Bosna i Hercegovina je, prema ocjeni Reportera bez granica, od 175 zemalja zauzela iznenađujuće visoko - 39. mjesto u indeksu kršenja medijskih sloboda u 2009. godini.
Za to je svakako zaslužna dobra zakonska regulativa koja postoji u BiH, ali i činjenica da, koliko god to morbidno zvučalo, nije bilo ubistava novinara. Naime, ovo su parametri koje Reporteri bez granica uzimaju kada rade analize medijskih sloboda u svijetu.
Borka Rudić iz Udruženja BH novinari:
Borka Rudić„Reporteri bez granica postavljaju pitanja o smrti i ubistvima novinara, drastičnim atacima na život i integritet novinara i novinarske profesije i o medijskim zakonima, odnosno institucionalnim okvirima za unapređenje medijskih sloboda u svakoj od zemalja. Kada se gleda u tom kontekstu, BiH na sreću nije imala prošle godine tako drastičnih ataka na živote novinara, niko nije ubijen, ali smo imali zato prijetnje smrću. Dakle, BiH ima izvanredan zakonski okvir, najbolje u našem regionu i ima odlične institucije i druge organizacije medijima i uređenjem medijskog prostora.“
Sličnog je mišljenja i predsjednik Udruženja novinara RS Branislav Božić:
„Pa nije ovo prvi put. Prije dvije ili tri godine BiH je, također, bila vrlo visoko, čak mislim prva u regionu. Razlog tome treba tražiti u sljedećem: BiH ima pravni okvir za djelovanje medija primjeren svakom demokratskom društvu, dakle primjeren zemljama najrazvijenije demokratije. I mislim da mi nemamo ni manjka ni viška tih pravnih propisa, oni su taman primjereni demokratskim društvima.“
Ilko Barbarić, predsjednik Udruge hrvatskih novinara u BiH:
„Mislim da zaista ovdje novinari rade lavovski posao. Ima ih dosta koji, možda, i nisu na čast samoj struci zbog načina svoga rada. Međutim, držim da su u manjini i da ipak novinari ovdje, u odnosu na opće uvjete, itekako dobro rade, s tim da mnogo politizacije postoji u novinarskom pristupu u određenim tememama, zapravo da još uvijek je gotovo pa prepoznatljivo, u najširem smislu gledano, tko kojem jezičnom, nacionalnom ili nekom drugom korpusu pripada po pitanju nekih političkih preferencija.“
No, da u BiH nije sve tako sjajno kada je riječ o poštovanju medijskih sloboda svjedoče priče mnogih novinara.
Prijetnji i napada na novinare bilo je i u 2009. godini. Slobodana Vaskovića, novinara iz Banje Luke, u martu ove godine fizički su napali u Trebinju kada je pokušao da snimi crkvu u tom gradu. Vasković je iznenađen ocjenama Reportera bez granica. Objašnjava zbog čega:
Vildana Selimbegović„Vi nemate nikakvog način da dođete npr. do tenedera, vi nemate načina di vidite kako su provedene tenderske procedure, nemate načina da vidite kako se troše budžetska sredstva u bilo kom entitetu, kantonu, na državnom nivou. Jednostavno, novinari su ovdje osuđeni da se snalaze i rade isključivo preko izvora ako žele da dođu do bilo kakve vrste informacije.“
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“, podsjeća da u BiH ne postoje istinske medijske slobode:
„Zašto to kažem? Zato što sam posve sigurna da - razgovarala sam sa kolegama koji prate one vruće novinarske linije, registriraju prijetnje koje novinari doživljavaju - da ćete vidjeti da se to povećalo u odnosu samo na prošlu godinu za preko nekih 100 posto.“
Kada je riječ o napadima na novinare, najčešće su pominjani novinari magazina „60 minuta“. Urednik te emisije Bakir Hadžiomerović živi pod stalnom policijskom pratnjom. Evo šta je u jednom intervjuu za Radio Slobodna Evropa rekao o medijskim slobodama u BiH:
Bakir Hadžiomerović„Ja mislim da se o slobodi medija ovdje može govoriti samo u teoretskom smislu, u smislu da jednostavno nemamo tu vrstu ograničenja, nemamo cenzura, barem ne ovi slobodni novinari u BiH koji, dakle, mogu da objavljuju sve one stvari za koje imaju argumentaciju - i ne postoji neki centralni komitet iznad koji je kao nekada određivao šta smije, a šta ne smije ići u medije. Međutim, za razliku od tog vremena, kada je neko drugi mislio o tome šta treba da se objavi, danas imamo situaciju da novinari zaista imaju tu vrstu slobodu da objave sve te stvari, ali onda se nađu pod strašnim pritiscima.“
Mehmed Halilović, zamjenik ombudsmena za medije Federacije BiH i dugogodišnji novinar, smatra da BiH ne zaslužuje ovako visoko mjesto na ljestvici Reportera bez granica. Podsjeća da su politički pritisci na bh. novinare još uvijek snažni:
„Isto tako treba uočiti da od 2006. godine BiH pada sve niže na toj listi Reportera bez granica, jer je prije tri, četiri godine bila čak na 19. mjestu, a sada je na 39., što znači da je tendencija pada, da mi i kroz te ankete bilježimo neslavnu tendenciju negativnom.“
Za to je svakako zaslužna dobra zakonska regulativa koja postoji u BiH, ali i činjenica da, koliko god to morbidno zvučalo, nije bilo ubistava novinara. Naime, ovo su parametri koje Reporteri bez granica uzimaju kada rade analize medijskih sloboda u svijetu.
