Ruski gigant LUKoil zarađuje milione u Bugarskoj, ali ne plaća porez

Pišu: Genka Šikerova and Ivan Bedrov

"Šampion naše petrohemijske industrije." Tako se hvalio Todor Živkov, tadašnji komunistički lider Bugarske, kada je 1963. počela s radom prva rafinerija nafte u Burgasu na obali Crnog mora.

Skoro šest decenija kasnije, bugarska planska ekonomija je možda odavno nestala, ali takozvani šampion nastavlja da prerađuje naftu u benzin i druge naftne derivate. To nije samo najveće takvo energetsko preduzeće u Bugarskoj, već i u čitavom regionu Balkana.

Jedan ključni aspekt se, međutim, promijenio: vlasništvo. Rafinerija u Burgasu više nije u isključivom vlasništvu bugarske države. Ruski energetski gigant LUKoil je sada glavni šef, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

I po skoro svim pokazateljima, LUKoil Neftochim Burgas, kako se kompanija sada zove, bilježi ogroman uspjeh, generišući neke od najvećih prihoda u Bugarskoj, koji ukupno iznose više od 40 milijardi eura u posljednjih 15 godina. Kompanija dominira bugarskim tržištem, tvrde iz državne Komisije za borbu protiv monopola, pri čemu skoro svako vozilo na putevima u Bugarskoj radi na gorivo iz rafinerije u Burgasu.

I po skoro svim pokazateljima, LUKoil Neftochim Burgas, kako se kompanija sada zove, je ogroman. Ali umjesto da prikaže dobitak, rafinerija u ruskom vlasništvu redovno prijavljuje gubitke u Bugarskoj. Barem na papiru.

Najmanje od 2006. godine, kompanija je redovno prijavljivala godišnje finansijske gubitke s nekoliko izuzetaka. U 2020. suma je bila nevjerovatnih 500 miliona leva (255 miliona eura). Neprijavljeni profit znači da se porez na dohodak ne plaća u bugarsku državnu kasu.

Koliko je ogromna prodaja jednaka oskudnom prihodu je nešto što sve više zvaničnika u Bugarskoj ne računaju.

"Deset godina bez profita, kada ste gigant na bugarskom tržištu...kako je ovo moguće?", nedavno je pitao Rumen Spetsov, šef Nacionalne agencije za prihode.

Posljednjih mjeseci, ministar finansija i šef poreske agencije podigli su svoj glas, pozivajući da se preduzmu mjere za zatvaranje očigledne velike poreske rupe za koju stručnjaci kažu da uključuje računovodstveno lukavstvo poznato kao "transferne cijene". Kao rezultat toga, profit se, na papiru, prenosi iz Bugarske u Rusiju.

LUKoil dolazi u Bugarsku

Najnovije poglavlje u istoriji rafinerije u Burgasu datira iz njene privatizacije 1999. godine kada je Vlada odobrila prodaju 58 odsto kapitala Neftohim-Burgas. Ponuđač je bio LUKoil Petrol, podružnica ruskog energetskog konglomerata, a plaćena cijena je bila nešto više 88,3 miliona eura.

LUKoil, druga po veličini ruska energetska kompanija poslije Gasproma, upravlja i posjeduje naftna i gasna polja, kao i rafinerije, trgujući energentima u desetinama zemalja.

Ivan Kostov, bugarski premijer u vrijeme privatizacije, rekao je da su samo ruske kompanije izrazile interesovanje za kupovinu rafinerije u Burgasu.

To nije bilo iznenađenje jer je Burgas bio opremljen tehnologijom iz sovjetskog doba i zavisio je od nafte uvezene iz Rusije za rafiniranje. Sofija se ipak pobrinula da zadrži takozvani zlatni udio u novoprivatizovanoj firmi, garantujući, barem u principu, glas u svim strateškim odlukama. Više od 20 godina kasnije, međutim, čini se da je bugarska vlada rijetko, ako je ikada, umiješala svoj glas u bilo koju od odluka koje je LUKoil donio u Bugarskoj.

Tokom godina, LUKoil je učvrstio svoju kontrolu nad Burgasom, kupujući sve više dionica, posebno onih koje su date zaposlenima u vrijeme privatizacije. Danas je glavni dioničar LUKoil Neftochim Burgas Litasco sa 89,97 odsto i LUKoil naftna kompanija sa 9,88 odsto. (Preostalih 0,15 odsto u vlasništvu je više od 7.700 fizičkih i pravnih lica.)

