Najtiražnije dalmatinske novine, splitska Slobodna Dalmacija, uoči presude generalima uvele su posebnu rubriku, u kojoj su iz dana u dan, na trećoj stranici, odbrojavale trenutak izricanja presude, uz odgovarajući patriotski komentar.
Na susjednoj stranici je i zanimljiva rubrika „Top 3 najčitanijih“, u kojoj se notiraju najčitaniji sadržaji proteklog dana na web izdanju tih novina. Dan uoči presude, 14. travnja, najčitaniji sadržaji Slobodne Dalmacije bili su: seks u Big Brotheru, orkanska bura u Dalmaciji i transfer jednog Hajdukovog igrača.
Toliko o zanimanju široke javnosti za Gotovinu uoči presude.
Sudnica Haškog tribunala uoči presude hrvatskim generalima, travanj 2011.
Na dan presude, kao po komandi, svi su mediji eksplodirali.
Planirano, režirano, realizirano.
Intonaciju masovnoj histeriji dala je javna televizija dokumentarcem Udruženi zločinački pothvat, emitiran 23. ožujka u udarnom terminu, autora koji se sredinom 90-tih „proslavio“ nizom rasističkih uradaka.
U njemu je problemtizirano davno pravomoćno okončano suđenje grupi bosanskohercegovačkih Hrvata (Kordić i drugi) koji su u filmu beziznimno proglašeni nevinima (tome je izrijekom prisnažio i jedan svećenik), Sud unisono nazvan političkim, nestručnim, pristranim i protuhrvatskim, a zločin u Ahmićima ilustriran montiranim snimcima mudžahedina.
Glavni stručni analitičar u tom dokumentarcu – „Sud nije zaslužio ime suda“, izjavio je na predstavljanju filma – bio je umirovljeni profesor prava, inače autor studije kojom se negira haška teza o udruženom zločinačkom pothvatu, koju je hrvatska Vlada naručila i vjerojatno skupo platila i sada je distribuira diplomatskim putem svim zemljama svijeta, u sklopu svoje najavljene „diplomatske ofenzive“.
Ošamućena vladajuća stranka sa kalkulantskom logikom
To je nit poveznica koju treba imati na umu kada se analizira odnos aktualnih hrvatskih vlasti prema haškim presudama.
Sve ostalo je folklor, kombinacija marketinške medijske eksploatacije top teme i uzavrelih strasti, što iskrenih, što isprovociranih.
Vlada ima očajni rejting i činilo se da je ništa ne može spasiti. Odlučila se za oprobani recept za ostajanje na vlasti – populizam i manipulaciju.
Sjedište Vlade Hrvatske, foto: zoomzg
Prema svijetu – ostala je relativno suzdržana, umjerena i kooperativna. Stvara dojam da joj je završetak pregovora s EU prioritet kojemu je posve predana.
Prema domaćoj javnosti, glumi nevinu u ludnici.
Nije lako šefici stranke čiji su prethodnici: a) vođa udruženog zločinačkog pothvata i b) pritvorenik u austrijskom zatvoru.
Državnik od formata izvukao bi se iz te situacije okretanjem prema naprijed i ostavljanjem prethodnika da im sudi povijest.
Državništvo i Jadranka Kosor? Budimo ozbiljni.
Američko veleposlanstvo u Zagrebu, kao i slovački i austrijski ministri vanjskih poslova, priskočili su Hrvatskoj u pomoć, sami izgovarajući ono što je Vlada bila dužna učiniti – presuda generalima u Haagu nije presuda Hrvatskoj, niti dovođenje u pitanje opravdanosti oslobodilačkog rata, uvažavaju se emocije, ali suradnja sa Sudom i poštovanje njegovih odluka su neophodni, mora se slijediti princip vladavine prava i neovisnog sudstva, Sud u Haagu nije Europska Unija, treba se okrenuti budućnosti, duhu tolerancije i pomirenja.
