Nakon neuspjeha Ive Sanadera da se vrati u vrh HDZ-a, u javnost je procurilo da je on šest mjeseci od odlaska sa premijerske funkcije koristio sva prava štićene osobe kakva je imao kao premijer.
Jest po zakonu, ali je i skupo, jer je to porezne obveznike koštalo 3 milijuna kuna, odnosno nešto preko 400 tisuća eura.
Jozo Radoš bio je ministar obrane prve dvije godine Račanovog mandata, i onda je zbog preslagivanja izazvanog izlaskom Dražena Budiše iz vladajuće koalicije 2002. godine odstupio sa funkcije.
„Zadnji dan kada sam još bio ministar dao sam jednu kunu svom tadašnjem čuvaru iz osiguranja, i zamolio ga da mi na akciji kupi mobitel. Taj sam dan onda vratio svoj službeni mobitel i izišao iz Ministarstva sa svojom torbom u kojoj su bila dva-tri papira iz Ministarstva, i to je moja zadnja veza sa Ministarstvom. Dakle, ja sam istoga časa prestao imati bilo kakav oblik beneficija,“ kaže Radoš.
Radoš je bio ministar obrane u turbulentna vremena nakon 10 godina Tuđmanove vlasti, u vrijeme kada je predsjednik Mesić zbog uplitanja u politiku umirovio više generala, a šef tadašnje opozicije Ivo Sanader na splitskoj rivi organizirao masovne mitinge potpore optuženiku za ratne zločine Mirku Norcu.
"POLA GODINE I - DOVIĐENJA!"
Sanader 2003. godine u mnogo mirnija vremena postaje premijer, i u drugoj godini svog drugog mandata bez riječi objašnjenja odlazi sa funkcije.
Bivši premijer i dalje po zakonu ima policijsku zaštitu – ukupno bar 12 čuvara koji se izmjenjuju po smjenama, službenu limuzinu i vozača. Blage procjene govore da je za to u ovih 6 mjeseci iz proračuna potrošeno čak 3 milijuna kuna, odnosno preko 400 tisuća eura.
Vesna Škare Ožbolt: Ovo je zaštita na razini predsjednika države u tzv. predsjedničkom sustavu sa predsjedničkim ovlastima. Foto: zoomzg
Vesna Škare Ožbolt bila je ministrica pravosuđa u prvim godinama prvog Sanaderovog mandata. Nije tražila ni zaštitu ni vozača, niti joj je zaštita bila nuđena, a kako je ona veteran u hrvatskoj politici od početka devedesetih, zamolili smo je da komentira količinu Sanaderove sigurnosne svite.
„Mislim da je ovo enormna zaštita koju nema nitko! Ovo je kao da se štiti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država! Ja se ne sjećam tko je imao ovakvu vrstu zaštite, a doista sam bila poznavalac svih mogućih struktura. Ovo je zaštita na razini predsjednika države u tzv. predsjedničkom sustavu sa predsjedničkim ovlastima.“
RSE: Dakle, to može podsjećati na pokojnog predsjednika Tuđmana 1995, dakle usred rata...
„Da, što je potpuno neprimjereno. Ja doista ne znam otkud tolika zaštita,“ kazala je ona.
Radoš se prisjeća kako je dan po odlasku iz ministarstva bio –„običan čovjek“, bez ikakvih beneficija.
On predlaže da osobe koje odu sa tri najviše funkcije – predsjednika države, Sabora i Vlade imaju šest mjeseci određene beneficije, ali mnogo skromnije nego što to sada koristi Sanader.
„Ali to više radi komfora, usluge i poštovanja prema ta tri najviša mjesta. Pola godine i – doviđenja! Naravno, za predsjednika države u odlasku je to već regulirano zakonom – ured itd, i mislim da je to u redu,“ smatra Radoš.
Šest mjeseci od Sanaderovog odlaska sa premijerske funkcije je prošlo. Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajna agencija prema odredbama zakona izrađuju sigurnosnu prosudbu je li potreban nastavak njegove sigurnosne zaštite.
Na temelju te prosudbe, hrvatska Vlada donijet će odluku – hoće li se i dalje na sigurnost građanina Ive Sanadera trošiti proračunski milijuni, ili će biti korisnije upotrijebljeni.
Jest po zakonu, ali je i skupo, jer je to porezne obveznike koštalo 3 milijuna kuna, odnosno nešto preko 400 tisuća eura.
Jozo Radoš bio je ministar obrane prve dvije godine Račanovog mandata, i onda je zbog preslagivanja izazvanog izlaskom Dražena Budiše iz vladajuće koalicije 2002. godine odstupio sa funkcije.
„Zadnji dan kada sam još bio ministar dao sam jednu kunu svom tadašnjem čuvaru iz osiguranja, i zamolio ga da mi na akciji kupi mobitel. Taj sam dan onda vratio svoj službeni mobitel i izišao iz Ministarstva sa svojom torbom u kojoj su bila dva-tri papira iz Ministarstva, i to je moja zadnja veza sa Ministarstvom. Dakle, ja sam istoga časa prestao imati bilo kakav oblik beneficija,“ kaže Radoš.
Radoš je bio ministar obrane u turbulentna vremena nakon 10 godina Tuđmanove vlasti, u vrijeme kada je predsjednik Mesić zbog uplitanja u politiku umirovio više generala, a šef tadašnje opozicije Ivo Sanader na splitskoj rivi organizirao masovne mitinge potpore optuženiku za ratne zločine Mirku Norcu.
"POLA GODINE I - DOVIĐENJA!"
Sanader 2003. godine u mnogo mirnija vremena postaje premijer, i u drugoj godini svog drugog mandata bez riječi objašnjenja odlazi sa funkcije.
Bivši premijer i dalje po zakonu ima policijsku zaštitu – ukupno bar 12 čuvara koji se izmjenjuju po smjenama, službenu limuzinu i vozača. Blage procjene govore da je za to u ovih 6 mjeseci iz proračuna potrošeno čak 3 milijuna kuna, odnosno preko 400 tisuća eura.
„Mislim da je ovo enormna zaštita koju nema nitko! Ovo je kao da se štiti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država! Ja se ne sjećam tko je imao ovakvu vrstu zaštite, a doista sam bila poznavalac svih mogućih struktura. Ovo je zaštita na razini predsjednika države u tzv. predsjedničkom sustavu sa predsjedničkim ovlastima.“
RSE: Dakle, to može podsjećati na pokojnog predsjednika Tuđmana 1995, dakle usred rata...
„Da, što je potpuno neprimjereno. Ja doista ne znam otkud tolika zaštita,“ kazala je ona.
Radoš se prisjeća kako je dan po odlasku iz ministarstva bio –„običan čovjek“, bez ikakvih beneficija.
On predlaže da osobe koje odu sa tri najviše funkcije – predsjednika države, Sabora i Vlade imaju šest mjeseci određene beneficije, ali mnogo skromnije nego što to sada koristi Sanader.
„Ali to više radi komfora, usluge i poštovanja prema ta tri najviša mjesta. Pola godine i – doviđenja! Naravno, za predsjednika države u odlasku je to već regulirano zakonom – ured itd, i mislim da je to u redu,“ smatra Radoš.
Šest mjeseci od Sanaderovog odlaska sa premijerske funkcije je prošlo. Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajna agencija prema odredbama zakona izrađuju sigurnosnu prosudbu je li potreban nastavak njegove sigurnosne zaštite.
Na temelju te prosudbe, hrvatska Vlada donijet će odluku – hoće li se i dalje na sigurnost građanina Ive Sanadera trošiti proračunski milijuni, ili će biti korisnije upotrijebljeni.