Litasco je registrovan u Švicarskoj i podružnica je LUKoila, koji djeluje kao njegov ekskluzivni kupac i prodavac na međunarodnom tržištu.

Porez nula?

Dominantna tržišna pozicija, velika potražnja, snažan prihod. Sve to zvuči kao bonanca za svaki posao. A u svemu tome uživaju LUKoil-ove operacije u Bugarskoj. Međutim, ruski energetski koncern, kako pokazuju njegovi računovodstveni izvještaji, u Bugarskoj posluje s gubitkom. I to je zabrinutost za Sofiju jer to znači da LUKoil ne plaća nikakav porez na dobit preduzeća kada je u minusu.

Godine 2011. Vanjo Tanov, u to vrijeme šef bugarske carinske agencije, požalio se da rafinerija plaća "nula poreza". Tanov je rekao da njegova agencija ispituje da li je LUKoil Neftochim Burgas iscijedila "podružnica registrovana u Švicarskoj koja stoji na ulazu i izlazu iz fabrike", očigledno misleći na Litasco.

"Ova kompanija na kraju određuje i cijenu sirove nafte i količinu koja se izvozi. Vjerovatno je da se profit akumulira u ovoj firmi i da tako izgleda da je LUKoil kompanija koja pravi gubitke", rekao je Tanov tada bugarskim medijima.

Tanov je kasnije predvodio napore za ugradnju brojila na naftovode povezane s rafinerijom u Burgasu, u pokušaju da bolje prati koliko tačno nafte dolazi u rafineriju.

U to vrijeme, 2011. godine, Agencija za carine je izdala, kako se smatralo, izjavu bez presedana izrazivši "sumnje da našom zemljom vlada oligarhija".

"Večeras je teška sjenka stranih interesa pala na članicu Evropske unije i NATO", navodi se u saopštenju Agencije za carine.

'Jedina rafinerija s gubitkom na planeti'

Tokom proteklih 15 godina, rafinerija u Burgasu je ostvarila dobit samo u tri godine: 2007., 2016. i 2017. Za sve ostale godine u tom vremenskom periodu, Burgas je prijavio gubitak.

Godine 2016. tadašnji predstavnik LUKoila u Bugarskoj, Valentin Zlatev, pozvan je pred komisiju u Narodnoj skupštini, bugarskom parlamentu, da se pozabavi zabrinutošću zbog sumnjivih slabih finansijskih rezultata kompanije.

LUKoil Neftochim Burgas je platio porez na dobit preduzeća u iznosu od 78 miliona eura, "ali je zapravo poslovao s gubitkom u posljednje tri godine (2013, 2014, 2015)", primjetio je Zlatev.

"Nažalost, postoje trenuci kada nafta postane toliko skupa da su goriva koja se proizvode [iz nje] jeftinija od stvarne nafte", rekao je Zlatev, za koga se zna da je bio u prijateljskim odnosima s mnogim bugarskim političkim elitama, uključujući bivšeg predsjednika Georgi Parvanova, i bivšeg premijere Bojka Borisova.

Godine 2020. u parlamentu se ponovo raspravljalo o navodnim finansijskim problemima rafinerije.

"LUKoil Neftohim Burgas je jedina rafinerija na planeti koja gubi novac", rekao je tada u skupštini Rumen Gečev, poslanik Bugarske socijalističke partije.

Tadašnji ministar finansija Vladislav Goranov objasnio je da je Nacionalna agencija za prihode dva puta registrovala ogromne negativne rezultate rafinerije.

Prema bugarskom zakonodavstvu, objasnio je Goranov, ti gubici bi se mogli odbiti ili rasporediti na pet godina.

Objašnjenje Goranova naišlo je na skepticizam i sumnje, posebno među članovima tadašnje opozicione koalicije Demokratska Bugarska, koja je zahtijevala da poreska agencija zemlje objavi svoje revizije rafinerije LUKoil Neftochim Burgas.

Sud je naredio Nacionalnoj agenciji za prihode da objavi tu reviziju. Do danas, uprkos upitima novinara, agencija se nije povinovala tome.