Ništa od toga nije se čulo od članova Vlade. Tek je povremeno predsjednik Josipović snižavao tenzije, usputnim primjedbama kako nije presuđeno Hrvatskoj. Josipović nije pokazao politički instinkt nekadašnjeg predsjednika Mesića, koji je u nekoliko odsudnih trenutaka znao ići protiv prevladavajućeg javnog mnijenja i posebnim obraćanjem naciji ukazati na političku suštinu problema. To je sada izostalo.
Na poprištu su ostali Vlada i ošamućena vladajuća stranka sa svojom kalkulantskom predizbornom logikom.
Građanima kako bude
Opozicija se samozatajno povukla u pozadinu, također se baveći predizbornim kalkulacijma koliko joj novi nacionalistički val odnosi glasova.
Jer, taktika HDZ-a jest izazivanje novog nacionalističkog vala kako bi preusmjerila kritiku na vlastiti račun zbog izručenja generala i kako bi privukla pokolebani desni birački spektar. U tome je sva tajna.
Pri tome se Vlada služi sredstvima koja su politički i moralno upitna.
Prvo, ništa nije učinila kako bi se presuda korektno prezentirala. Nije reagirala na tezu da je „presuđeno Hrvatskoj“ Naprotiv, nema nikakve sumnje da je stajala iza namjerne simplifikacije, djelomičnog iskrivljavanja i prešućivanja merituma.
Drugo, nije iskazala nikakav pijetet prema žrtvama.
Treće, Državno odvjetništvo opetovano opskrbljuje javnost podacima o kaznenim postupcima prema počiniteljima krivičnih djela nakon Oluje, navodeći tisuće prijava a izostavljajući bitan podatak – nitko u Hrvatskoj nije osuđen za ratni zločin u i nakon Oluje. Na to je u upravo objavljenoj izjavi ukazao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, temeljito argumentirajući podatke o ubijenima, o paleži i pljački, kao i o tome da je tadašnje hrvatsko vodstvo sve te podatke imalo odmah, 1995-te godine.
Četvrto, najavljuje izmjene Ustava kako bi se posebnim Ustavnim zakonom trajno zaštitila materijalna prava branitelja. Providan i prizemni akt pridobijanja klijentelističke podrške i usputni udarac opoziciji koja se usprotivila tom prijedlogu.
Peto, upustila se u traženje krivaca za osudu generala, ali ne prema počiniteljima zločina i njihovim naredbodavcima, već upirući prstom na bivšeg predsjednika Mesića zbog navodne predaje Tuđmanovih transkripata Haagu. Sada se Mesiću, od masovnih demonstracija u Australiji, do domaćih pozornica, prijeti linčom i traži suđenje za veleizdaju. Vlada ne reagira.
Stvarna HDZ-eova politika prema presudama i njihova dnevno-politička instrumentalizacija vidljiva je iz izbornog proglasa jednog provincijskog ogranka uoči lokalnih izbora u Vinkovcima, zakazanih za 8. svibnja. U njemu se stranačka politika prevela na jasan, svima razumljivi jezik – nalazimo se pred ulaskom u EU, ali smo ogorčeni i tužni zbog sramotnih presuda našim herojima; užasava nas što se kvalifikacijom o udruženom zločinačkom pothvatu udara na temelje naše države i osuđuje Otac domovine Franjo Tuđman; najviše boli što je ovakvu kvalifikaciju podržavao i transkriptima doprinijeo presudama od građana izabrani predsjednik... I zaključno: „Sve se ovo događa uoči parlamentarnih izbora i otvorenih pitanja – tko će dobiti povjerenje naroda i hoćemo li dopustiti neku novu crvenu Hrvatsku“. Proglas je potpisao predsjednik ogranka, saborski zastupnik HDZ-a i član Odbora za nacionalnu sigurnost.
To je stvarna politika HDZ-a i cilje cijele ove kampanje.
Zaokret u desnu nacionalističku i izolacionističku retoriku iz 90-tih, i to iz taktičkih, izbornih razloga.
A građanima kako bude.
