Slučaj krunskog svjedoka deportacije bošnjačkih izbjeglica Slobodana Pejovića protiv koga je najavljeno niz tužbi zbog onoga što je rekao na sudu, pokrenulo je pitanje da li je tu riječ o dodatnom pritisku na nekog ko je odlučio da progovori o tom zločinu ili je samo riječ o legitimnom pravu onih koji su prozvani da se odbrane na sudu?
"Kao dodatni pritisak, i ne samo kao dodatni, već pritisak koji permanentno traje od 1992. godine, kada sam prvi iznio stvari u vezi sa tim zločinom. Ovo je pritisak od strane službe državne bezbjednosti i njihovih saradnika," rekao je Pejović.
Krunski svjedok deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i nekadašnji inspektor Centra Bezbjednosti u Herceg Novom, Pejović, koji je, od kada je progovorio o tom zločinu izložen pritiscima, prijetnjama pa čak i fizičkim napadima, tako tumači najave tužbi protiv njega zbog navodnog iznošenja neistina na sudu.
Tužbu je najprije najavio visoki funkcioner Agencije za Nacionalnu Bezbjednost Dejan Mrdak koga je Pejović optužio da stoji iza zastrašivanja i prijetnji a potom i bivši policajac Ranko Martinović za koga Pejović tvrdi da je lažno svjedočio o deportaciji bošnjačkih izbjeglica Vojsci Republike Srpske od kojih je većina pobijena.
"Nije to zbog domaće javnost do koje njima nije stalo nit' je što oni pitaju. To je zbog međunarodne zajednice, da bi dokazali kako su oni nevini i zato vrše dodatni pritisak na mene. Međutim, oni znaju da im to neće uspjeti jer kada nije evo 18 godina uspjelo neće ni sada kada je sve u finišu, što bi se reklo. Ja sam glavni dio posla obavio," rekao je Pejović.
Ruganje pravdi
Poznati podgorički advokat Radomir Prelević komentarišući pljuštanje najava tužbi nakon najnovijeg Pejovićevog svjedočenja primjećuje:
"Mislim da se radi o nepoželjnoj pojavi. Istina je da se neki čovjek može osjetiti povrijeđenim ali u ovom slučaju radi se o visokom državnom službeniku i sasvim je dovoljno, kao što je to bilo i u nekim ranijim slučajevima, da ili on ili ustanova javnosti saopšti to svoje protivljenje, a ne da odmah prijeti sudom. Mislim da bi sada svaki naredni svjedok trebalo da vodi računa o tome da govori s rukavicom i tako dalje, što ne bi bilo dobro, niti doprinosi zakonitom i potpunom sudskom rješavanju tih slučajeva, a isto tako ne doprinosi ni razvoju našeg društva," rekao je Prelević.
Tea Gorjanc Prelević iz Akcija za ljudska prava ocjenjuje kako je legitimno pravo svakog da čast i ugled zaštiti podnošenjem tužbi ali ukazuje na to kako je standard demokratske Evrope da su državni službenici dužni da trpe viši stepen kritike:
"Pogotovo kada je kritika izrečena u cilju sprovođenja pravde. Dakle, Slobodan Pejović je to rekao pred sudom. Tu je bio i državni tužilac, bio sud. Očekuje se da državni tužilac reaguje i istraži navode o umiješanosti službe državne bezbjednosti. Prema tome, ako dođe do tužbi, sud koji po njima bude odlučivao moraće to da uzme u obzir."
O čemu govori praksa da svako malo u Crnoj Gori raznim povodima olako pljušte tužbe i kontratužbe?
O demokratskom sazrijevanju društva u kome se svako bori za ostvarivanje svojih prava ili svjedoči o stanju u sudstvu i povjerenju građana u njega.
"To je ruganje pravdi, zakonu, vladavini prava. Plašim se da to ne bude uzimalo sve više maha. Moja ocjena o sudstvu je malo reći negativna. Čast, uvijek kažem, ali na žalost sve manjem broju časnih i profesionalnih sudija. Uvijek je vlast na ovim prostorima vršila usticaj na sudove ali je imala možda jedan manji broj sudija preko kojih je mogla da sprovede svoje namjere i svoje interese. Čini mi se da danas ima malo onih preko kojih vlast ne može sprovesti svoje interese," Stanko Marić iz Udruženja pravnika Crne Gore.
