Nekoliko ruskih tankera s dizelom, koji su prvobitno bili na putu prema Sjedinjenim Američkim Državama, promijenili su kurs nakon što su imali poteškoća u pronalaženju američkih kupaca spremnih prihvatiti kontroverzne terete, usred sve većeg političkog i pravnog protivljenja naporima Trumpove administracije da olakša uvoz ruskog goriva.
Američko Ministarstvo finansija početkom oktobra objavilo je izuzeće od sankcija za ruski dizel, usred sve veće zabrinutosti u Sjedinjenim Američkim Državama zbog naglog rasta cijena dizela. Ubrzo nakon toga, ukrajinske vlasti počele su pratiti osam tankera za koje se vjerovalo da prevoze ruski dizel i da su na putu prema američkim lukama.
Međutim, nijedna pošiljka ruskog dizela nije stigla, nakon protivljenja zakonodavaca, finansijskih institucija i lučkih vlasti. Senatorica Jeanne Shaheen, najviše rangirana demokratkinja u Odboru za vanjske poslove Senata, 11. novembra izjavila je da "Kongres prati situaciju".
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa 12. novembra, glavni ukrajinski zvaničnik za sankcionu politiku Vladyslav Vlasiuk izrazio je zadovoljstvo što tereti nisu isporučeni, ali je također upozorio da su brodovi i dalje na moru i da će tražiti druge kupce.
RSE: Nijedna pošiljka ruskog dizela nije stigla do američke luke. Je li ovo pobjeda ukrajinske kampanje za uvođenje sankcija ili samo privremeni neuspjeh Rusije?
Vlasiuk: To je dobar znak, ali još ne bih to nazvao pobjedom. Naše praćenje pokazuje da je nekoliko tankera koji su išli prema SAD-u promijenilo kurs prema Mediteranu, dok su novi tankeri ukrcavali dizel na Baltiku. Teret nije nestao. Traži drugog kupca. Prava pobjeda je kada Rusija zarađuje manje za svaki barel i svaku tonu.
RSE: Pokazuje li ovaj slučaj da pritisak sankcija i dalje može djelovati, čak i kada politički lideri pokušavaju ublažiti sankcije?
Vlasiuk: Da. Sankcije nisu samo odluke vlada. One uključuju i banke, osiguravajuće kuće, trgovce i operatere luka koji procjenjuju rizik. Kada pravila nisu jasna, tržište radije ne preuzima taj rizik s ruskim teretom.
Kada su SAD uvele sankcije Rosnjeftu i Lukoilu, popusti na rusku sirovu naftu povećali su se u roku od nekoliko dana. Tržište odmah reaguje na ozbiljne mjere, ali reaguje i na signale da se pritisak ublažava. Zato je dosljednost važna.
RSE: Čak i ako dizel ne stigne do Amerike, Rusija ga može prodati drugdje. Gubi li Moskva zaista novac ili samo preusmjerava svoj izvoz?
Vlasiuk: Da, gubi. Svaki preusmjereni teret znači duža putovanja, veće troškove prijevoza, dodatne posrednike i veći popust. Svaki korak oduzima dio ruskih prihoda. A novac koji se plaća posrednicima i operaterima flote iz sjene novac je koji ne ide za rakete.
Sankcije rijetko potpuno zaustavljaju trgovinu. One je čine sporijom, skupljom i manje profitabilnom, a to se s vremenom zbraja.
RSE: Nekoliko godina nakon početka rata, šta smo naučili o učinkovitosti zapadnih sankcija? I gdje Zapad nije uspio pratiti sposobnost Rusije da se prilagodi?
Vlasiuk: Glavna lekcija je jednostavna: Sankcije djeluju tamo gdje se provode. Brojke to pokazuju. Prihodi Rusije od nafte i plina u budžetu pali su za oko četvrtinu u 2025. godini. Oko 300 milijardi dolara njenih rezervi centralne banke i dalje je zamrznuto. Nakon što su SAD uvele sankcije Rosnjeftu i Lukoilu, ruska sirova nafta prodavana je uz popuste veće od 20 dolara po barelu.
Istovremeno, Rusija se brzo prilagođava: lokalizira proizvodnju, pronalazi nove dobavljače i gradi nove rute za zaobilaženje sankcija. I nije riječ samo o Rusiji. Iran, Sjeverna Koreja i drugi uče jedni od drugih jednako brzo. To je izazov koji zahtijeva stalan i koordiniran odgovor.
Zapadna elektronika i dalje se pronalazi u ruskom oružju: samo Geran-4 (dron) ima oko 55 stranih komponenti iz sedam zemalja. Ono u čemu zaostajemo jeste provedba: premalo krivičnih postupaka protiv posrednika i predugo razdoblje između najave mjera i njihove provedbe.