Urednička odluka da splitska „Slobodna Dalmacija“ ne objavi tekst u kojem poznati novinar i nekadašnji „feralovac“ Boris Dežulović proziva hrvatsko pravosuđe zbog toga što najozloglašeniji HDZ-ov tranzicijski tajkun Miroslav Kutle dobija za pljačku u privatizaciji tri puta manju kaznu nego mešetar s nekretninama ilustracija je da se i u aktualnom hrvatskom medijskom prostoru i dalje snažno vuku „repovi“ iz devedesetih.
Odlukom glavnog urednika u ponedjeljak u „Slobodnoj Dalmaciji“ nije objavljena kolumna Borisa Dežulovića u kojoj se on – među ostalim - pita kako je to jedan mali prevarant koji je u Rijeci krivotvorio dokumente i prodavao tuđe garaže i stanove dobio sedam godina zatvora, dok je legendarni hrvatski privatizacijski tajkun iz devedesetih Miroslav Kutle – u prvom pravomoćnom postupku protiv njega - za slučaj kriminalne pretvorbe jednog elitnog restorana u središtu Zagreba dobio dva i po puta manje!
Dežulović kaže među ostalim i kako je hrvatska pretvorba bila najveća pljačka u suvremenoj povijesti u kojoj je „dobro naoružana banda pokrala više-manje cijelu imovinu jedne manje europske države.“
Dežulović je – kako prema izvorima iz Europapressholdinga (EPH) navodi portal H-alter - inzistirao na razgovoru s većinskim vlasnikom tog medijskog koncerna Ninoslavom Pavićem. Ovaj mu je pak – prema istom izvoru – kazao kako se u izdanjima EPH ne mogu objavljivati kritički tekstovi na tu temu.
U kratkoj izjavi za naš radio Boris Dežulović kazao nam je kako u pozadini ove zabrane nema nikakve ideologije, nego samo interes kapitala.
„Nema više režima, nema generala, nema obavještajnih službi, nema Centralnih komiteta, nema Vrhovnih vijeća narodne obrane, nema Tuđmana, nema komunističke partije... Sada je ostao samo jedan totalitarni režim – kapitala! I samo se o tome radi – nema tu ideologije, nema tu ničega, postoje samo vlasnici novina, postoji marketing koji diktira tržište, koji diktira što ćete čitati i što će vam se od toga što čitate – i sviđati!“
Prljava priča krenula od Kutle
Jedno od mogućih objašnjenja ove zabrane je i činjenica da Kutle – po pisanju nekih medija – i dalje ima udio u koncernuEPH, i da ga Pavić upravo teškom mukom isplaćuje. Ugledni medijski stručnjak Stjepan Malović u izjavi za naš radio nije želio o tome špekulirati, jer se o tome oficijelno ništa ne zna!
„Iako zakon jasno nalaže da se objavi stvarna vlasnička struktura, kako bismo znali tko ima utjecaj u medijima, do dana današnjeg to je ostalo sakriveno“, kaže naš sugovornik.
„A to je jedan od temeljnih postulata na kojima počiva sloboda medija i sloboda informiranja! Imam još i sada dopis Trgovačkog suda gdje mi kažu da mi ne mogu dati podatke o vlasničkoj strukturi „Večernjeg lista“ ili bilo kojeg drugog medija... To je simptomatično, a zbog toga se sve ovo i događa!“
Profesor Malović podsjeća da je upravo Kutlinim preuzimanjem „Slobodna Dalmacije“ u prvoj polovici devedesetih krenula prljava priča o privatizaciji medija u Hrvatskoj, a Kutlu se sudi za nekoliko sumnjivih privatizacija iz njegovog nekadašnjeg poslovnog carstva od 150 poduzeća.
„Nitko tko je pisao o Kutli nije de facto dobio potvrdu ni za jednu njegovu krivicu, zato jer vidite i sami kako pravosuđe to sporo, temeljito - a ne znam da li će i dostižno – rješava. Što je Kutle u „Slobodnoj Dalmaciji“, koji su odnosi, gdje su Kutlini utjecaji danas u medijima? Jesu li ti odnosi raščišćeni? Kako je ta mreža fino isprepletena? To bi se moglo vidjeti tek na temelju nekih stvari o kojima se ne piše, a ne na temelju onoga što se piše.“
Profesor Malović zaključuje kako su upravo su devedesetih postavljeni temelji i raspoređene snage unutar hrvatskog medijskog prostora.
