Delegati Skupštine fudbalskog saveza BiH jednoglasno su usvojili novi Statut po kome će, umjesto dosadašnja tri člana, na čelu organizacije stajati jedan predsjednik, a sistem odlučivanja bit će takav da onemogući majorizaciju.
Tako su stvoreni uslovi da FIFA i UEFA skinu sankcije i omoguće reprezentaciji da već naredne sedmice igra kvalifikacionu utakmicu sa Rumunijom, a našim klubovima da iziđu na međunarodnu scenu, o čemu razgovaramo sa uglednim sportskim novinarom, jednim od najboljih poznavalaca prilika u ovdašnjem fudbalu, Sinanom Sinanovićem.
Sinanović: Svako ima razloga za veliko slavlje. Svi imaju razloga da budu, i raspoloženi i veseli, da se polako spremaju za ono što slijedi.
Sinanović: Poslije martovske skupštine u Holiday INN-u, dok je većina kolega smatrala da je ovo ponor i krah, da je ovo smrtni udarac bosansko-hercegovačkom nogometu, ja sam i tada pisao i govorio da je ovo nešto najbolje što se moglo desiti bosansko-hercegovačkom fudbalu. Mnogi su mislili da je to neka moja ironija. I tada sam bio svjestan ne da ne može biti gore, nego da može biti samo bolje.
Ključna stvar, prekretnica, je izbor Komiteta za normalizaciju sa Ivicom Osimom na čelu i njegovim saradnicima. Najveći dobitak su i ambasadori bosansko-hercegovačkog fudbala. Ti ljudi su poslali jednu novu sliku i FIFA-i i UEFA-i i našoj javnosti. Oni treba da iznesu teret naše bolje budućnosti, oni mogu kreirati bolji ambijent. Oni nisu predstavnici jednog ili jednog od tri naroda, nego su oni predstavnici svih onih kojima je fudbal na srcu.
U vrijeme odluke, jedni su bili za Statut, drugi protiv, a neki su se borili da očuvaju sve pozicije koje su čuvali 15 godina. Neki su pokušavali da se ponovo vrate, da uzmu ono što nisu uzeli u svom nekom prijašnjem mandatu.
Što je najvažnije, danas se više ne priča o predstavnicima Srba, Hrvata i Bošnjaka, nego se priča o kvalitetu ljudi i o kriterijima, po kojima trebaju da se biraju ljudi koji će da vode naš fudbal. Ovo je prošlo bez nekakvog velikog tereta i napokon nogomet ima jednog predsjednika, što je svugdje u svijetu.
Sinanović: Naravno da ljude najviše zanima kako da se riješi eventualno ponovno uključivanje ljudi koji su imali priliku da drže bosansko-hercegovački nogomet kao taoca za svoje lične promocije i interese, ljudima koji su kočničari, na ovaj ili onaj način, i ljudima koji imaju nekakve dosije i kojima ne priliči da budu na odgovornim i javnim pozicijama. Tim ljudima treba reći da nisu poželjni, ne zbog ličnih interesa, nego da novo vrijeme i novi zahtijevi traže nove ljude, a BiH ima itekako kvalitetnih ljudi koji mogu da vode naš fudbal u Evropu.
Nogometni klubovi su bili taoci
Sinanović: Upravo takvi ljudi su godinama kreirali jedan takav sistem, da Ivica Osim nije mogao proći u Kantonu Sarajevo, nego je morao da skuplja potpise Butmira, Pofalićkog, Moščanice i drugih malih klubova, da bi pobijedio jednog fudbalskog anonimusa, kojem je najveći domet da ima svog sudiju na pomoćnoj listi, delegata i kontrolora. Najbitnije je da je razbijen taj bastion, da su ta pravila, koja su oni uspostavili, ad acta i da sada samo važe oni aršini kakvi su svugdje u svijetu, da ljudi sa imenom, prezimenom i pedigreom vode naš nogomet.
Nadam se da će ova nogometna priča biti putokaz i drugima, u drugim sredinama, gdje su političari imali važne uloge i svoj lobi, gdje su čak često puta bili eksponenti politike pojedini ljudi i moćnici koji su bili na pozicijama u sportu. Oni su često bili produžena ruka političarima.
Za ove ljude sada su svi glasali - i u Banja Luci, i u Mostaru, i u Tuzli, i u Sarajevu. To su ljudi bez mrlje u karijeri. Klima, kako su ovi ljudi došli, je najpozitivnija koja se mogla desiti u bosansko-hercegovačkoj državi.
Sinanović: Uvijek smo govorili - Važno je sudjelovati, da napravimo pomak iz četvrte u treću skupinu, iz treće u drugu. Prošlo je vrijeme kada smo bili sretni da se borimo za neko drugo mjesto. Mi smo u prvim kvalifikacijama, 1996. godine, u obje utakmice pobijedili Sloveniju, i u Ljubljani i na Koševu, a nakon četiri godine Slovenija je otišla na svjetsko prvenstvo, bila je sudionik i evropskih i svjetskih prvenstvava, a mi smo, svih ovih godina, samo jednom dobili baraž. Prošlo je to vrijeme i sada treba da se postave takvi standardi, kakvi su i ovi ljudi. Oni su bili najbolji u svojim ligama, prvaci svojih zemalja. Samo oni mogu da iskoriste potencijal koji BiH ima, da napravimo jedan takav ambijent da i BiH ode na evropsko ili svjetsko prvenstvo.
