Druga runda razgovora između crnogorskog premijera Igora Lukšića i opozicionih lidera oko statusa srpskog jezika u obrazovnom sistemu je završena bez obraćanja medijima učesnika razgovora. U međuvremenu čuli smo brojne reakcije na pregovore o izjednačavanju statusa srpskog jezika sa crnogorskim, koje se kreću od optužbi na račun srpske zajednice da ruši građanski koncept u Crnoj Gori, do onih koji smatraju da se vlastima zbog dugogodišnjeg guranja ovog problema pod tepih vraća kao bumerang.
Kulturne organizacije, kao što su Pen Centar, Matica crnogorska i crnogorsko udruženje nezavisnih književnika oštro su kritikovale zahtjeve srpskih političkih i nacionalnih organizacija koje zahtjevaju rješavanje statusa srpskog jezika u obrazovnim ustanovama i ravnopravnost srpskog jezika sa crnogorskim.
Ove organizacije su upozorile vlast da se time pokušava politički destabilizovati Crna Gora, da se pocijepa građansko tkivo Crne Gore te da se udara na najosjetljivija pitanja crnogorskog identiteta.
Na pitanje da li su veći problem zahtjevi srpskih političkih subjekata ili činjenica da Vlada popušta pred tim zahtjevima i u činjenici da se pred početak školske godine ne zna kakav je obrazovni plan i program i kako će se politički dogovor sprovesti u praksi, književnik i predsjednik crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović kaže da je od početka jezičko pitanje postavljeno nekompetentno, a da je rezultat uslovljavanje statusa jezika preko drugih političkih pitanja.
"Situacija sa jezičkim pitanjem u Crnoj Gori je konfuzna i iracionalna iz više razloga. Prvo, govori o tome daje vlast postavila to pitanje u Crnoj Gori prilično nekompetentno, da se više oslanjala na neka subjektivna osjećanja jezika određenih jezikoslovaca nego na realno, sociološko pitanje jezika danas u Crnoj Gori. Samim tim i situacija u koju smo dovedeni govori o toj neozbiljnosti. Sa druge strane zahtjevi srpske jezičke zajednice u Crnoj Gori su legitimni. Međutim, način na koji to traže govorio o nečemu drugom. Govori o toj staroj ideloškoj nacionalnoj matrici koja gubitak svojih monopola uvijek izražava na taj način da govori o ugroženosti srpske nacije, kulture, srpske jezičke i duhovne zajednice", smatra Popović.
Komentarišući aktuelne političke pregovore oko statusa srpskog jezika, profesor Milenko Perović razumije situaciju u kojoj se našla Vlada Crne Gore, koja mora da uzmiče i manevriše pred zahtjevima opozicije da bi dostigla viši cilj nastavak evropskih integracija.
"U ovakvim situacijama kada imate ovakvog političkog rivala, koji se služi nekorektnim sredstvima čija politička volja se ne nalazi u njemu samome nego se, recimo to najotvorenije nalazi u Beogradu prosto se mora manevrisati i do određenog stepena uzmicati da bi se ostvario onaj osnovni cilj, a to je ulazak Crne Gore u EU", ocjenjuje Perović.
Obrazovni sistem najveći gubitnik
Iako Popović i Perović smatraju da iza opozicionih zahtjeva stoji zvanični Beograd, što su u opoziciji više puta odbacili, profesor Perović procjenjuje da uzmicanje Vlade pred zahtjevima opozicije neće dugo trajati.
Milenko Perović, foto: Savo Prelević
"Opozicija je nekorektnim djelovanjem Vladu dovela, po mom sudu do te granice, dovela je do zida iza kojeg nema uzmicanja. Ja mislim da će pro srpske partije u Crnoj Gori doživjeti upravo to, da će izgubiti i ono što su čvrsto imale u rukama", kaže Perović.
Podsjetimo prije manje od mjesec, na premijerskom satu u Skupštini Crne Gore 25. jula, opozicija je zahtjevala uvodenje srpskog jezika u obrazovni sistem. Premijer Lukšić tada nije pomenuo srpski jezik, osim kroz kontekst izučavanja jezika manjinskih naroda. Lukšić je tada naveo da rezultati popisa stanovništva, na šta se opozicija pozvala, mogu imati određene političke i druge implikacije, ali nikako ne mogu biti tretirani kao izraz pravne i političke volje.
"Određenje da se nastava u obrazovnim ustanovama na crnogorskom jeziku je utemeljeno u Ustavu i nije diskriminatorsko u Crnoj Gori, ne ugrožava prava i slobode ni jedne lingvističke zajednice, niti može izazvati negativne posljedice u obrazovnom sistemu", kazao je Lukšić.
Međutim, dvadesetak dana kasnije, polovinom avgusta, nakon razgovora sa opozicijom premijer Lukšić je potpisao dogovor u kome se ekplicitno navodi srpski jezik kao obavezan predmet.
"Pri čemu smo definisali rješenje kojim se uvažava okolnost da je najveća lingvistička zajednica u Crnoj Gori ona koja govori srpskim jezikom i na taj način prenijeli odgovarajuće rješenje da se nastava izvodi i na srpskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi".
Odgovarajući na pitanje ko će iz ovog političkog pregovaračkog procesa izaći kao gubitnik, književnik Milorad Popović kaže da će to biti obrazovni sistem.
