Nadzire jednu od najvećih željezničkih mreža na svijetu, zapošljava oko 700.000 ljudi i upravlja sa 85.000 kilometara pruga koje povezuju 11 vremenskih zona, prevozeći milione putnika i milione tona tereta svake godine.
I na korak je od bankrota.
Ruske željeznice, vodeća državna prevozna kompanija u zemlji, veliki pokretač ekonomije i sastavni dio života Rusa, nalaze se u dubokim finansijskim problemima.
Stanje je toliko loše da vlada užurbano pokušava spriječiti da se problemi dalje preliju. Među mjerama je i prisilna prodaja staklenog, modernog moskovskog nebodera vrijednog dvije milijarde dolara, koji je kompanija kupila prije dvije godine – pri čemu je, prema procjenama, potrošila oko osmine svog budžeta.
Problemi su posljedica kombinacije faktora, nekih vanjskih, nekih unutrašnjih. Rat protiv Ukrajine glavni je uzrok, jer su obimi tereta i prihodi pali dok vojska preuzima saobraćaj i rasporede za transport ljudi i opreme na prvu liniju. Kompanija je također opterećena ogromnim dugom procijenjenim na oko 51 milijardu dolara, dodatno pogoršanim visokim kamatnim stopama koje nameće Centralna banka u pokušaju da obuzda inflaciju.
Kako rat ulazi u petu godinu, problemi kompanije također su simptom šireg ekonomskog stanja u Rusiji.
"Ova kriza u Ruskim željeznicama jedan je od faktora [koji proizlaze iz] ubrzavanja inflacije u ruskoj ekonomiji", kaže Igor Lipsits, ruski ekonomista koji živi izvan zemlje.
"Šta to znači? Prihodi su manji, tarife su veće, cijene rastu, inflacija se ubrzava i ljudi postaju siromašniji", dodaje. "To je ono što vidimo u krizi Ruskih željeznica."
'Posljedica rata'
Sa najvećim nasljeđenim dijelom razgranate sovjetske željezničke mreže, željeznice Rusije osnovane su 2003. godine, tokom prvog mandata predsjednika Vladimira Putina, kao državno dioničko društvo i dobile su gotovo monopol nad teretnim i putničkim saobraćajem. Ovo je treća najduža mreža na svijetu nakon Sjedinjenih Država i Kine.
Ruske željeznice su, pod predsjednikom kompanije Vladimirom Jakunjinom racionalizirale poslovanje, otpustile stotine hiljada zaposlenih i investirali u nove lokomotive i vagone.
Bivši oficir KGB-a, diplomata i stanovnik Sankt Peterburga, Jakunjin je poznat kao blizak prijatelj Putina, kao i komšija ruskog predsjednika u kompleksu udaljenih seoskih kuća poznatom kao Kolektiv Ozero.
Tokom njegovog vođenja kompanije, njegov sin bio je korisnik sumnjivih poslova sa nekretninama koji su ličili na trgovinu povlaštenim informacijama.
Jakunjin je sankcionisan na Zapadu i označen kao član Putinovog užeg kruga nakon što je Rusija 2014. godine anektirala ukrajinski poluotok Krim. Godinu kasnije smijenjen je, moguće zbog neugodnih otkrića o luksuznim nekretninama u vlasništvu offshore kompanija, koje je dokumentirao Aleksej Navaljni, ili zbog otkrića o ulaganjima njegovog sina, posebno u Velikoj Britaniji.
Ruske željeznice nastavile su se širiti i gomilati dugove i nakon odlaska Jakunjina.
Kao i za cjelokupnu rusku ekonomiju, invazija na Ukrajinu bila je sistemski šok za željezničkog giganta. Zapadne sankcije poremetile su tokove trgovine. Izvoz sirovina na Zapad i drugdje je usporio. Kina je uskočila kako bi zamijenila zapadne kompanije. Ruske željeznice su se dodatno zaduživale kako bi pomogle preusmjeravanje svojih željezničkih operacija.
Vlada je 2024. godine naredila da vojni vozovi koji prevoze ljude i opremu dobiju prioritetni status na željezničkoj mreži. To je nanijelo štetu teretnom saobraćaju i prihodima kompanije.
U poređenju s 2021. godinom prije invazije, Ruske željeznice su u 2024. godini prevezle četiri posto manje tereta, prema podacima Novaya Gazeta Europe. To je najniži obim teretnog saobraćaja od 2009. godine kada je bila globalna ekonomska kriza.
"Vojni teret trenutno čini veliki udio pošiljki Ruskih željeznica. Ali osim činjenice da značajan dio, i nije jasno koliki, otpada na Ruske željeznice, to svakako utiče i na sam raspored vozova", rekao je Andrey Yakovlev, istraživač na Davis centru Univerziteta Harvard.
"Priličan broj [klijenata] sada se žali na to da Ruske željeznice ne isporučuju teret na vrijeme. A objašnjenje za to uglavnom je povezano s činjenicom da vojni teret ima prioritet", dodaje. "Sve je to, naravno, posljedica rata."
S obzirom na značaj kompanije za ukupnu rusku ekonomiju, njeno poslovanje čini 2,5 posto ruskog BDP-a, ona se široko smatra subjektom koji je "prevelik da bi propao": vlada ne može i neće dopustiti da bankrotira.
Održavanje vozova
Vladini zvaničnici razmatraju nekoliko opcija za spašavanje kompanije, uključujući povećanje teretnih tarifa, povećanje subvencija ili smanjenje poreza, navodi Reuters, pozivajući se na dvije osobe upoznate s raspravama. Povećanje cijena prevoza, međutim, bilo bi problematično; ono bi povećalo troškove za druge finansijski iscrpljene, zadužene kompanije, posebno u sektorima sirovina poput uglja ili poljoprivrede. Razmatra se i pretvaranje dugova u vlasničke udjele u kompaniji.
U međuvremenu, problemi se prelijevaju i na druge dijelove ekonomije. Njeni glavni povjerioci uključuju i druge državne subjekte, poput VTB-a, druge najveće banke u zemlji.
"Ako Ruske željeznice ne mogu plaćati kamate na svoje kredite i vraćati ih, to znači probleme za finansijsku stabilnost VTB-a", rekao je Yakovlev. "A VTB je jedna od sistemskih banaka u Rusiji. Dakle, to je lanac u kojem jedna karika povlači drugu."
"Ovim tempom propadanja, ruska željeznička industrija će nastaviti teturati naprijed samo dokle god je država može održavati putem prisilnih kredita državnih banaka, direktnih novčanih injekcija ili jednostavnih otpisa dugova“, rekao je u članku objavljenom prošlog mjeseca Jeff Hawn, istraživač na London School of Economics.
