Dva ruska kadeta dostojanstveno stoje, krste se i klanjaju pred ikonostasom male, novoizgrađene pravoslavne kapele. U pozadini se čuje horska liturgija.
Snimak Ministarstva odbrane koji prikazuje ovaj obred ne otkriva tačnu lokaciju kapele, već se samo navodi da se nalazi negde u sibirskoj oblasti Novosibirsk. Takođe se ne navodi kada se događaj desio niti ko su bili ti muškarci.
Ono što snimak od 8. septembra ističe jeste da kapela nosi ime kanonizovanog kneza-ratnika iz 14. veka, čije bi nedavno ekshumirane mošti, prema nadama Kremlja, mogle poslužiti kao novo oružje za preokret na bojnom polju posle četiri i po godine rata protiv Ukrajine.
Ekshumirane uz veliku pompu iz saborne crkve u Kremlju, kosti Dmitrija Donskog – moskovskog kneza koji je predvodio prvu uspešnu bitku protiv mongolsko-tatarskih snaga koje su gotovo dva veka okupirale teritoriju današnje zapadne Rusije – sada su poslate na put.
Zvaničnici šalju delove posmrtnih ostataka na razne lokacije u Rusiji, kao i na linije fronta, gde se očekuje da im vojnici odaju počast radi božje zaštite na bojnom polju ili pomoći druge vrste.
Otkako su iskopani u julu, ovi fragmenti su dobili veliku pažnju na ruskoj državnoj televiziji, a da se ne pominjemo Cargrad TV, konzervativni kanal u vlasništvu milijardera i ultranacionaliste Konstantina Malofejeva. Malofejev, koji je invaziju na Ukrajinu opisao kao "sveti rat", rekao je da su te relikvije "čudo" koje najavljuje predstojeću pobedu.
Predsednik Vladimir Putin, koji rat predstavlja u verskim ili mesijanskim okvirima, posetio je uz veliku medijsku pratnju sabornu crkvu u kojoj su, nekoliko nedelja posle iskopavanja, počivali posmrtni ostaci Donskog.
Kremlj još nije ostvario prvobitne ciljeve invazije pokrenute u februaru 2022. godine, uprkos tome što je pretrpeo više gubitaka – kako poginulih, tako i ranjenih – nego u svim ratovima koje je Moskva vodila od 1945. zajedno. Među tim ciljevima su svrgavanje vlasti u Kijevu, zauzimanje celokupnog regiona Donbasa na istoku zemlje i sprečavanje ulaska Ukrajine u NATO.
U ruskoj istoriji "postoji ideja da će posedovanje prave ikone preokrenuti sreću na bojnom polju", rekla je Lusi Eš (Lucy Ash), autorka knjige iz 2024. "The Baton and the Cross: Russia's Church from Pagans to Putin". "Na neki način, to može pomalo delovati kao očajavanje".
"To je jezik kojim Putin govori. To je istorijski jezik. To je sveta istorija, to je veoma simbolično i zaista utiče na domaću publiku", rekla je Ejmi Adams (Amy), profesorka ruskih studija i svetske književnosti na koledžu Holi Kros u Vusteru, u Masačusetsu. "To je ono stalno preplitanje svetog i vojnog, što nije ništa novo" u ruskoj istoriji.
Od Kulikova do Donbasa
Ruska istorija obiluje primerima nošenja verskih ikona u bitke. Međutim, istoričari navode da su retki događaji s pravim relikvijama ili delovima tela svetaca.
Kada je 1170. kneževina Suzdalj opsedala Novgorod, branioci su iz lokalne crkve izneli ikonu poznatu kao Bogorodica Znamenje, što je, prema legendi, oslepelo napadače.
Ikona Vladimirska Bogorodice navodno je spasila Moskvu od invazije centralnoazijskog vojskovođe Tamerlana (Timura). Tokom Smutnog vremena, perioda unutrašnjih previranja oko 1600. godine, ikoni Kazanjske Bogorodice pripisivane su zasluge u pomaganju pri proterivanju poljskih snaga koje su nakratko okupirale Moskvu.
Početkom 18. veka, tokom rata sa Švedskom uglavnom radi kontrole trgovačkih puteva na Baltičkom moru, Petar Veliki je iz crkve u Vladimiru (kod Moskve) ekshumirao posmrtne ostatke Aleksandra Nevskog, kneza-ratnika koji se vekovima ranije borio protiv Šveđana, i preneo ih u novoizgrađeni grad Sankt Peterburg.
U Tolstojevom romanu "Rat i mir" pominje se ikona Smolenske Bogorodice, pred kojom se stvarna istorijska ličnost, ruski general Mihail Kutuzov, moli i koju celiva tokom bitke za odbijanje Napoleonove francuske vojske 1812.