"Kao dodatni pritisak, i ne samo kao dodatni, već pritisak koji permanentno traje od 1992. godine, kada sam prvi iznio stvari u vezi sa tim zločinom. Ovo je pritisak od strane službe državne bezbjednosti i njihovih saradnika," rekao je Pejović.
Krunski svjedok deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i nekadašnji inspektor Centra Bezbjednosti u Herceg Novom, Pejović, koji je, od kada je progovorio o tom zločinu izložen pritiscima, prijetnjama pa čak i fizičkim napadima, tako tumači najave tužbi protiv njega zbog navodnog iznošenja neistina na sudu.
Tužbu je najprije najavio visoki funkcioner Agencije za Nacionalnu Bezbjednost Dejan Mrdak koga je Pejović optužio da stoji iza zastrašivanja i prijetnji a potom i bivši policajac Ranko Martinović za koga Pejović tvrdi da je lažno svjedočio o deportaciji bošnjačkih izbjeglica Vojsci Republike Srpske od kojih je većina pobijena.
"Nije to zbog domaće javnost do koje njima nije stalo nit' je što oni pitaju. To je zbog međunarodne zajednice, da bi dokazali kako su oni nevini i zato vrše dodatni pritisak na mene. Međutim, oni znaju da im to neće uspjeti jer kada nije evo 18 godina uspjelo neće ni sada kada je sve u finišu, što bi se reklo. Ja sam glavni dio posla obavio," rekao je Pejović.
Ruganje pravdi
Poznati podgorički advokat Radomir Prelević komentarišući pljuštanje najava tužbi nakon najnovijeg Pejovićevog svjedočenja primjećuje:
"Mislim da se radi o nepoželjnoj pojavi. Istina je da se neki čovjek može osjetiti povrijeđenim ali u ovom slučaju radi se o visokom državnom službeniku i sasvim je dovoljno, kao što je to bilo i u nekim ranijim slučajevima, da ili on ili ustanova javnosti saopšti to svoje protivljenje, a ne da odmah prijeti sudom. Mislim da bi sada svaki naredni svjedok trebalo da vodi računa o tome da govori s rukavicom i tako dalje, što ne bi bilo dobro, niti doprinosi zakonitom i potpunom sudskom rješavanju tih slučajeva, a isto tako ne doprinosi ni razvoju našeg društva," rekao je Prelević.
Tea Gorjanc Prelević iz Akcija za ljudska prava ocjenjuje kako je legitimno pravo svakog da čast i ugled zaštiti podnošenjem tužbi ali ukazuje na to kako je standard demokratske Evrope da su državni službenici dužni da trpe viši stepen kritike:
"Pogotovo kada je kritika izrečena u cilju sprovođenja pravde. Dakle, Slobodan Pejović je to rekao pred sudom. Tu je bio i državni tužilac, bio sud. Očekuje se da državni tužilac reaguje i istraži navode o umiješanosti službe državne bezbjednosti. Prema tome, ako dođe do tužbi, sud koji po njima bude odlučivao moraće to da uzme u obzir."
O čemu govori praksa da svako malo u Crnoj Gori raznim povodima olako pljušte tužbe i kontratužbe?
O demokratskom sazrijevanju društva u kome se svako bori za ostvarivanje svojih prava ili svjedoči o stanju u sudstvu i povjerenju građana u njega.
"To je ruganje pravdi, zakonu, vladavini prava. Plašim se da to ne bude uzimalo sve više maha. Moja ocjena o sudstvu je malo reći negativna. Čast, uvijek kažem, ali na žalost sve manjem broju časnih i profesionalnih sudija. Uvijek je vlast na ovim prostorima vršila usticaj na sudove ali je imala možda jedan manji broj sudija preko kojih je mogla da sprovede svoje namjere i svoje interese. Čini mi se da danas ima malo onih preko kojih vlast ne može sprovesti svoje interese," Stanko Marić iz Udruženja pravnika Crne Gore.
