Dostupni linkovi

Američki rizici sankcija Iranu


Naftna rafinerija u Teheranu

Potpune sankcije SAD protiv Irana, koje stupaju na snagu ove nedjelje, nakon što je administracija Donalda Trampa (Trump) odlučila da ne obnavlja izuzeća o kupovini iranske nafte za osam zemalja, mogle bi imati visoku cijenu po Vašington s daljom eskalacijom neprilika na Bliskom istoku ili čak gurnuti Sjedinjene Države u novi rat, pišu svjetski mediji.

Rizik od neželjenog rata

Dodatne sankcije protiv Irana mogle bi odvesti SAD u rat, piše urednički tim Vašington posta (The Washington Post), dodajući kako se nakon najnovijih ekonomskih mjera mogu očekivati različite reakcije Irana - kao što je obnova obogaćivanja uranija velikih razmjera ili napadi na Amerikance - što bi zahtijevalo američki vojni odgovor i moguću eskalaciju rata na Bliskom istoku.

Prošlosedmična odluka administracije Donalda Trampa (Trumpa) da sankcijama zaprijeti kupcima iranske nafte mogla bi uništiti iransku ekonomiju, navodi se u komentaru vašingtonskog lista, te ističe da se Tramp u suštini kladio da će režim ponovo progutati kaznu umjesto što će testirati njegovu odlučnost.

Moguće je da će ajatolah Ali Hamnei izabrati taj kurs, ocjenjuje Vašington post ističući kako snažno protivljenje evropskih vlada i američkih demokrata Trampovoj politici može ohrabriti iranski režim da sačeka narednih 18 mjeseci u nadi da on neće biti ponovo izabran. No, ako se desi da reakcija Irana bude agresivna, Tramp bi bio prisiljen da bira između tolerisanja uvreda ili bi SAD mogle kliznuti u rat koji malo Amerikanaca želi.

Jedan od razloga sučeljavanja je da je administracija ostavila Teheran s oskudnim opcijama, navodi list i dodaje kako je američki državni sekretar Majk Pompeo (Mike) ponovio nominalnu otvorenost administracije za pregovore - postavivši listu od desetak uslova koje bi režim morao ispuniti. Ovi koraci, počev od zaustavljanja izgradnje nuklearnih raketa do okončanja neprijateljstva prema Izraelu , poželjni su ali nerealni bez šireg dogovora s iranskim regionalnim rivalima, uključujući Saudijsku Arabiju, ocjenjuje Vašington post.

Možda je stvarni cilj administracije prisiliti iranski režim da propadne, ukazuje list i napominje kako je Pompeo rekao da su njegovi zahtjevi "slični onome što čujemo od samog iranskog naroda", ali da historija ne nudi mnogo ohrabrenja - što otvara pitanje da li je Tramp pažljivo razmotrio uglove prema kojima vodi njegova politika, zaključuje urednički tim Vašington posta.

Visoka cijena šupljeg trijumfa

Trampove nove sankcije Iranu će dugoročno naštetiti Sjedinjenim Državama, napisala je u svom komentaru Elizabet Rozenber (Elizabeth Rosenberg), stručnjakinja iz oblasti energije, ekonomije i sigurnosti za Forin polisi (Foreign Policy).

Podsjećajući kako prošlosedmična odluka Trampove administracije da ne obnovi izuzeća od sankcija kupcima iranske nafte stupa na snagu 2. maja, te da nova politika ima za cilj prisiliti nekolicinu zemalja da prestanu kupovati naftu od Irana, čime je zemlja lišena primarnog izvora novca, Rosenberg ocjenjuje kako je u pitanju šuplji trijumf koji će imati izuzetno visoku cijenu.

Ona smatra kako će u bliskoj budućnosti taktika ekonomskog pritiska uglavnom funkcionisati, sa značajnim padom u izvozu iranske nafte. Veliki kupci u nekolicini zemalja koji još imaju naftne poslove s Iranom tražiće popuste i buniti se, ali će se onda nevoljko povući. No prema njenom mišljenju, izvoz nikada neće potpuno prestati i manji trgovci će preći na manje rafinerije. Kineski, indijski i turski entiteti su najvjerovatniji kandidati za ovu novu vrstu trgovine, smatra Rosenberg.

Pošto se neka iranska nafta nastavlja probijati na tržište, posmatrači mogu zaključiti da sankcije SAD-a ipak nisu toliko teške, što bi moglo nadjačati poticaj mita ili njihovo kršenje, što će na koncu učiniti Trampovu politiku prema Iranu manje djelotvornom. Također, ocjenjuje komentatorka Forin polisija, mnogi očekuju da će Iran umjesto kapitulacije preživjeti intenzivan režim sankcija i da će nastaviti da ugrožava Izrael i druge na Bliskom istoku -- jer neredovito ratovanje je jeftino, a Iran je uvijek stavljao sredstva za provođenje terorističkih aktivnosti ispred široke mreže socijalne sigurnosti i domaćih ulaganja, navodi se u tekstu.

Za sada, Trampova administracija se može radovati u sankcijama izazvanom naletu adrenalina - pobjedom za političku manipuliciju tržišta. Sljedeća generacija američkih lidera će biti oni koji moraju da se nose sa zabrinjavajućim i zagonetnim dugoročnim ishodima: još više ukorijenjeni i ogorčeni Iran i oslabljeni američki arsenal ekonomskih alata. Njihova će uloga biti da povrate povjerenje partnera i saveznika SAD-a i traže njihovu pomoć u zastrašujućem izazovu rješavanja iranske sigurnosne prijetnje i obnavljanja ekonomskih poluga SAD-a, napisala je Rosenberg u tekstu koji je objavio Forin polisi.

