Dostupni linkovi

Dva 'različita' izvještaja o ulozi Francuske u genocidu u Ruandi


Fotografije žrtava genocida počinjenog u Ruandi 1994., u Memorijalnom centru u Kigaliju.

Samo mjesec dana nakon što je francuska komisija, oformljena po nalogu Emanuela Makrona (Emmanuel Maccron), objavila izvještaj o ulozi Francuske u genocidu u Ruandi 1994., navodeći kako Pariz snosi odgovornost ali da nije bio saučesnik, objavljen je izvještaj koji je naručila vlada Ruande uz optužbe da Francuska još uvijek odbija da prizna svoju pravu ulogu od prije, tokom i poslije genocida.

Uprkos suprotnim zaključcima, dva izvještaja o istom događaju mogla bi označiti prekretnicu u unaprjeđenju odnosa dvije zemlje, pišu svjetski mediji.

Odgovornost za omogućavanje genocida

U izvještaju vlade Ruande objavljenom u ponedeljak, 19. aprila, navodi se da je Francuska bila svjesna da se u Ruandi priprema genocid 1994. i da snosi značajnu odgovornost za omogućavanje ovog zločina u kojem je za manje od 100 dana ubijeno oko 800.000 ljudi, uglavnom iz etničke manjine Tutsi, piše Rojters (Reuters).

Izvještaj Ruande dolazi nakon sličnog izvještaja francuske komisije objavljenog u martu u kojem se navodi da je Francuska bila zaslijepljena svojim kolonijalnim odnosom prema Africi prema događajima koji su doveli do genocida i da snosi "ozbiljnu i ogromnu" odgovornost, ali da nije bila saučesnik u genocidu.

No, ističe Rojters, u izvještaju Ruande navodi se da je, iako je na kraju odgovornost ležala na onima koji su zaista izvršili genocid, francuska vlada pomogla da se uspostave institucije koje su iskorištene za izvršenje ubistava.

"Na kraju krajeva, ovaj izvještaj ne može biti konačna riječ o ulozi francuske vlade u Ruandi. Ta riječ će stići nakon što francuska vlada objavi sva svoja dokumenta i dozvoli svim njenim zvaničnicima da slobodno govore", navodi se u izvještaju.

Početkom ovog mjeseca, dodaje Rojters, Francuska je saopštila da će otvoriti arhive Ruande bivšeg francuskog predsjednika Fransoa Miterana (Francois Mitterrand), u sklopu nastojanja da se bolje razumije uloga Pariza u toj afričkoj zemlji tokom genocida.

'Saradnik' ekstremističkog režima

Izvještaj na oko 600 strana o ulozi Francuske u genocidu u Ruandi, koji je Kigali naručio 2017., etiketira Francusku kao "saradnika" ekstremističkog Hutu režima odbacujući stav da je Pariz bio slijep za njihov genocidni program i da Pariz još uvijek odbija da prizna svoju pravu ulogu iz 1994., piše agencija Frans pres (Agence France-Presse).

Višegodišnja istraga američke advokatske firme Levi Fajerstoun Mjus (Levy Firestone Muse), koja je sabrala milione stranica dokumenata i intervjue sa više od 250 svjedoka, ocjenjuje da je Francuska ostala "nepokolebljiva u svojoj podršci" saveznicima iz Ruande, čak i kada je planirano istrebljenje Tutsi manjine bilo jasno. Međutim, dodaje AFP, nije pronađen nijedan dokaz da su francuski zvaničnici ili osoblje direktno učestvovali u ubistvu Tutsija.

Genocid između aprila i jula 1994. počeo je nakon što je predsjednik Ruande, Žuvenal Habijarimana (Juvenal Habyarimana), pripadnik Hutu naroda sa kojim je Pariz gajio bliske veze, poginuo kada je njegov avion oboren iznad Kigalija 6. aprila. U roku od nekoliko sati ekstremistička Hutu milicija počela je da ubija Tutsije i neke umjerene Hute, razmjerama i brutalnošću koji su šokirali svijet.

Izvještaj navodi se da niko nije bliže sarađivao sa Habijarimanom nego Francuska pod tadašnjim liderom Miteranom, koji je najviše kriv za "nepromišljeno omogućavanje" radikalnog Hutu režima radi, kako se ističe, zaštite sopstvenih strateških interesa u Africi.

"Samo je francuska vlada bila neizostavni saradnik u izgradnji institucija koje će postati instrumenti genocida. Nijedna druga strana vlada nije znala za opasnost koju predstavljaju ruandski ekstremisti..." navodi se u izvještaju i dodaje da uprkos jedinstvenoj ulozi francuske vlade „ona još uvijek nije priznala tu ulogu niti se za to iskupila."

Moguća prekretnica u odnosima

Optužba iz ruandskog izvještaja koji je Francusku označio kao "saradnika" ekstremističkog režima i koja je u godinama prije genocida "naoružavala, savjetovala, obučavala, opremala i štitila ruandsku vladu", posljednja je u kontinuiranom sporu između Pariza i male istočno-afričke zemlje oko uloge koju je tamo odigrala Francuska prije i tokom masovnih ubistava 1994., napisao je Gardijan (The Guardian).

Uprkos suprotnim zaključcima ruandskog izvještaja i francuske komisije u martu - koja je zaključila da Francuska snosi ogromnu odgovornost ali da nije bila saučesnik u genocidu - dva detaljna izvještaja mogla bi označiti prekretnicu u odnosima dvije zemlje, ocjenjuje Gardijan.