"Prije svih djeca. Jer ova situacija je zaista neozbiljna. Sama činjenica da se spekuliše o tome da se djeca od 7 ili 8 godina razdvajaju i da se od njih traži da se već u tom uzrastu formulišu kao Srbi ili Crnogorci, Bošnjaci i tako dalje to bi bio uvod u disoluciju Crne Gore na najgori mogući način stvaranja novih ideologija šovinizma i etno nacionalizma", zaključuje Popović.
Kulturne organizacije, kao što su Pen Centar, Matica crnogorska i crnogorsko udruženje nezavisnih književnika oštro su kritikovale zahtjeve srpskih političkih i nacionalnih organizacija koje zahtjevaju rješavanje statusa srpskog jezika u obrazovnim ustanovama i ravnopravnost srpskog jezika sa crnogorskim.
Ove organizacije su upozorile vlast da se time pokušava politički destabilizovati Crna Gora, da se pocijepa građansko tkivo Crne Gore te da se udara na najosjetljivija pitanja crnogorskog identiteta.
Na pitanje da li su veći problem zahtjevi srpskih političkih subjekata ili činjenica da Vlada popušta pred tim zahtjevima i u činjenici da se pred početak školske godine ne zna kakav je obrazovni plan i program i kako će se politički dogovor sprovesti u praksi, književnik i predsjednik crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović kaže da je od početka jezičko pitanje postavljeno nekompetentno, a da je rezultat uslovljavanje statusa jezika preko drugih političkih pitanja.
"Situacija sa jezičkim pitanjem u Crnoj Gori je konfuzna i iracionalna iz više razloga. Prvo, govori o tome daje vlast postavila to pitanje u Crnoj Gori prilično nekompetentno, da se više oslanjala na neka subjektivna osjećanja jezika određenih jezikoslovaca nego na realno, sociološko pitanje jezika danas u Crnoj Gori. Samim tim i situacija u koju smo dovedeni govori o toj neozbiljnosti. Sa druge strane zahtjevi srpske jezičke zajednice u Crnoj Gori su legitimni. Međutim, način na koji to traže govorio o nečemu drugom. Govori o toj staroj ideloškoj nacionalnoj matrici koja gubitak svojih monopola uvijek izražava na taj način da govori o ugroženosti srpske nacije, kulture, srpske jezičke i duhovne zajednice", smatra Popović.
Komentarišući aktuelne političke pregovore oko statusa srpskog jezika, profesor Milenko Perović razumije situaciju u kojoj se našla Vlada Crne Gore, koja mora da uzmiče i manevriše pred zahtjevima opozicije da bi dostigla viši cilj nastavak evropskih integracija.
"U ovakvim situacijama kada imate ovakvog političkog rivala, koji se služi nekorektnim sredstvima čija politička volja se ne nalazi u njemu samome nego se, recimo to najotvorenije nalazi u Beogradu prosto se mora manevrisati i do određenog stepena uzmicati da bi se ostvario onaj osnovni cilj, a to je ulazak Crne Gore u EU", ocjenjuje Perović.
Obrazovni sistem najveći gubitnik
Iako Popović i Perović smatraju da iza opozicionih zahtjeva stoji zvanični Beograd, što su u opoziciji više puta odbacili, profesor Perović procjenjuje da uzmicanje Vlade pred zahtjevima opozicije neće dugo trajati.
"Opozicija je nekorektnim djelovanjem Vladu dovela, po mom sudu do te granice, dovela je do zida iza kojeg nema uzmicanja. Ja mislim da će pro srpske partije u Crnoj Gori doživjeti upravo to, da će izgubiti i ono što su čvrsto imale u rukama", kaže Perović.
Podsjetimo prije manje od mjesec, na premijerskom satu u Skupštini Crne Gore 25. jula, opozicija je zahtjevala uvodenje srpskog jezika u obrazovni sistem. Premijer Lukšić tada nije pomenuo srpski jezik, osim kroz kontekst izučavanja jezika manjinskih naroda. Lukšić je tada naveo da rezultati popisa stanovništva, na šta se opozicija pozvala, mogu imati određene političke i druge implikacije, ali nikako ne mogu biti tretirani kao izraz pravne i političke volje.
"Određenje da se nastava u obrazovnim ustanovama na crnogorskom jeziku je utemeljeno u Ustavu i nije diskriminatorsko u Crnoj Gori, ne ugrožava prava i slobode ni jedne lingvističke zajednice, niti može izazvati negativne posljedice u obrazovnom sistemu", kazao je Lukšić.
Međutim, dvadesetak dana kasnije, polovinom avgusta, nakon razgovora sa opozicijom premijer Lukšić je potpisao dogovor u kome se ekplicitno navodi srpski jezik kao obavezan predmet.
"Pri čemu smo definisali rješenje kojim se uvažava okolnost da je najveća lingvistička zajednica u Crnoj Gori ona koja govori srpskim jezikom i na taj način prenijeli odgovarajuće rješenje da se nastava izvodi i na srpskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi".
Odgovarajući na pitanje ko će iz ovog političkog pregovaračkog procesa izaći kao gubitnik, književnik Milorad Popović kaže da će to biti obrazovni sistem.
"Prije svih djeca. Jer ova situacija je zaista neozbiljna. Sama činjenica da se spekuliše o tome da se djeca od 7 ili 8 godina razdvajaju i da se od njih traži da se već u tom uzrastu formulišu kao Srbi ili Crnogorci, Bošnjaci i tako dalje to bi bio uvod u disoluciju Crne Gore na najgori mogući način stvaranja novih ideologija šovinizma i etno nacionalizma", zaključuje Popović.