Borka Rudić iz Udruženja BH novinari:
Sličnog je mišljenja i predsjednik Udruženja novinara RS Branislav Božić:
„Pa nije ovo prvi put. Prije dvije ili tri godine BiH je, također, bila vrlo visoko, čak mislim prva u regionu. Razlog tome treba tražiti u sljedećem: BiH ima pravni okvir za djelovanje medija primjeren svakom demokratskom društvu, dakle primjeren zemljama najrazvijenije demokratije. I mislim da mi nemamo ni manjka ni viška tih pravnih propisa, oni su taman primjereni demokratskim društvima.“
Ilko Barbarić, predsjednik Udruge hrvatskih novinara u BiH:
„Mislim da zaista ovdje novinari rade lavovski posao. Ima ih dosta koji, možda, i nisu na čast samoj struci zbog načina svoga rada. Međutim, držim da su u manjini i da ipak novinari ovdje, u odnosu na opće uvjete, itekako dobro rade, s tim da mnogo politizacije postoji u novinarskom pristupu u određenim tememama, zapravo da još uvijek je gotovo pa prepoznatljivo, u najširem smislu gledano, tko kojem jezičnom, nacionalnom ili nekom drugom korpusu pripada po pitanju nekih političkih preferencija.“
Nije sve tako ružičasto
No, da u BiH nije sve tako sjajno kada je riječ o poštovanju medijskih sloboda svjedoče priče mnogih novinara.
Prijetnji i napada na novinare bilo je i u 2009. godini. Slobodana Vaskovića, novinara iz Banje Luke, u martu ove godine fizički su napali u Trebinju kada je pokušao da snimi crkvu u tom gradu. Vasković je iznenađen ocjenama Reportera bez granica. Objašnjava zbog čega:
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“, podsjeća da u BiH ne postoje istinske medijske slobode:
„Zašto to kažem? Zato što sam posve sigurna da - razgovarala sam sa kolegama koji prate one vruće novinarske linije, registriraju prijetnje koje novinari doživljavaju - da ćete vidjeti da se to povećalo u odnosu samo na prošlu godinu za preko nekih 100 posto.“
Nema Centralnog komiteta, ali..
Kada je riječ o napadima na novinare, najčešće su pominjani novinari magazina „60 minuta“. Urednik te emisije Bakir Hadžiomerović živi pod stalnom policijskom pratnjom. Evo šta je u jednom intervjuu za Radio Slobodna Evropa rekao o medijskim slobodama u BiH:
Mehmed Halilović, zamjenik ombudsmena za medije Federacije BiH i dugogodišnji novinar, smatra da BiH ne zaslužuje ovako visoko mjesto na ljestvici Reportera bez granica. Podsjeća da su politički pritisci na bh. novinare još uvijek snažni:
„Isto tako treba uočiti da od 2006. godine BiH pada sve niže na toj listi Reportera bez granica, jer je prije tri, četiri godine bila čak na 19. mjestu, a sada je na 39., što znači da je tendencija pada, da mi i kroz te ankete bilježimo neslavnu tendenciju negativnom.“