Ministar spoljnih poslova Ruande Vinsent Biruta (Vincent) rekao je da je mala, ali strateška zemlja od 13 miliona stanovnika spremna za "novi odnos" s Francuskom. "Možda je najvažnija stvar u ovom procesu to što su te dvije komisije analizirale istorijske činjenice, analizirale arhive koje su im bile dostupne i došle do zajedničkog razumijevanja te prošlosti", rekao je on.

Pol Kagame (Paul), predsjednik Ruande od 2000., pozdravio je nedavnu francusku istragu kao "važan korak ka zajedničkom razumijevanju onoga što se dogodilo", ali je rekao da su višedecenijski napori Francuske da izbjegne odgovornost nanijeli "značajnu štetu".

Ruanda i Francuska prekinule su diplomatske odnose 2006. nakon što je, napominje Gardijan, pariski sudija optužio Kagamea i devet njegovih saradnika da su oborili avion bivšeg predsjednika Habijarimana, što je Ruanda odbacila. Dvije zemlje su na kraju obnovile diplomatske odnose u novembru 2009.

Godine poslije genocida

Izvještaj koji je naručila Ruanda dolazi usred napora te zemlje da dokumentuje ulogu francuskih vlasti prije, tokom i poslije genocida – nudeći čak i zaštitu pojedinim počiniocima - dio je koraka koje je preduzeo francuski predsjednik Makron za poboljšanje odnosa s tom centralnoafričkom zemljom, ukazuje Asošiejtid pres (The Associated Press).

Visoki zvaničnik u Makronovom kabinetu pozdravio je u ponedjeljak izvještaj vlade Ruande kao "odlučujući korak" koji pokazuje "spremnost vlasti Ruande da napišu zajedničku istoriju i, prije svega, gledaju u zajedničku budućnost" dodajući da je između Pariza i Kigalija postignuto "političko povjerenje bez presedana" te da Makron razmišlja o putovanju u Ruandu u narednim mjesecima.

Izvještaj iz Ruande, naglašava AP, posebno se osvrnuo na stav francuskih vlasti poslije genocida navodeći kako je u proteklih 27 godina, "francuska vlada prikrivala svoju ulogu, iskrivila istinu i zaštitila" one koji su počinili genocid. U izvještaju se sugeriše da su francuske vlasti učinile "male napore" da pošalju na suđenje one koji su počinili genocid. Tri državljanina Ruande do sada su osuđena za genocid u Francuskoj.

Također oštro kritikuje francusku vladu zato što je u prošlosti tri puta ignorisala zahtjeve Ruande za dokumente iz perioda prije i za vrijeme genocida. Međutim, stvari se možda mijenjaju, navodi se u izvještaju Ruande koji se osvrće na Makronovu odluku od 7. aprila, na dan obilježavanja genocida, da učini dostupnim javnosti arhive iz perioda 1990. –1994. koji pripadaju kabinetima francuskog predsjednika i premijera.

Iz Makronovog kabineta je ranije rečeno da je francuska vlada posvećena osiguravanju "neophodnih sredstava" za omogućivanje pravnih postupaka protiv navodnih počinilaca genocida. Aktivisti procjenjuju da više od 100 njih živi na francuskoj teritoriji.

Izvinjenje i vraćanje povjerenja

Dvadeset sedam godina poslije genocida, i Francuska i Ruanda pokušavaju da postave zvanične verzije o onome što se dogodilo tokom krvoprolića 1994., dok njihovi zvaničnici nastoje da odgovore na domaće zahtjeve ali i da unaprijede bilateralne odnose, ukazuje Njujork tajms (The New York Times) napominjući da je Kagame od 2018. posjetio Francusku najmanje tri puta, dok je posljednji francuski predsjednik koji je posjetio Ruandu bio Nikolas Sarkozi (Nicolas Sarkozy) 2010.

Francuska i Ruanda su se godinama prepirali oko toga kako se genocid odigrao i koliki je bio obim francuskog saučesništva. Međutim, odnosi su postepeno počeli da se otopljavaju, ističe list i dodaje da je Makron 2018. podržao bivšu ministricu spoljnih poslova Ruande Luiz Mušikivabo (Louise Mushikiwabo) da predvodi Međunarodnu organizaciju Frankofonija, koaliciju zemalja koje govore francuski — što mnogi smatraju pokušajem jačanja odnosa s Kigalijem.

Posljednjih godina na francuskim sudovima pojavilo se nekoliko slučajeva vezanih za genocid, naglašava Njujork tajms. Prošlog maja, Felisijen Kabuga (Félicien), koji je optužen za finansiranje genocida, uhapšen je u Parizu poslije više od dvije decenije u bjekstvu. Također, prošle sedmice u Francuskoj je uhapšen sveštenik iz Ruande zbog navodne uloge u pružanju pomoći onima koji su ubijali ljude u njegovoj crkvi tokom genocida.

Tokom ceremonije ovog mjeseca u glavnom gradu Ruande, Kigali, povodom obilježavanja 27. godišnjice genocida, predsjednik Kagame pozdravio je francuski izvještaj kojeg su napisali istoričari, rekavši da on pokazuje da su "životi Ruande bili samo pijuni u geopolitičkim igrama". U intervjuu francuskom listu Mond (Le Monde) u ponedeljak, ministar inostranih poslova Ruande Vinsent Biruta rekao je da će novi izvještaj "doprinijeti pomirenju Francuske i Ruande", naglasivši da "ako bi se jednog dana formulisalo izvinjenje, to bi bio korak u pravom smjeru za vraćanje povjerenja."

Ruanda je, dodaje Njujork tajms, bila belgijska kolonija dok nije stekla nezavisnost 1962. Međutim, tokom genocida, Francuska, koja je imala bliske veze s vladom Habijarimana, poslala je svoje trupe u Ruandu u sklopu vojne operacije koju su odredile Ujedinjene nacije.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG