Kako se sukob SAD i Izraela s Iranom pomera ka pitanju Ormuskog moreuza – najkritičnije energetske tačke na svetu – ekonomske posledice velikog poremećaja u snabdevanju naftom i gasom mogle bi da odjeknu širom sveta.
Oko petine globalne nafte i tečnog prirodnog gasa (TPG) obično protiče kroz uski plovni put koji povezuje Persijski zaliv s međunarodnim tržištima. Ipak, tankerski saobraćaj je naglo usporen usled bezbednosnih briga, vojnih pretnji i izveštaja da Iran postavlja mine i koristi druge asimetrične mere kako bi naneo štetu brodovima koji pokušavaju da prođu kroz moreuz.
Već je primećena i reakcija tržišta: cena nafte je skočila na 120 dolara po barelu pre nego što se blago povukla, dok su cene avionskog goriva dvostruko veće od nivoa u januaru.
Za analitičare, te promene ističu fundamentalno pitanje: Može li Teheran da iskoristiti globalni energetski sistem kao strateško oružje ili da li SAD i njihovi partneri mogu da spreče taj scenario?
Američka vojska je saopštila da je 10. marta pogodila 16 iranskih brodova za postavljanje mina u blizini Ormuskog moreuza. Ipak, deluje da Iran i dalje može da izazove haos na tom plovnom putu i tri komercijalna broda su 11. marta navodno zahvaćena eksplozijama, pokazuju podaci Pomorskih trgovinskih operacija Ujedinjenog Kraljevstva (UKMTO), britanskog pomorskog koordinacionog centra koji prati bezbednosne pretnje komercijalnim brodovima.
Tržišta reaguju na rizik, a ne na ponudu
Zasad, kažu analitičari, tržište izgleda da uzimaju u obzir neizvesnost, a ne stvarne poremećaje u isporukama.
"Ono što vidimo su reakcije tržišta na obim i trajanje sukoba iz minuta u minut, iz sata u sat", rekao je Mejson Hamilton (Mason), potpredsednik za ekonomiju i istraživanje u Američkom naftnom institutu (American Petroleum Institute).
Pre krize, tržišta nafte su očekivala višak ponude i relativno niske cene. Iznenadna pretnja Ormuskom moreuzu – kroz koji dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte i naftnih tečnosti – poremetila je te izglede.
Stručnjaci Centra za strateške i međunarodne studije (Center for Strategic and International Studies – CSIS) primećuju da tržišta često reaguju pre nego što fizički dođe do nestašica.
Kevin Buk (BooK), viši analitičar tog tink-tenka, rekao je da se trgovci spremaju za mogućnost da proizvođači iz Zaliva budu primorani da obustave proizvodnju ako izvoz stane.
Čak i skromne promene cena nose ogromne finansijske posledice: pomeranje od 30 dolara po barelu na tržištu od 100 miliona barela dnevno predstavlja otprilike tri milijarde dolara dnevnih promena vrednosti, isključujući derivate.
Iranska asimetrična taktika
Za Teheran, usmeravanje na globalne energetske tokove može biti jedna od retkih strateških opcija koje su mu preostale protiv daleko moćnijih protivnika poput SAD.
"Cilj Irana je opstanak", rekao je Halid Azim, direktor MENA Fjučrs laba (MENA Futures Lab) u Atlantskom savetu (Atlantic Council). "Ne može se direktno suočiti s SAD ili Izraelom, pa se oslanja na asimetrične taktike kako bi povećao cenu sukoba."
Čak i manji poremećaji u moreuzu mogu imati prevelike posledice, s obzirom na koncentraciju globalne trgovine energentima u nekoliko pomorskih uskih tačaka.
Azim je upozorio da trenutne reakcije tržišta mogu potceniti rizike, napominjući da su finansijska tržišta van energetike ostala relativno mirna.
"Postoji mnogo asimetričnog rizika koja tržište ne uzimaju potpuno u obzir", rekao je on.
Vašingtonski računica: Pritisak bez šoka
Za SAD, izazov je balansiranje vojnih ciljeva s imperativom sprečavanja globalnog energetskog šoka.
Američki predsednik Donald Tramp (Trump) izjavio je da je Vašington spreman da prati tankere kroz Ormuski moreuz ako bude potrebno, mada su mediji – uključujući Rojters (Reuters) – izvestili da je američka mornarica dosad odbila sve zahteve brodske industrije za vojnu pratnju zbog trenutno visokog rizika.
Dotle, zvaničnici zemalja Grupe sedam (G7) takođe govore o potencijalnom oslobađanju rezervi nafti za vanredne situacije kako bi se ublažio uticaj na tržište u slučaju zastoja u protoku energenata zbog situacije.
Ričard Goldberg (Richard), bivši zvaničnik Saveta za nacionalnu bezbednost Trampove administracije, rekao je da američka strategija kombinuje tržišne alate i vojne mere: garancije osiguranja za brodove, ohrabrivanje plovidbe tankera i operacije pomorske pratnje ako je potrebno. Na pozicijama su već udarne grupe nosača aviona i sredstva za odbranu od projektila.
"Cilj je pokazati Iranu da ne može uspešno da uguši globalne tokove nafte bez suočavanja s ogromnim kontramerama", rekao je Goldberg na događaju Atlantskog saveta 10. marta.
On je naglasio da su ti napori osmišljeni da ublaže poremećaje, a ne da zauvek zamene glavni koridor snabdevanja.
Čak i ako se proizvodnja nastavi, kriza razotkriva krhkost energetske logistike.
"Postoje dva sloja rizika: infrastruktura koja proizvodi barele i protok tih barela", rekla je Sara Vakšuri Vakshouri), predsednica SVB enerdži internešnal (SVB Energy International). Rafinerije su zatvorene iz predostrožnosti, rezervoari se pune, a neki proizvođači su već smanjili proizvodnju jer je izvoz usporen.
Brodske kompanije se suočavaju sa svojom dilemom: samo osiguranje možda neće biti dovoljno da primora posade da plovve kroz ratnu zonu. Duža kašnjenja bi mogla da primoraju proizvođače u Zalivu da zatvore milione barela, pojačavajući nestabilnost tržišta.
Kroz Ormuski moreuz takođe prolazi otprilike 20 odsto globalnog tečnog prirodnog gasa (LNG), što znači da bi poremećaji mogli da se odraze na lance snabdevanja električnom energijom, petrohemijom i đubrivom.
Azija, kao najveći uvoznik nafte iz Zaliva, posebno je izložena. Evropa, koja se oslanja na tečni prirodni gas i rafinirane proizvode, takođe je ranjiva u trenutku niskih rezervi gasa posle zime.
Ponovno pokretanje postrojenja posle zatvaranja može trajati nedeljama ili mesecima. "To su složeni industrijski sistemi dizajnirani da rade kontinuirano", ukazao je Hamilton.
Kriza se odvija usred šire promene u američkoj energetskoj strategiji: pošto su SAD sada najveći svetski proizvođač nafte i gasa, snabdevanje energentima se sve više tretira kao strateška prednost, dajući kreatorima politike prednost da teže bezbednosnim ciljevima, dok istovremeno štite domaća tržišta.
Trajanje će odlučiti o ulozima
Ozbiljnost krize zavisi od toga koliko dugo će poremećaji trajati. Kratak prekid može biti apsorbovan, ali duže zatvaranje, prema analitičarima u Vašingtonu, moglo bi da održi cene nafte iznad 100 dolara po barelu, podstakne inflaciju, uspori ekonomski rast ili čak izazove recesiju u ranjivim ekonomijama.
Stručnjaci CSIS-a napominju da, iako zalihe, alternativne rute i rezerve za hitne slučajeve pružaju zaštitu, one su osmišljene za kratkoročne poremećaje, a ne za dugotrajno zatvaranje Ormuskog moreuza.
Sadašnja konfrontacija je test otpornosti globalnog energetskog sistema: kontinuirani iranski pritisak mogao bi da produži nestabilnost, dok bi efikasne mere SAD i saveznika mogle da demonstriraju granice energetske prisile.
Zasad ključno pitanje ostaje: Hoće li Ormuski moreuz ostati otvoren ili će postati epicentar novog energetskog rata?
Radio Slobodna Evropa na Telegramu
Registrujte se i budite u toku uz sadržaje Radija Slobodna Evropa na Telegramu!
Klikom ovde dobijate brze, pouzdane i relevantne informacije o najvažnijim dešavanjima o kojima svakodnevno izveštavamo.