I doista, tadašnja je politika otišla, ali njezini su rezultati - ostali! Ispada da je doista nabolji analitičar tranzicije u Hrvatskoj bio Ljubo Česić – Rojs sa svojom famoznom „tko je jamio (ukrao) – jamio je!“ Kako u medijima, tako i drugdje. A da Kutle i dalje ne odustaje od vlasništva nad medijima, govori i činjenica da je aktualno suvlasnik vrlo slušanog lokalnog radija Antena Zagreb.
Odlukom glavnog urednika u ponedjeljak u „Slobodnoj Dalmaciji“ nije objavljena kolumna Borisa Dežulovića u kojoj se on – među ostalim - pita kako je to jedan mali prevarant koji je u Rijeci krivotvorio dokumente i prodavao tuđe garaže i stanove dobio sedam godina zatvora, dok je legendarni hrvatski privatizacijski tajkun iz devedesetih Miroslav Kutle – u prvom pravomoćnom postupku protiv njega - za slučaj kriminalne pretvorbe jednog elitnog restorana u središtu Zagreba dobio dva i po puta manje!
Dežulović kaže među ostalim i kako je hrvatska pretvorba bila najveća pljačka u suvremenoj povijesti u kojoj je „dobro naoružana banda pokrala više-manje cijelu imovinu jedne manje europske države.“
Dežulović je – kako prema izvorima iz Europapressholdinga (EPH) navodi portal H-alter - inzistirao na razgovoru s većinskim vlasnikom tog medijskog koncerna Ninoslavom Pavićem. Ovaj mu je pak – prema istom izvoru – kazao kako se u izdanjima EPH ne mogu objavljivati kritički tekstovi na tu temu.
U kratkoj izjavi za naš radio Boris Dežulović kazao nam je kako u pozadini ove zabrane nema nikakve ideologije, nego samo interes kapitala.
„Nema više režima, nema generala, nema obavještajnih službi, nema Centralnih komiteta, nema Vrhovnih vijeća narodne obrane, nema Tuđmana, nema komunističke partije... Sada je ostao samo jedan totalitarni režim – kapitala! I samo se o tome radi – nema tu ideologije, nema tu ničega, postoje samo vlasnici novina, postoji marketing koji diktira tržište, koji diktira što ćete čitati i što će vam se od toga što čitate – i sviđati!“
Prljava priča krenula od Kutle
Jedno od mogućih objašnjenja ove zabrane je i činjenica da Kutle – po pisanju nekih medija – i dalje ima udio u koncernu
Jedno od mogućih objašnjenja ove zabrane je i činjenica da Kutle – po pisanju nekih medija – i dalje ima udio u koncernu EPH, i da ga Pavić upravo teškom mukom isplaćuje.
„Iako zakon jasno nalaže da se objavi stvarna vlasnička struktura, kako bismo znali tko ima utjecaj u medijima, do dana današnjeg to je ostalo sakriveno“, kaže naš sugovornik.
„A to je jedan od temeljnih postulata na kojima počiva sloboda medija i sloboda informiranja! Imam još i sada dopis Trgovačkog suda gdje mi kažu da mi ne mogu dati podatke o vlasničkoj strukturi „Večernjeg lista“ ili bilo kojeg drugog medija... To je simptomatično, a zbog toga se sve ovo i događa!“
Profesor Malović podsjeća da je upravo Kutlinim preuzimanjem „Slobodna Dalmacije“ u prvoj polovici devedesetih krenula prljava priča o privatizaciji medija u Hrvatskoj, a Kutlu se sudi za nekoliko sumnjivih privatizacija iz njegovog nekadašnjeg poslovnog carstva od 150 poduzeća.
„Nitko tko je pisao o Kutli nije de facto dobio potvrdu ni za jednu njegovu krivicu, zato jer vidite i sami kako pravosuđe to sporo, temeljito - a ne znam da li će i dostižno – rješava. Što je Kutle u „Slobodnoj Dalmaciji“, koji su odnosi, gdje su Kutlini utjecaji danas u medijima? Jesu li ti odnosi raščišćeni? Kako je ta mreža fino isprepletena? To bi se moglo vidjeti tek na temelju nekih stvari o kojima se ne piše, a ne na temelju onoga što se piše.“
Profesor Malović zaključuje kako su upravo su devedesetih postavljeni temelji i raspoređene snage unutar hrvatskog medijskog prostora.
I doista, tadašnja je politika otišla, ali njezini su rezultati - ostali! Ispada da je doista nabolji analitičar tranzicije u Hrvatskoj bio Ljubo Česić – Rojs sa svojom famoznom „tko je jamio (ukrao) – jamio je!“ Kako u medijima, tako i drugdje. A da Kutle i dalje ne odustaje od vlasništva nad medijima, govori i činjenica da je aktualno suvlasnik vrlo slušanog lokalnog radija Antena Zagreb.