I ove godine dvije zagrebačke židovske zajednice, kao i ostale židovske općine u Hrvatskoj nizom aktivnosti obilježavaju Svjetski dan sjećanja na Holokaust. U Drugom svjetskom ratu je sa prostora Hrvatske i Bosne i Hercegovine stradalo preko 30 tisuća Židova, odnosno preživio je tek svaki peti.
Sjećanje na žrtve, ali i pouke za budućnost – to je središnja misao obilježavanja Svjetskog dana sjećanja na Holokaust, koji se obilježava na dan kada su sovjetske trupe 1945. godine oslobodile najveće europsko stratište – koncentracioni logor Auschwitz.
Vremena kada su se u hrvatskim udžbenicima povijesti minorizirali ustaški zločini su davno za nama, ali posljedice se osjećaju. Novinarka i književnica Jasminka Domaš, potpredsjednica Židovske zajednice Bet Izrael podsjeća da je kod generacije koja je devedesetih išla u školu jedan dio obrazovanja – izostao, i da je zbog toga izuzetno važno kako se danas o Holokaustu govori u obiteljima, medijima, školskom sustavu.
Sala sa imenima i fotografijama Židova stradalih u Holokaustu u muzeju Yad Vashem u Izraelu
“Da ti mladi ljudi shvate da nije neka velika stvar ili – kako bi oni rekli – big deal – prošetati se s nekom majicom na kojoj je ustaško znakovlje, ili staviti neku kapu pa si sada najvažniji u društvu! To govori o jednom potpunom poremećaju vrijednosti”, smatra ona.
Ta generacija ne shvaća da se sa nekim vrijednostima ne treba niti šaliti, niti poigravati, naglašava gospođa Domaš.
“Mislim da je zapravo velika stvar što je u Hrvatskoj uvedeno poučavanje o holokaustu, što je jedan broj nastavnika bio u Yad Vashemu u Izraelu, što su upoznali kako tamo izgleda edukativni sistem i sve drugo što jedan takav muzej holokausta ima”, kazala je Domaš.
Isticati svjetle primjere
“Još se uvijek ne radi dovoljno,” upozorava predsjednik druge zagrebačke židovske organizacije - Židovske općine Zagreb – Ognjen Kraus.
“Mislim da je u sklopu tog programa bitno ne samo sjećanje na holokaust, nego razvoj tolerancije i prevencije diskriminacije, isto tako jedna multikulturalnost koja je prisutna i koju treba propagirati na primjeren način. Na žalost, živimo u svijetu u kojem tolerancija postaje prilično upitna”, ocjenjuje Kraus.
Sudbina međuratnog zagrebačkog “čuda od djeteta”, glumice Lee Deutsch kojoj je pod NDH kao Židovki zabranjeno da glumi, a potom je s obitelji otpremljena u konclogor, dobar je medij da najmlađe generacije shvate što je holokaust, kaže gospođa Domaš.
“Kad je riječ baš o toj mlađoj populaciji, oni dosta često dolaze sa učiteljicama, nastavnicima i vjeroučiteljicama u prostorije zagrebačkih židovskih zajednica. Imali smo izložbu o Lei Deutsch i budući da je ona vrlo, vrlo mlada nastradala na putu iz Zagreba prema Auschwitzu, odnosno umrla je već u vagonu, djeca su zgrožena kada shvate da je to bilo neko dijete njihovih godina. Dakle, to je jedan dobar pristup kako prići toj populaciji”, poručuje Domaš.
U Hrvatskoj postoji snažan politički i društveni konsenzus u osudi svakog zločina, kaže povodom današnjeg dana ministar kulture u hrvatskoj Vladi Jasen Mesić.
“Prilikom učenja o zločinima koji su se dogodili tijekom Drugog svjetskog rata, posebno prema Židovima i Srbima, ali i prema svima ostalima, jako je bitno da možemo čuti i vidjeti primjere ljudi iz svih društvenih sredina koji su svojom osobnom žrtvom i svojim zalaganjem spašavali ljude koji su se našli ugroženi zbog progona u holokaustu. Mislim da su to svjetli primjeri koje uvijek treba isticati i pokazati da se i u bezumlju moglo naći ljudske hrabrosti i dostojanstva da se pomogne. To je nešto što trebamo prenositi mlađim generacijama”, smatra Jasen Mesić.
