(The New York Times, priredila Dinka Jurković)
Prošle godine obilježeno je stoljeće od smrti jednog od najvećih svjetskih književnika, Lav Nikolajevič Tolstoja, koji je u Rusiji još uvijek nepoželjan.
Ruski intelektualci optužuju pravoslavnu crkvu da je Tolstoja stavila na crnu listu. Crkva je, naime, optužila ovog pisca, da je pomogao komunistima da dođu na vlast.
Umro je 20. novembra 1910., a stota godišnjica njegove smrti, 2010-te, osim malog prijema u ministarstvu kulture, prošla je nezapaženo.
Nasuprot Tolstoju godišnjice drugih velikana ruske književnosti se dostojno obilježavaju. Tako je, naprimjer, predsjednik Medvedev posjetio rodni grad Cehova u povodu 150-e godišnjice njegovog rođenja.
Godinu uoči 100-e godišnjice Tolstojeve smrti, u Moskvi je prikazan film “Posljednja stanica” posvećen Lavu Nikolajeviču Tolstoju.
Ali, film je snimljen u Njemačkoj, glumci su Englezi, a reditelj Amerikanac. Ruski producent, Andrei S. Konchalovsky, kaže da je obišao sva moguća ruska ministarstva moleći za podršku ali je nije dobio.
Scena iz filma ¨Posljednja stanica¨ U zemlji koja ne propušta priliku za javnim obilježavanjima događaja iz povijesti to je neobično. Tako se o Tolstoju ponovo raspravlja, skoro istim intezitetom kao za vrijeme njegova života.
Čak se i detalji iz njegovog života opisuju na surovo realan način. Kada je, Lav Nikolajevič odlučio pri kraju svog života da se potpuno povuče iz javnosti, napustio je soptsveno imanje, otišao je u neku udaljenu kuću i počeo život askete, to se prikazuje u Rusiji kao neka vrsta “reality show-a.”
U cijelu priču uključio se i jedan bivši visoki dužnosnik, V. Stepashin, koji je bio direktor Federalne sigurnosne agencije (nekadašnji KGB), pa je tako znao gdje je Lav Nikolajevič sahranjen.
Naime, nakon što ga je pravoslavna crkva ekskomunicirala, njegov grob nije obilježen na dostojan način niti je sahranjen kako mu priliči.
V. Stepashin pojašnjava zašto je, nakon posjete njegovom grobu, odlučio crkvenim zvaničnicima napisati pismo:
“Vi možete otići i vidjeti mjesto gdje je živio i radio, gdje je stvarao i onda odete na njegov grob koji nije ništa nego obična humka. To je, zaista, nerazumljivo i tada sam odlučio da napišem pismo.”
Stepashin je pismo poslao patrijarhu ruske pravoslavne crkve koja je postala arbitar u mnogim nejasnim pitanjima u Rusiji. U pismu on traži oprost u ime Tolstoja koji je iz crkve izbačen prije 110 godina.
Drugi car
U vrijeme SSSR-a Tolstoy je bio tretiran kao hram ruske književnosti, najvećim dijelom zato što se zalagao za radikalna rješenja u predvečerje oktobarske revolucije. Dobio je čak i nadimak “drugi car” i upotrebljvao je tu poziciju govoreći protiv pravoslavne crkve, policije, vojske, privatnog vlasništva i svake forme nasilja.
Sve su to bile boljševičke odrednice prije revolucije. Lenjin ga je nazvao “ogledalom revolucije” ignorirajući njegov pacifizam i vjerovanje u boga.
Na 50-u godišnjicu njegove smrti tadašnji je Centralni Komitet počeo pripreme dvije godine ranije! Odnos prema Tolstoju ne iznenađuje njegovog pra-praunuka Vladimira Tolstoja, koji vodi muzej posvećen piscu u Jasnoj Poljani gdje je veliki pisac živio i radio.
Kuća u kojoj je živio Tolstoj
On kaže da vlasti uvijek koriste ime velikog pisca za svoje svrhe, kada im to zatreba. On je prije 10 godina zatražio od crkve da ponovo razmotri odluku o ekskomunikaciji Tolstoja ali nije dobio nikakav odgovor.
“Svaka vlast pokušava da iskoristi velike ljude za svoje potrebe. Trenutne vlasti to ne rade sa Tolstojem. Možda nisu dovoljno pametni ali su možda i toliko samouvjereni da misle da im to nije potrebno!”, kaže Tolstoyev pra-praunuk.
Iako se naporima da crkva rehabilitira Tolstoja priključio i bivši premijer Stepashin, Vladimir Tolstoj nije ni danas optimista.
Crkva je na pismo bivšeg premijera odgovorila tekstom u novinama koje financira država, “Rossiyskaya Gazeta”.
U tom se tekstu govorio “nezaboravnom, predivnom djelu” velikog pisca i čitaocima je savjetovano da se mole za pisca uz godišnjicu njegovre smrti.
Ali,tekst takđer govori o “tragičnom karakteru” pisca koji je “namjerno koristio svoj talent da uništi tradicionalni ruski duhovni i društveni život”.
Zato, kaže ruska pravoslavna crkva, ne može biti upaljenih svijeća za Lava Nikolajeviča Tolstoja unutar crkve i nikakve komemoracijske poruke neće biti čitane.