Kako se stvaraju gubici

Poslovanje LUKoila u Bugarskoj nije eksplicitno u suprotnosti niti krše zakone države, kažu stručnjaci, i čini se da zavise od prihvaćenog računovodstvenog metoda: transfernih cijena. Ono što se čini kao finansijsko lukavstvo, često koriste kompanije koje kontrolišu cijeli proizvodni proces - od nabavke sirovina do finalnog proizvoda i njegove prodaje. I to savršeno opisuje poslovanje LUKoila u Bugarskoj.

"U slučaju LUKoila, kompanija proizvodi sirovu naftu, isporučuje je u rafineriju u Burgasu, a zatim prodaje gorivo", rekao je za bugarski servis RSE Martin Vladimirov, analitičar Centra za proučavanje demokratije iz Sofije.

Hristo Ivanov, kopredsjedavajući Demokratske Bugarske, sugerisao je 2020. da je LUKoil možda izbjegao da plati ekvivalent od 500 miliona eura zahvaljujući transfernim cijenama.

Litasco je ključni igrač u transakcijama, objasnio je Vladimirov. Kupuje sirovu naftu od ruskog LUKoila, a zatim je prodaje rafineriji u Burgasu. Iza ove tri naizgled odvojene kompanije stoji LUKoil. Djelujući kao posrednik, Litasco nastoji da kupuje po niskoj cijeni i da prodaje skupo.

"Razlika ide u Litasco, koji je registrovan u Švajcarskoj, gdje je [korporativni] porez na dobit/dohodak veoma nizak i postoje zakonske opcije koje dozvoljavaju da se ovaj profit ne oporezuje i ide direktno u Rusiju", objasnio je Vladimirov.

Šta je s državnim nadzorom?

Tokom svih godina kontrole LUKoila nad rafinerijom u Burgasu, bugarska država je, kao manjinski dioničar, zadržala mjesto u korporativnom odboru kompanije. Tokom tih godina, bugarska politička elita je imala prijateljske veze s bugarskim predstavnicima LUKoila.

Borisov, koji je bio premijer Bugarske između 2009. i 2021. godine, rekao je 2011. godine "Zlatev je moj prijatelj", misleći na bivšeg predstavnika LUKoila u Bugarskoj Valentina Zlateva. Vagit Alekperov, predsjednik LUKoila, tretiran je skoro kao član kraljevske porodice tokom prethodnih posjeta Bugarskoj, sastajući se s najvišim visokim bugarskim zvaničnicima.

RSE je zatražio od Zlateva komentar o tome da li su bugarski zvaničnici ikada s njim pokrenuli poreska pitanja. Nije se odazvao.

"LUKoil je davao najveći doprinos [državnom] budžetu, a onda je bilo mnogo tankih godina", objasnio je za RSE Spas Garnevski, prvi bugarski predstavnik koji je sjedio u odboru nakon privatizacije rafinerije 1999. godine.

Rumen Ovčarov, koji je predstavljao Bugarsku u upravnom odboru rafinerije između 2013. i 2017., sugerisao je da je značajna investicija LUKoila u Bugarskoj donijela određene neizgovorene privilegije. Ovčarov je za RSE rekao da nije moguće "ići mnogo duboko u finansijske izvještaje kompanije".

Međutim, s obzirom na sve veći politički pritisak u Bugarskoj, LUKoil je 2021. godine najavio da će okončati računovodstvenu praksu transfernih cijena ili uložiti žalbu na zaključak Nacionalne agencije za prihode da je dužan da plati porez u iznosu od 260 miliona eura.

Ali to može biti malo vjerovatno jer kompanija može da iskoristi prošle objavljene gubitke, uključujući ekvivalent od 250 miliona eura samo u 2020. godini, da to nadoknadi.

Spetsov je u novembru 2021. rekao da njegova agencija sprovodi ogromnu reviziju bugarskih operacija LUKoila.

Bugarski ministar finansija Arsen Vasilev rekao je za RSE da revizija LUKoil Neftochim Burgas još nije završena, dodajući da su se premijer Kiril Petkov i drugi visoki zvaničnici u decembru 2021. sastali sa Vadimom Vorobjovim, prvim izvršnim potpredsjednikom LUKoila.

Uprkos naletu aktivnosti, Vladimirov iz Centra za proučavanje demokratije sumnja da će se nešto promijeniti.

"Ovo je globalna shema koju sprovode sve ruske kompanije", rekao je Vladimirov. "Profit se uvijek vraća Rusiji."