanje pet godina da bi dobili osobnu radnu dozvolu, koja je ujedno uvjet za naknadu u vrijeme nezaposlenosti. Kada bi se, na primjer, ratificirao sporazum o socijalnoj sigurnosti, taj period bi bio dvije godine, kao kod ostalih radnika.
„Pravo na plaće nemamo u Sloveniji, znači - pravo na život, na stanovanje. Ništa nemamo. Jednostavno, imamo šta nam poslodavac ponudi
"Ja sam u trinaest mjeseci dobio dvije i po plate. I kad sam pokušavao na sve načine da se izborim za svoje plate, ja sam protjeran iz Slovenije“, kaže radnik Esad Kapić.
S obzirom da je najviše obespravljenih radnika iz Unsko-sanskog kantona, podršku su zatražili i dobili od lokalnih vlasti. Predstavnici svih osam općina potpisali su u Cazinu izjavu kojom se traži od nadležnih institucija BiH da odmah ratificiraju sporazum o socijalnoj sigurnosti između Slovenije i Bosne i Hercegovine, da Slovenija hitno promijeni svoje zakonodavstvo, te da državljani tzv. trećih zemalja više ne budu u diskriminiranom položaju.
„Očekujemo da ćemo na ovakav način zainteresirati sve sudionike u rješavanju ovog problema. Ustvari, u narednim mjesecima ćemo imati konkretne korake od mjerodavnih, koji će u konačnici uroditi plodom – da ovo pitanje bude riješeno na najbolji mogući način“, kaže načelnik Općine Cazin Nermin Ogrešević.
Nakon protesta u Sarajevu, Cazinu i Banjaluci, javnih tribina i susreta sa predstavnicima nadležnih institucija, početkom juna trebao bi biti organiziran i veliki protestni skup u Sloveniji.