Pregovori su efikasniji

Kada je Trampova administracija objavila da će ukloniti izuzeća koja su omogućila nacijama koje su ovisne o iranskoj nafti - Kini, Indiji, Grčkoj, Italiji, Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji i Turskoj - da nastave da kupuju naftu od Irana - ona je obrazložila da će te zemlje imati lak pristup drugim snabdjevačima. No, prema nekim stručnjacima, takvo razmišljanje je pogrešno, navodi časopis Forbs (Forbes).

"Zemlje koje možda krše trgovinske sankcije će biti veoma oprezne i pribjegavaju alternativnim valutama kao što je kineski juan, koje su izvan američkog ministarstva finansija", kaže Nozar Hašemzadej (Hashemzadeh), profesor ekonomije na Univerzitetu Radford u Virdžiniji. “To će povećati troškove poslovanja i štetiti američkim proizvođačima. Cijena gasa je porasla. Iran će nastaviti trgovati kao što je to činio tokom posljednjeg niza sankcija.”

Trampova administracija smatra da će uklanjanje izuzeća prisiliti osam zemalja da pronađu nove trgovinske partnere, koji će uključivati Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirata. Ukupno, jedan milion barela nafte bi bilo skinuto s tržišta, ističe Forbs i naglašava da je s obzirom na probleme u naftom bogatoj Venecueli i Libiji, malo vjerovatno da bi oni mogli popuniti prazninu. Saudijci proizvode „laku“ sirovinu koja rezultira u većem postotku benzina nakon što je rafinirana. U isto vrijeme, ako se Iran osjeća ugroženim, može zatvoriti Hormuški tjesnac od kojeg mora proći četvrtina nafte, piše Forbs.

Iranska komanda dugo je podnosila sankcije. Sjedinjene Države imaju "naivnu politiku da više sankcija proizvodi više rezultata, posebno u zemlji koja decenijama živi s brutalnim sankcijama", kaže Džordž Lopez (George), profesor emeritus mirovnih studija s Univerziteta Notre Dame. “A ove sankcije imaju visok rizik od kompliciranja tekućih sporova i tržišta. Koji su poticaji za Kinu ili Tursku ... da prestanu kupovati iransku naftu? Kina je već ogorčena zbog svog trgovinskog rata sa SAD-om.

Danas, prema profesoru Hašemzadeju, iranski narod je generalno dobro obrazovan i sekularan - i ima daleko više zajedničkog sa zapadnim svijetom nego s nekim od svojih otvorenih vođa i susjeda, i 99 odsto Iranaca želi mir sa Sjedinjenim Državama. Stoga, zaključuje Forbs, pregovori bi donosili veće dividende od sankcija.

Zbog iranskih sankcija, Turska se okreće iračkoj nafti

O komplikovanju situacije na Bliskom istoku poslije odluke Trampove administracije o Iranu piše i agencija Blumberg (Bloomberg), navodeći da će Turska morati da nađe novi izvor crnog energenta umjesto Irana, ali da ne želi da kupuje naftu zemalja koje Vašington preporučuje a koje Ankara smatra regionalnim rivalima.

Turska bi mogla razmisliti o uvozu nafte iz južne luke Basra u Iraku i može pokušati osigurati više pošiljki preko postojećeg cjevovoda koji ide do turskog Mediteranskog terminala Sihan, uprkos njegovom lošem stanju, govore ljudi pod uvjetom anonimnosti jer nisu ovlašteni da razgovaraju s medijima, navodi agencija.

Trampova administracija okončava izuzeće koje je omogućilo nekolicini zemalja, uključujući Tursku, da nastave uvoz nafte iz Irana godinu dana nakon što se SAD povukla iz nuklearnog sporazuma o Iranu iz 2015. godine. Turska se već dugo protivila ograničenjima SAD-a u vezi Irana, a predsjednik Redžep Tajip Erdogan prošle godine je izjavio da su "takve sankcije usmjerene na promjenu ravnoteže u svijetu" i kršenje međunarodnog prava i diplomatije.

Podsjećajući na raniju izjavu američkog državnog sekretara Majka Pompea da je uvjeren da će tržište ostati stabilno jer će se SAD sa Saudijskom Arabijom i U.A.E. pobrinuti za "odgovarajuće snabdijevanje" naftom, Blumberg ističe kako se Turska opire ideji o kupovini nafte od dva američka anti-iranska saveznika, čiji su odnosi s Ankarom poremećeni nakon ubistva kritičara saudijskog režima Džamala Kašogija (Jamala Khashoggija) u konzulatu kraljevstva u Istanbulu prošlog oktobra.

Povratak američkih sankcija protiv Irana mogao bi pogoditi i tursku ekonomiju, koja je prošle godine ušla u svoju prvu recesiju u protekloj deceniji kada su cijene nafte skočile. Perspektiva viših cijena ili opasnosti od sukoba sa SAD-om ne ukazuju na dobro za tursku valutu, koja je već pretrpjela nedjelje prevrata, ocjenjuje Blumberg.

XS
SM
MD
LG