Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović učinila je nešto nezamislivo za šefa države. Otišla je za vrijeme novogodišnjih praznika u SAD, najprije bez jasne naznake o karakteru toga putovanja, potom su se službena objašnjenja mijenjala, kao i samo trajanje puta. Nema službenih informacija o bilo kakvim političkim razgovorima. Građane je počastila fotografijom s Djedom Mrazom.
Nakon što su krenula propitivanja i kritike, predsjednica je pojašnjavala to putovanje u dva navrata, snimajući se ispred ograde Bijele kuće i na ulici, poput turistkinje. Pri tome je dala sljedeća objašnjenja: riječ je o aktivnom djelovanju u susret promjenama na čelu američke administracije ("da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike").
Izrazila je uvjerenje da će se "konačno shvatiti kako se vodi politika". Činjenicu da hrvatska strana nije objavila niti jedan susret ili razgovor koji je imala u SAD Grabar-Kitarović objasnila je željom njezinih američkih sugovornika (nisu htjeli biti "prominentni", kako se izrazila ova diplomirana profesorica stranih jezika).
Dvojica od njih, senator Marco Rubio i potpredsjednik Atlanskog vijeća Damon Wilson sami su se otkrili, objavljujući na Twitteru svoje fotografije s hrvatskom predsjednicom. Iako je osobno svoj posjet nazvala "službenim", niti jedna američka institucija na svojim službenim stranicama nije zabilježila posjet hrvatske predsjednice.
Od političkih izjava vrijedi zabilježiti onu o Donaldu Trumpu, za kojeg je izjavila kako ga se "duboko podcjenjuje kad je riječ o vanjskoj politici i strategiji koju će imati. Držim da Hrvatska ima jako puno prostora da kao saveznica SAD-a napravi puno ne samo za sebe, nego i za prostor jugoistočne Europe, a naravno - i za transatlantsku zajednicu".
U zemlji su nastupile burne reakcije, postavljala su se brojna logična pitanja. Tko je predsjednicu pozvao, s kime se susrela, što je razgovarala, čemu Nova godina za službeno putovanje, koja je uloga Vlade u planiranju i realizaciji puta na kojega nije povela niti vanjskopolitičkog savjetnika.
Kako su s predsjedničine strane i od njezinog ureda stizala neuvjerljiva i manjkava obrazloženja, pitanja su eskalirala do podrugljivih komentara i otvorenog ismijavanja šefice države.
"Ni Lukašenko ne dočekuje Novu godinu u Moskvi", poantirao je Boris Dežulović. Podnešene su i tri prijave Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa.
Predsjednica vjerojatno nije u sukobu interesa, ali jest s političkim pravilima i dobrim ukusom. Sebe, svoju funkciju i zemlju je ponizila. Šef države ne kreće na jednotjedno lobiranje nigdje, pa ni u najjaču zemlju na svijetu. I još k tome u vrijeme novogodišnjih blagdana. A pri tome i uporno šuti o ostvarenim kontaktima.
Kolinda Grabar-Kitarović ima osobni problem neusaglašenosti između velikih ambicija i objektivno skromnog državničkog kapaciteta. Svijet je prepun takvih političara. Ono što ozbiljne zemlje razlikuje od onih drugih je da demokratski mehanizmi i profesionalno ponašanje te neusaglašenosti pomiruju, usklađuju, čine ih manje vidljivima. I zbog osobe o kojoj se radi, ali, što je važnije, zbog zemlje i njezinog položaja u međunarodnoj zajednici. Suočena s manjkom efektivnih političkih ovlasti, koji je Ustav omeđio, djelujući s Vladom iz vlastitog političkog miljea s kojom se ne smije konfrontirati, Grabar-Kitarović naprosto traži svoj javni prostor.
Iz tog motrišta njezin američki izlet samo je još jedna estradizacija funkcije šefa države kako ju Kolinda Grabar-Kitarović vidi i obnaša. Ni prva, a vjerojatno ni posljednja. Na biračima je da za dvije godine ocijene takvu predsjednicu.
Ono što je mnogo važnije od osobe trenutačne predsjednice i njezinih goropadnih eskapada je pitanje stvarne vanjske politike Hrvatske i načina njezinog konstituiranja i vođenja. Vlada je spomenuti izlet šefice države napadno prešutjela, evidentno ga želeći što prije odmaknuti od zanimanja javnosti. Je li to samo zbog gafova i mirisa skandala kojima je Grabar-Kitarović obilježila putovanje ili ima nešto i u sadržaju posjeta?
Javnost to ne zna, što je odličan prostor za nagađanja, špekulacije, teorije urota, tajnu diplomaciju i slično.
Nova američka administracija, koja počinje djelovati sa skorom inauguracijom Donalda Trumpa, izazov je za sve zemlje svijeta. Logičan je i hrvatski interes za novo političko razdoblje koje nastupa. Legitimna je i želja aktivnog sudjelovanja u globalnim kretanjima. Ali o tome se ne vodi nikakav produktivan dijalog, ne formuliraju se javne poltike, ne utvrđuju nacionalni i državni prioriteti, osim posve načelnih.
Već je u javnosti spomenuto naglo odumiranje predsjedničine inicijative o tzv. jadranskoj uspravnici, svojevrsnoj vertikali Baltik-Jadran koje bi politički, ekonomski i sigurnosno povezivale pripadajuće zemlje, od baltičkih država do Hrvatske. Nije tajna da je ta inicijativa imala snažnu podršku dosadašnje američke administracije i da se uklapala u tzv. antiputinovsku agendu. U samoj Hrvatskoj o toj inicijativi nije se ozbiljno raspravljalo, ali su se odnosi s Rusijom pogoršavali. Što je s tim danas? Ne zna se.
U samoj Hrvatskoj glavna tema prelaska iz stare u novu godinu je iznenadna objava Vlade kako od Mađara namjerava otkupiti INA-u. Prodao bi se dio profitabilne Hrvatske elektroprivrede kako bi se pribavio novac za otkup nekadašnje perjanice hrvatske i jugoslavenske privrede, u međuvremenu poprilično devastirane. Značajno su iscrpljena nalazišta nafte i plina, nisu obnovljene rafinerije i ostali prerađivački kapaciteti, kompanija je ekonomski gotovo na koljenima.
Nije donesena cjelovita energetska strategija. Sve u svemu hrvatski porezni obveznici kupuju mačka u vreći. Zašto? Zbog populističkih poena vlasti, tzv. nacionalnog ponosa, ili je na djelu ipak neka, od građana skrivena, šira strategija?
Ta su pitanja daleko važnija od trčakaranja po raznim američkim, ili bilo kojim, kabinetima.
A i građanima bi bilo pametnije da se za njih više zanimaju od, na primjer, poruka s Twitter fotografija.
* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Europa
Facebook Forum