"To nije mnogo drugačije od onoga što praktikuju katolici i celog verovanja u isceliteljsku moć relikvija, ali ovde, način na koji se relikvije i ikone koriste u borbi, to je na sasvim drugom nivou", rekla je Eš, bivša dopisnica BBC-ija iz Moskve.
O podvizima Donskog generacijama se uči u školama.
Kao knez Moskovske kneževine, Donski je sa svojim snagama porazio mongolskog vojskovođu 1380. na Kulikovom polju, oko 200 kilometara južno od Moskve. Ta pobeda je viđena kao prekretnica u mongolskoj okupaciji i utrla je put Moskvi da postane srce ruske države u nastajanju.
Donski je kanonizovan tokom poslednjih godina Sovjetskog Saveza, 1988. godine, u vreme Gorbačovljevih reformi poznatih kao glasnost, odnosno otvorenost.
'Sveti rat'
Kao bivši oficir KGB-a koji je odrastao pod zvaničnom ateističkom politikom Sovjetskog Saveza, Putin je javno prihvatio rusko pravoslavlje sa sve većim žarom, dok je bio na putu da postane ruski lider s najdužim stažom još od Josifa Staljina.
Naročito kada je reč o Ukrajini.
Nakon što je Rusija 2014. zauzela crnomorsko poluostrvo Krim, Putin je Krim opisao kao svetu zemlju, "Hramovnu goru" za Ruse. Na tom poluostrvu je 988. kršten vladar Kijevske Rusije, veliki knez Vladimir, čime je hrišćanstvo usvojeno kao državna religija.
U julu 2014. godine, nekoliko dana nakon što je malezijski putnički avion oboren iznad istoka Ukrajine ruskom raketom zemlja-vazduh, Putin je prisustvovao proslavi 700. godišnjice rođenja Sergija Radonješkog. Istoričari navode da je taj monah iz 14. veka odigrao ključnu ulogu u ujedinjavanju kneževa, među kojima je bio i Dmitrij Donski, u borbi protiv Mongola.
Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, dotle je svesrdno podržao Putina i vojsku.
Iako su nekada bili retkost u oružanim snagama, pravoslavni sveštenici sada često pružaju duhovnu podršku na isturenim položajima. Često se može videti kako sveštenici krope svetom vodom interkontinentalne balističke rakete, podmornice i drugu ratnu opremu.
Kiril je takođe snažno podržao rat protiv Ukrajine, zemlje koja je takođe pretežno pravoslavno hrišćanska. U martu 2024. godine, nadgledao je objavljivanje ukaza kojim je invazija proglašena "svetim ratom", čiji je cilj takođe "zaštita sveta od naleta globalizma i pobede Zapada koji je zapao u satanizam".
S druge strane, desetine sveštenika su raščinjene, kažnjene ili prognane zbog izražavanja protivljenja ratu.
Posmrtni ostaci Donskog u kremljanskoj sabornoj crkvi nisu bili tajna. Oni su tamo bili vekovima, zajedno s ostacima članova ruske kraljevske porodice, koji su premešteni pošto je Sankt Peterburg postao prestonica Rusije pod Petrom Velikim.
U julu su arhitekte radile na sanaciji konstrukcije katedrale kada su radnici, kako je izvešteno, otkrili pukotine na sarkofagu u kojem su se nalazili posmrtni ostaci Donskog.
Zvaničnici su tada odlučili da se, uz veliku pompu i blagoslov patrijarha Kirila – a da se ne pominje podrška proratnih nacionalističkih blogera na Telegramu – prvi put otvori sarkofag.
"Pred odlučujuću bitku za oslobođenje Donbasa, zaštitnik vojske se pojavljuje uz armiju", napisao je jedan bloger. "Rusija ponovo izlazi na Kulikovo polje. To znači da je pobeda na dohvat ruke."
Putin je 20. avgusta lično posetio Arhangelsku sabornu crkvu iz 16. veka i pomolio se u svetilištu, što je naširoko emitovano na državnoj televiziji.
Spektakl oko posmrtnih ostataka Donskog, kako je istakao pravoslavni sveštenik Aleksandar Zanemonec, naglašava koliko su crkva i državna politika duboko isprepletene.
"Država uvučena u rat pokušaće da primora sve institucije, uključujući i verske, da učestvuju u njemu", rekao je Zanemonec, koji je i istraživač na Univerzitetu u Haifi u Izraelu i Univerzitetu Radbaud u Holandiji.
"Ruskoj pravoslavnoj crkvi u suštini nije preostala nikakva druga služba osim 'patriotske', u koju se knez Dmitrij... savršeno uklapa", napisao je on u komentaru objavljenom 8. septembra. "Ljudi od Crkve ne dobijaju gotovo ništa što ne mogu da dobiju od državne televizije".