Za nadati se jedino da u svijetu više nitko ozbiljno ne shvaća sadašnji HDZ, pa da hrvatski put u Europsku Uniju neće biti (ponovno) zaustavljen.
Na susjednoj stranici je i zanimljiva rubrika „Top 3 najčitanijih“, u kojoj se notiraju najčitaniji sadržaji proteklog dana na web izdanju tih novina. Dan uoči presude, 14. travnja, najčitaniji sadržaji Slobodne Dalmacije bili su: seks u Big Brotheru, orkanska bura u Dalmaciji i transfer jednog Hajdukovog igrača.
Toliko o zanimanju široke javnosti za Gotovinu uoči presude.
Na dan presude, kao po komandi, svi su mediji eksplodirali.
Planirano, režirano, realizirano.
Intonaciju masovnoj histeriji dala je javna televizija dokumentarcem Udruženi zločinački pothvat, emitiran 23. ožujka u udarnom terminu, autora koji se sredinom 90-tih „proslavio“ nizom rasističkih uradaka.
U njemu je problemtizirano davno pravomoćno okončano suđenje grupi bosanskohercegovačkih Hrvata (Kordić i drugi) koji su u filmu beziznimno proglašeni nevinima (tome je izrijekom prisnažio i jedan svećenik), Sud unisono nazvan političkim, nestručnim, pristranim i protuhrvatskim, a zločin u Ahmićima ilustriran montiranim snimcima mudžahedina.
Glavni stručni analitičar u tom dokumentarcu – „Sud nije zaslužio ime suda“, izjavio je na predstavljanju filma – bio je umirovljeni profesor prava, inače autor studije kojom se negira haška teza o udruženom zločinačkom pothvatu, koju je hrvatska Vlada naručila i vjerojatno skupo platila i sada je distribuira diplomatskim putem svim zemljama svijeta, u sklopu svoje najavljene „diplomatske ofenzive“.
Ošamućena vladajuća stranka sa kalkulantskom logikom
To je nit poveznica koju treba imati na umu kada se analizira odnos aktualnih hrvatskih vlasti prema haškim presudama.
Sve ostalo je folklor, kombinacija marketinške medijske eksploatacije top teme i uzavrelih strasti, što iskrenih, što isprovociranih.
Vlada ima očajni rejting i činilo se da je ništa ne može spasiti. Odlučila se za oprobani recept za ostajanje na vlasti – populizam i manipulaciju.
Prema svijetu – ostala je relativno suzdržana, umjerena i kooperativna. Stvara dojam da joj je završetak pregovora s EU prioritet kojemu je posve predana.
Prema domaćoj javnosti, glumi nevinu u ludnici.
Nije lako šefici stranke čiji su prethodnici: a) vođa udruženog zločinačkog pothvata i b) pritvorenik u austrijskom zatvoru.
Državnik od formata izvukao bi se iz te situacije okretanjem prema naprijed i ostavljanjem prethodnika da im sudi povijest.
Državništvo i Jadranka Kosor? Budimo ozbiljni.
Američko veleposlanstvo u Zagrebu, kao i slovački i austrijski ministri vanjskih poslova, priskočili su Hrvatskoj u pomoć, sami izgovarajući ono što je Vlada bila dužna učiniti – presuda generalima u Haagu nije presuda Hrvatskoj, niti dovođenje u pitanje opravdanosti oslobodilačkog rata, uvažavaju se emocije, ali suradnja sa Sudom i poštovanje njegovih odluka su neophodni, mora se slijediti princip vladavine prava i neovisnog sudstva, Sud u Haagu nije Europska Unija, treba se okrenuti budućnosti, duhu tolerancije i pomirenja.
Ništa od toga nije se čulo od članova Vlade. Tek je povremeno predsjednik Josipović snižavao tenzije, usputnim primjedbama kako nije presuđeno Hrvatskoj. Josipović nije pokazao politički instinkt nekadašnjeg predsjednika Mesića, koji je u nekoliko odsudnih trenutaka znao ići protiv prevladavajućeg javnog mnijenja i posebnim obraćanjem naciji ukazati na političku suštinu problema. To je sada izostalo.