Sinanović: Mi smo zemlja koja ima Džeku ili Spahića i igrače koji su u svojim ligama ponajbolji, igrače koje imaju i svoj pedigre i kontinuitet i ljude koji mogu da odgovore u sportskom dijelu, koji su dokazani autoriteti. Sada imamo jedan spoj ljudi koji mogu da ih vode i ljude na terenu. Sigurno da BiH napokon ima pravu posadu, koja može na kormilo broda, koji će pluti mirnim vodama.
Mi smo do sada imali problem tog sustava, izgrađivali smo hobotnicu, imali smo infrastrukturu koju su gradili anonimusi koji su mogli sa četiri-pet svojih ljudi u lokalnim sredinama da rade šta hoće, da kreiraju šta hoće. Oni su postali predsjednici, bili su moćni u bosansko-hercegovačkom fudbalu.
Mi danas, 20 godina od rata, imamo igrače koji se tuširaju iz karnistera, zimi hladnom vodom, ljeti toplom, djeca ručno postavljaju rezultate na stadionima. Imamo katastrofalnu situaciju. Gradimo sportski centar u jednom balkanskom Černobilu, u Zenici, a imamo takvih ljepota, kao što je Blagaj na primjer. Ljudi koji su ovdje radili, radili su samo za svoj interes. Nogometni klubovi su bili njihovi taoci i reprezentacija u takvom ambijentu nikada nije mogla da napravi neki rezultat. Nadam se da je takvoj praksi odzvonilo.
Tako su stvoreni uslovi da FIFA i UEFA skinu sankcije i omoguće reprezentaciji da već naredne sedmice igra kvalifikacionu utakmicu sa Rumunijom, a našim klubovima da iziđu na međunarodnu scenu, o čemu razgovaramo sa uglednim sportskim novinarom, jednim od najboljih poznavalaca prilika u ovdašnjem fudbalu, Sinanom Sinanovićem.
RSE: Kako se ti, kao čovjek koji dobro zna prilike u našem fudbalu, koji se uporno zalaže za promjene, osjećaš poslije usvajanja Statuta?
Sinanović: Svako ima razloga za veliko slavlje. Svi imaju razloga da budu, i raspoloženi i veseli, da se polako spremaju za ono što slijedi.
RSE: Šta se promijenilo, šta izaziva optimizam?
Sinanović: Poslije martovske skupštine u Holiday INN-u, dok je većina kolega smatrala da je ovo ponor i krah, da je ovo smrtni udarac bosansko-hercegovačkom nogometu, ja sam i tada pisao i govorio da je ovo nešto najbolje što se moglo desiti bosansko-hercegovačkom fudbalu. Mnogi su mislili da je to neka moja ironija. I tada sam bio svjestan ne da ne može biti gore, nego da može biti samo bolje.
Ključna stvar, prekretnica, je izbor Komiteta za normalizaciju sa Ivicom Osimom na čelu i njegovim saradnicima.
Ključna stvar, prekretnica, je izbor Komiteta za normalizaciju sa Ivicom Osimom na čelu i njegovim saradnicima. Najveći dobitak su i ambasadori bosansko-hercegovačkog fudbala. Ti ljudi su poslali jednu novu sliku i FIFA-i i UEFA-i i našoj javnosti. Oni treba da iznesu teret naše bolje budućnosti, oni mogu kreirati bolji ambijent. Oni nisu predstavnici jednog ili jednog od tri naroda, nego su oni predstavnici svih onih kojima je fudbal na srcu.
U vrijeme odluke, jedni su bili za Statut, drugi protiv, a neki su se borili da očuvaju sve pozicije koje su čuvali 15 godina. Neki su pokušavali da se ponovo vrate, da uzmu ono što nisu uzeli u svom nekom prijašnjem mandatu.
Što je najvažnije, danas se više ne priča o predstavnicima Srba, Hrvata i Bošnjaka, nego se priča o kvalitetu ljudi i o kriterijima, po kojima trebaju da se biraju ljudi koji će da vode naš fudbal. Ovo je prošlo bez nekakvog velikog tereta i napokon nogomet ima jednog predsjednika, što je svugdje u svijetu.
RSE: Da li su obezbjeđeni mehanizmi koji bi onemogućili ljudima, koji su vukli kola unazad, da se vrate?
