Šaškor: Vučić ne pomaže Srbima u Hrvatskoj

Piše: Ines Šaškor

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

"Notorni Vučić nije naša briga, ali Milorad Pupovac, nažalost, jest."

"Pupovac ne može slaviti 'Oluju', logično da ju je komemorirao."

Ovo su naslovi komentara iz dva hrvatska ozbiljna dnevnika, objavljena istodobno. U prvome se lidera Srba u Hrvatskoj proglašava Vučićevom marionetom i ultimativno traži izbacivanje iz vladajuće koalicije u Hrvatskoj.

U drugom se zagovara razumijevanje za poziciju Srba u Hrvatskoj, a ne tjeranje da slave dan koji su mnogi od njih doživjeli kao tragediju.

Povod je naravno govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na komemoraciji "Oluje" i njegova usporedba Hitlerove Njemačke i Hrvatske. Toj je komemoraciji prisustvovao i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. Nakon nekoliko dana prozivki s mnogih adresa, pa i od strane koalicijskog partnera u vlasti, HDZ-a, očitovao se posebnom izjavom.

U njoj je napisao ono što nije ni jedan aktualni političar u obje zemlje.

Izrazio je razumijevanje za "svoje sugrađane Hrvate koji su u usporedbama današnje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom prepoznali teške riječi, težak teret koji se njima ne bi trebao pripisivati zbog historijskog stradanja koje su Srbi doživjeli tokom i poslije 'Oluje'... Kolektivizacija krivnje osim što je nepravedna sjeme je zla".

Pozvao se na živo sjećanje u kojem je zapisano "stradanje naših sugrađana Hrvata i naših sunarodnjaka Srba. Zato u nama živi dijaloško sjećanje... Nemamo moći da ovakvu dijalošku kulturu nametnemo ni hrvatskoj ni srpskoj državi, ali imamo moć da je živimo, prakticiramo, zagovaramo".

I dalje: "Nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje 'Oluje' bez svijesti o izgnanstvu preko 200.000 Srba i sa proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav 'Za dom – Spremni!' ne može biti nikako tolerirano".

Pozvao je dvije države da pokrenu dijalog o stavljanju pod kontrolu sukobe u interpretaciji prošlosti i u komemorativnim praksama, jer će inače građani ostati taoci tih sukoba.

• Žarko Puhovski: Vučić spominjanjem holokausta ogorčio Nijemce
• Branka Vierda: Suočavanje s prošlošću između istine i mita

Aleksandar Vučić svojim je govorom na komemoraciji povodom operacije "Oluja" nanio, ne prvi put, veliki udarac normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, i još više srpskoj zajednici u Hrvatskoj. Hitler i usporedba s holokaustom samo su zapaprili tu radikalnu retoriku koja nije od jučer. Odnosi dviju zemalja ponovno su praktički zamrznuti.

Ovakvi ispadi zatvaraju bilo kakav dijalog, otežavaju i običnu međudržavnu komunikaciju.

Hrvatska je odgovorila suzdržano, priopćenjem Ministarstva vanjskih poslova. Andrej Plenković odlučio se za hladnu distancu, kao i šefica države, ostavljajući Vučića samog na verbalnoj bojišnici.

Većina se analitičara slaže da Vučićeve istupe treba promatrati u kontekstu, za sada nepoznatih, "teških odluka" koje se tiču Kosova. No, je li riječ samo o tome?

Srpski patrijarh Irinej prije nekoliko tjedana usporedio je položaj Srba u Crnoj Gori s položajem Srba u Hrvatskoj u doba NDH, uz dodatak "nažalost u Hrvatskoj ni danas nije bolji položaj Srba". Vučić je osokoljeno prisnažio i izrekao svoju opaku generalizirajuću paralelu.

Već od ranije svjedočimo patronizirajućim izjavama službenog Beograda o Makedoniji. Komplementarnost politika rukovodstava Republike Srpske i Republike Srbije već je davno uspostavljena. Sve to kod ljudi koji se sjećaju konca 1980-tih i početka 1990-tih na ovim prostorima izaziva zebnju.

"Briga" za ravnopravni položaj Srba bila je okidač, kodno ime nastupajuće agresije i rata. To se ne zaboravlja, osobito kada državna vodstva Srbije, niti tridesetak godina poslije, ne vide vlastitu odgovornost. Pa i za položaj Srba izvan Srbije. Razumije se da za protekle ratove ima još odgovornih i suodgovornih. Nacionalistički režimi iznikli u tim previranjima, osobito hrvatski, nose svoj dio odgovornosti.

Rezultat svega, na području cijele nekadašnje Jugoslavije, su stotinjak tisuća mrtvih i više od milijuna izbjeglih i raseljenih ljudi. Povijesna srpska zajednica u Hrvatskoj svela se na ostatke ostataka.

Njezin današnji položaj nije lagan. Nepovjerenje, izolacija, neuključenost, uz nezaposlenost i siromaštvo, traje i dvadesetak godina poslije rata.

Ne pomaže im predsjednik Srbije koji im govori da im je gore nego što jest. Vučić svojim izjavama homogenizira hrvatske nacionaliste, usmjerava njihovu oštricu na nejaku srpsku zajednicu i njihove političke predstavnike.

Milorad Pupovac prvenstvena je meta. Jer biranim riječima govori i jednima i drugima ono što ne žele čuti, a da se sam pri tome u ratno vrijeme nije ogriješio ni o srpski rod, niti o hrvatsku domovinu.

Hrvatskoj je potreban unutarnji dijalog o neprevladanom ustaškom nasljeđu i njegovo odbacivanje u cijelosti, bez fige u džepu.

Od Aleksandra Vučića o tom pitanju nema se što naučiti. Naprotiv.