Na poprištu su ostali Vlada i ošamućena vladajuća stranka sa svojom kalkulantskom predizbornom logikom.
Građanima kako bude
Opozicija se samozatajno povukla u pozadinu, također se baveći predizbornim kalkulacijma koliko joj novi nacionalistički val odnosi glasova.
Jer, taktika HDZ-a jest izazivanje novog nacionalističkog vala kako bi preusmjerila kritiku na vlastiti račun zbog izručenja generala i kako bi privukla pokolebani desni birački spektar. U tome je sva tajna.
Taktika HDZ-a jest izazivanje novog nacionalističkog vala kako bi preusmjerila kritiku na vlastiti račun zbog izručenja generala i kako bi privukla pokolebani desni birački spektar. U tome je sva tajna.
Pri tome se Vlada služi sredstvima koja su politički i moralno upitna.
Prvo, ništa nije učinila kako bi se presuda korektno prezentirala. Nije reagirala na tezu da je „presuđeno Hrvatskoj“ Naprotiv, nema nikakve sumnje da je stajala iza namjerne simplifikacije, djelomičnog iskrivljavanja i prešućivanja merituma.
Drugo, nije iskazala nikakav pijetet prema žrtvama.
Treće, Državno odvjetništvo opetovano opskrbljuje javnost podacima o kaznenim postupcima prema počiniteljima krivičnih djela nakon Oluje, navodeći tisuće prijava a izostavljajući bitan podatak – nitko u Hrvatskoj nije osuđen za ratni zločin u i nakon Oluje. Na to je u upravo objavljenoj izjavi ukazao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, temeljito argumentirajući podatke o ubijenima, o paleži i pljački, kao i o tome da je tadašnje hrvatsko vodstvo sve te podatke imalo odmah, 1995-te godine.
Četvrto, najavljuje izmjene Ustava kako bi se posebnim Ustavnim zakonom trajno zaštitila materijalna prava branitelja. Providan i prizemni akt pridobijanja klijentelističke podrške i usputni udarac opoziciji koja se usprotivila tom prijedlogu.
Peto, upustila se u traženje krivaca za osudu generala, ali ne prema počiniteljima zločina i njihovim naredbodavcima, već upirući prstom na bivšeg predsjednika Mesića zbog navodne predaje Tuđmanovih transkripata Haagu. Sada se Mesiću, od masovnih demonstracija u Australiji, do domaćih pozornica, prijeti linčom i traži suđenje za veleizdaju. Vlada ne reagira.
Stvarna HDZ-eova politika prema presudama i njihova dnevno-politička instrumentalizacija vidljiva je iz izbornog proglasa jednog provincijskog ogranka uoči lokalnih izbora u Vinkovcima, zakazanih za 8. svibnja. U njemu se stranačka politika prevela na jasan, svima razumljivi jezik – nalazimo se pred ulaskom u EU, ali smo ogorčeni i tužni zbog sramotnih presuda našim herojima; užasava nas što se kvalifikacijom o udruženom zločinačkom pothvatu udara na temelje naše države i osuđuje Otac domovine Franjo Tuđman; najviše boli što je ovakvu kvalifikaciju podržavao i transkriptima doprinijeo presudama od građana izabrani predsjednik... I zaključno: „Sve se ovo događa uoči parlamentarnih izbora i otvorenih pitanja – tko će dobiti povjerenje naroda i hoćemo li dopustiti neku novu crvenu Hrvatsku“. Proglas je potpisao predsjednik ogranka, saborski zastupnik HDZ-a i član Odbora za nacionalnu sigurnost.
To je stvarna politika HDZ-a i cilje cijele ove kampanje.
Zaokret u desnu nacionalističku i izolacionističku retoriku iz 90-tih, i to iz taktičkih, izbornih razloga.
A građanima kako bude.
Za nadati se jedino da u svijetu više nitko ozbiljno ne shvaća sadašnji HDZ, pa da hrvatski put u Europsku Uniju neće biti (ponovno) zaustavljen.