Sjećanje na žrtve, ali i pouke za budućnost – to je središnja misao obilježavanja Svjetskog dana sjećanja na Holokaust, koji se obilježava na dan kada su sovjetske trupe 1945. godine oslobodile najveće europsko stratište – koncentracioni logor Auschwitz.
Vremena kada su se u hrvatskim udžbenicima povijesti minorizirali ustaški zločini su davno za nama, ali posljedice se osjećaju. Novinarka i književnica Jasminka Domaš, potpredsjednica Židovske zajednice Bet Izrael podsjeća da je kod generacije koja je devedesetih išla u školu jedan dio obrazovanja – izostao, i da je zbog toga izuzetno važno kako se danas o Holokaustu govori u obiteljima, medijima, školskom sustavu.
“Da ti mladi ljudi shvate da nije neka velika stvar ili – kako bi oni rekli – big deal – prošetati se s nekom majicom na kojoj je ustaško znakovlje, ili staviti neku kapu pa si sada najvažniji u društvu! To govori o jednom potpunom poremećaju vrijednosti”, smatra ona.
Ta generacija ne shvaća da se sa nekim vrijednostima ne treba niti šaliti, niti poigravati, naglašava gospođa Domaš.
“Mislim da je zapravo velika stvar što je u Hrvatskoj uvedeno poučavanje o holokaustu, što je jedan broj nastavnika bio u Yad Vashemu u Izraelu, što su upoznali kako tamo izgleda edukativni sistem i sve drugo što jedan takav muzej holokausta ima”, kazala je Domaš.
Isticati svjetle primjere
“Još se uvijek ne radi dovoljno,” upozorava predsjednik druge zagrebačke židovske organizacije - Židovske općine Zagreb – Ognjen Kraus.
“Mislim da je u sklopu tog programa bitno ne samo sjećanje na holokaust, nego razvoj tolerancije i prevencije diskriminacije, isto tako jedna multikulturalnost koja je prisutna i koju treba propagirati na primjeren način. Na žalost, živimo u svijetu u kojem tolerancija postaje prilično upitna”, ocjenjuje Kraus.
Sudbina međuratnog zagrebačkog “čuda od djeteta”, glumice Lee Deutsch kojoj je pod NDH kao Židovki zabranjeno da glumi, a potom je s obitelji otpremljena u konclogor, dobar je medij da najmlađe generacije shvate što je holokaust, kaže gospođa Domaš.
“Kad je riječ baš o toj mlađoj populaciji, oni dosta često dolaze sa učiteljicama, nastavnicima i vjeroučiteljicama u prostorije zagrebačkih židovskih zajednica. Imali smo izložbu o Lei Deutsch i budući da je ona vrlo, vrlo mlada nastradala na putu iz Zagreba prema Auschwitzu, odnosno umrla je već u vagonu, djeca su zgrožena kada shvate da je to bilo neko dijete njihovih godina. Dakle, to je jedan dobar pristup kako prići toj populaciji”, poručuje Domaš.
U Hrvatskoj postoji snažan politički i društveni konsenzus u osudi svakog zločina, kaže povodom današnjeg dana ministar kulture u hrvatskoj Vladi Jasen Mesić.
“Prilikom učenja o zločinima koji su se dogodili tijekom Drugog svjetskog rata, posebno prema Židovima i Srbima, ali i prema svima ostalima, jako je bitno da možemo čuti i vidjeti primjere ljudi iz svih društvenih sredina koji su svojom osobnom žrtvom i svojim zalaganjem spašavali ljude koji su se našli ugroženi zbog progona u holokaustu. Mislim da su to svjetli primjeri koje uvijek treba isticati i pokazati da se i u bezumlju moglo naći ljudske hrabrosti i dostojanstva da se pomogne. To je nešto što trebamo prenositi mlađim generacijama”, smatra Jasen Mesić.