Sinanović: Naravno da ljude najviše zanima kako da se riješi eventualno ponovno uključivanje ljudi koji su imali priliku da drže bosansko-hercegovački nogomet kao taoca za svoje lične promocije i interese, ljudima koji su kočničari, na ovaj ili onaj način, i ljudima koji imaju nekakve dosije i kojima ne priliči da budu na odgovornim i javnim pozicijama. Tim ljudima treba reći da nisu poželjni, ne zbog ličnih interesa, nego da novo vrijeme i novi zahtijevi traže nove ljude, a BiH ima itekako kvalitetnih ljudi koji mogu da vode naš fudbal u Evropu.
Nogometni klubovi su bili taoci
RSE: Članovi Komiteta i naši ambasadori govore kako bi ljudi od struke i autoriteta trebali doći na čelo, a ne ovi samozvanci, koji u pristojnim društvima ne bi imali mjesta ni na tribinama, a kamoli na foteljama.
Sinanović: Upravo takvi ljudi su godinama kreirali jedan takav sistem, da Ivica Osim nije mogao proći u Kantonu Sarajevo, nego je morao da skuplja potpise Butmira, Pofalićkog, Moščanice i drugih malih klubova, da bi pobijedio jednog fudbalskog anonimusa, kojem je najveći domet da ima svog sudiju na pomoćnoj listi, delegata i kontrolora. Najbitnije je da je razbijen taj bastion, da su ta pravila, koja su oni uspostavili, ad acta i da sada samo važe oni aršini kakvi su svugdje u svijetu, da ljudi sa imenom, prezimenom i pedigreom vode naš nogomet.
Najbitnije je da je razbijen taj bastion i da sada samo važe oni aršini kakvi su svugdje u svijetu, da ljudi sa imenom, prezimenom i pedigreom vode naš nogomet.
Nadam se da će ova nogometna priča biti putokaz i drugima, u drugim sredinama, gdje su političari imali važne uloge i svoj lobi, gdje su čak često puta bili eksponenti politike pojedini ljudi i moćnici koji su bili na pozicijama u sportu. Oni su često bili produžena ruka političarima.
Za ove ljude sada su svi glasali - i u Banja Luci, i u Mostaru, i u Tuzli, i u Sarajevu. To su ljudi bez mrlje u karijeri. Klima, kako su ovi ljudi došli, je najpozitivnija koja se mogla desiti u bosansko-hercegovačkoj državi.
RSE: Do koje mjere će ovaj preokret u radu Saveza pozitivno uticati na ukupnu budućnost našeg fudbala, ali i na narednu utakmicu?
Sinanović: Uvijek smo govorili - Važno je sudjelovati, da napravimo pomak iz četvrte u treću skupinu, iz treće u drugu. Prošlo je vrijeme kada smo bili sretni da se borimo za neko drugo mjesto. Mi smo u prvim kvalifikacijama, 1996. godine, u obje utakmice pobijedili Sloveniju, i u Ljubljani i na Koševu, a nakon četiri godine Slovenija je otišla na svjetsko prvenstvo, bila je sudionik i evropskih i svjetskih prvenstvava, a mi smo, svih ovih godina, samo jednom dobili baraž. Prošlo je to vrijeme i sada treba da se postave takvi standardi, kakvi su i ovi ljudi. Oni su bili najbolji u svojim ligama, prvaci svojih zemalja. Samo oni mogu da iskoriste potencijal koji BiH ima, da napravimo jedan takav ambijent da i BiH ode na evropsko ili svjetsko prvenstvo.
RSE: Rekao bih da bi trebao da se nastavi proces reformiranja, trebalo bi da se formira udruženje prvoligaša, sindikat fudbalera, da se taj proces zaokruži, da se konačno podijele dužnosti, obaveze, odgovornosti?
Sinanović: Mi smo zemlja koja ima Džeku ili Spahića i igrače koji su u svojim ligama ponajbolji, igrače koje imaju i svoj pedigre i kontinuitet i ljude koji mogu da odgovore u sportskom dijelu, koji su dokazani autoriteti. Sada imamo jedan spoj ljudi koji mogu da ih vode i ljude na terenu. Sigurno da BiH napokon ima pravu posadu, koja može na kormilo broda, koji će pluti mirnim vodama.
Mi smo do sada imali problem tog sustava, izgrađivali smo hobotnicu, imali smo infrastrukturu koju su gradili anonimusi koji su mogli sa četiri-pet svojih ljudi u lokalnim sredinama da rade šta hoće, da kreiraju šta hoće. Oni su postali predsjednici, bili su moćni u bosansko-hercegovačkom fudbalu.
Mi danas, 20 godina od rata, imamo igrače koji se tuširaju iz karnistera, zimi hladnom vodom, ljeti toplom, djeca ručno postavljaju rezultate na stadionima. Imamo katastrofalnu situaciju. Gradimo sportski centar u jednom balkanskom Černobilu, u Zenici, a imamo takvih ljepota, kao što je Blagaj na primjer. Ljudi koji su ovdje radili, radili su samo za svoj interes. Nogometni klubovi su bili njihovi taoci i reprezentacija u takvom ambijentu nikada nije mogla da napravi neki rezultat. Nadam se da je takvoj praksi odzvonilo.