Sytepashin je zadovoljan što je odgovor imao bar neke pohvale na račun pisca ali su ruski intelektualci krajnje nezadovoljni.
Kritičar Pavel V. Basinsky kaže da “smo se svi našli na početku prošlog vijeka.”
Prošle godine obilježeno je stoljeće od smrti jednog od najvećih svjetskih književnika, Lav Nikolajevič Tolstoja, koji je u Rusiji još uvijek nepoželjan.
Ruski intelektualci optužuju pravoslavnu crkvu da je Tolstoja stavila na crnu listu. Crkva je, naime, optužila ovog pisca, da je pomogao komunistima da dođu na vlast.
Umro je 20. novembra 1910., a stota godišnjica njegove smrti, 2010-te, osim malog prijema u ministarstvu kulture, prošla je nezapaženo.
Nasuprot Tolstoju godišnjice drugih velikana ruske književnosti se dostojno obilježavaju. Tako je, naprimjer, predsjednik Medvedev posjetio rodni grad Cehova u povodu 150-e godišnjice njegovog rođenja.
Godinu uoči 100-e godišnjice Tolstojeve smrti, u Moskvi je prikazan film “Posljednja stanica” posvećen Lavu Nikolajeviču Tolstoju.
Ali, film je snimljen u Njemačkoj, glumci su Englezi, a reditelj Amerikanac. Ruski producent, Andrei S. Konchalovsky, kaže da je obišao sva moguća ruska ministarstva moleći za podršku ali je nije dobio.
Čak se i detalji iz njegovog života opisuju na surovo realan način. Kada je, Lav Nikolajevič odlučio pri kraju svog života da se potpuno povuče iz javnosti, napustio je soptsveno imanje, otišao je u neku udaljenu kuću i počeo život askete, to se prikazuje u Rusiji kao neka vrsta “reality show-a.”
U cijelu priču uključio se i jedan bivši visoki dužnosnik, V. Stepashin, koji je bio direktor Federalne sigurnosne agencije (nekadašnji KGB), pa je tako znao gdje je Lav Nikolajevič sahranjen.
Naime, nakon što ga je pravoslavna crkva ekskomunicirala, njegov grob nije obilježen na dostojan način niti je sahranjen kako mu priliči.
V. Stepashin pojašnjava zašto je, nakon posjete njegovom grobu, odlučio crkvenim zvaničnicima napisati pismo:
“Vi možete otići i vidjeti mjesto gdje je živio i radio, gdje je stvarao i onda odete na njegov grob koji nije ništa nego obična humka. To je, zaista, nerazumljivo i tada sam odlučio da napišem pismo.”
Stepashin je pismo poslao patrijarhu ruske pravoslavne crkve koja je postala arbitar u mnogim nejasnim pitanjima u Rusiji. U pismu on traži oprost u ime Tolstoja koji je iz crkve izbačen prije 110 godina.
Drugi car
U vrijeme SSSR-a Tolstoy je bio tretiran kao hram ruske književnosti, najvećim dijelom zato što se zalagao za radikalna rješenja u predvečerje oktobarske revolucije. Dobio je čak i nadimak “drugi car” i upotrebljvao je tu poziciju govoreći protiv pravoslavne crkve, policije, vojske, privatnog vlasništva i svake forme nasilja.
Sve su to bile boljševičke odrednice prije revolucije. Lenjin ga je nazvao “ogledalom revolucije” ignorirajući njegov pacifizam i vjerovanje u boga.
Na 50-u godišnjicu njegove smrti tadašnji je Centralni Komitet počeo pripreme dvije godine ranije! Odnos prema Tolstoju ne iznenađuje njegovog pra-praunuka Vladimira Tolstoja, koji vodi muzej posvećen piscu u Jasnoj Poljani gdje je veliki pisac živio i radio.
On kaže da vlasti uvijek koriste ime velikog pisca za svoje svrhe, kada im to zatreba. On je prije 10 godina zatražio od crkve da ponovo razmotri odluku o ekskomunikaciji Tolstoja ali nije dobio nikakav odgovor.
“Svaka vlast pokušava da iskoristi velike ljude za svoje potrebe. Trenutne vlasti to ne rade sa Tolstojem. Možda nisu dovoljno pametni ali su možda i toliko samouvjereni da misle da im to nije potrebno!”, kaže Tolstoyev pra-praunuk.
Iako se naporima da crkva rehabilitira Tolstoja priključio i bivši premijer Stepashin, Vladimir Tolstoj nije ni danas optimista.
Crkva je na pismo bivšeg premijera odgovorila tekstom u novinama koje financira država, “Rossiyskaya Gazeta”.
U tom se tekstu govorio “nezaboravnom, predivnom djelu” velikog pisca i čitaocima je savjetovano da se mole za pisca uz godišnjicu njegovre smrti.
Ali,tekst takđer govori o “tragičnom karakteru” pisca koji je “namjerno koristio svoj talent da uništi tradicionalni ruski duhovni i društveni život”.
Zato, kaže ruska pravoslavna crkva, ne može biti upaljenih svijeća za Lava Nikolajeviča Tolstoja unutar crkve i nikakve komemoracijske poruke neće biti čitane.
Sytepashin je zadovoljan što je odgovor imao bar neke pohvale na račun pisca ali su ruski intelektualci krajnje nezadovoljni.
Kritičar Pavel V. Basinsky kaže da “smo se svi našli na početku prošlog vijeka.”
