Narodna skupština RS u srijedu 2. jula usvojila je izmjene i dopune Zakona o izvršnom postupku ovog bh. entiteta. Prema usvojenom zakonu, odštete prema pravosnažnim presudama za materijalnu i nematerijalnu štetu pričinjenu tokom rata isplaćivaće se redosljedom kako su zaprimljene, i to samo do visine iznosa koji je entitetskim ili opštinskim budžetom predviđen za ovu namjenu. Ovo je još jedan udarac žrtvama torture, posebno preživjelim logorašima koji ionako ne uživaju nijedno posebno zakonsko socijalno pravo u BiH.
Nakon usvajanja Zakona o unutrašnjem dugu, i Zakon o izvršnom postupku trebao bi da zaštiti Republiku Srpsku od naplata izvršnih presuda zbog naknade materijalne i nematerijalne štete po tužbama fizičkih lica za nezakonito pritvaranje tokom rata.
Kod sudova u BiH zaprimljeno 20.000 ovakvih predmeta, a ukupna vrijednost tužbi je oko milijardu evra. U velikom broju ovih tužbi kao tužena strana označena je Republika Srpska.
Samo na osnovu dvije izvršne presude koje su stigle u zadnje vrijeme za više od 180 tužitelja RS bi trebala isplatiti više od milion i po evra, ne uzimajući u obzir troškove postupka i pripadajuće kamate, kaže ministrica pravde RS Gorana Zlatković:
„Jer te presude koje dolaze postaju pravosnažne, izvršne, po sudskim presudama moramo postupati bez obzira koliko one nama odgovarale ili ne odgovarale. I na ovaj način mi želimo, prije svega, da zaštitimo i budžet RS-a i da institucije i državni organi u RS mogu da funkcionišu. Ovo smo mi, predlagači, našli kao jedino rješenje da na taj način zaustavimo i da prolongiramo izvršenje tih sudskih presuda“, navodi Gorana Zlatković.
Predložene zakone kritikovali su predstavnici opozicije koji podsjećaju da je iz istih razloga u februaru ove godine izmijenjen i Zakon o unutrašnjem dugu RS-a kojima se prolongira gotovinska isplata izvršnih presuda na 13 godina, a koji nije dao nikakve rezultate.
„I šta se desilo? To nije pomoglo. Šta sad radimo? Mijenjamo Zakon o izvršnom postupku i kažemo da sredstva koja smo planirali u budžetima nisu dovoljna. I šta ako nisu dovoljna, nikom ništa - pojeo vuk magaraca. Nije to rješenje“, kaže poslanik Narodnog demokratskog pokreta Vojislav Gligić.
Poslanik SDP-a BiH Behzad Čirkin mišljenja je da se ovim samo potvrđuje da za žrtve rata iz drugih naroda u RS nema mjesta, te da aktuelna Vlada na ovaj način kupuje vrijeme:
„Ako je više od 20 godina nakon rata proteklo, a svaki čovjek ima svoje biološko trajanje, onda se svjesno ulazi u postupak da ti ljudi izumru i da ne bude isplaćeno za ono za šta i ova vlast u RS tvrdi da postoji kontinuitet od 9. januara 1992., to ratno nasilje u okviru kojeg su logori i sve torture kroz koje su prošli ti ljudi, a tih ljudi jednostavno kao da nema“, konstatuje Čirkin.
Vađenje kestenja iz vatra
Poslanik SDS-a Nedeljko Glamočak smatra da je donošenje i ovog zakona smo pokušaj vađenja kestenja iz vatre:
„Dok god sistemski i politički ne bude bilo volje da se uđe u problem rješavanja posljedica događaja iz rata, osuda i presuda koje su u toku i koje su već najavljene, mi ovaj kesten možemo prebacivati iz lijeve u desnu ruku, ali neće biti efekta. I dok sistemski ne uđemo u rješavanje tog problema, možemo mi imati i prijedloge i nacrte i po hitnom postupku izmjene, intervencije, ali se suština još uvijek ne dodiruje“, ocjenjuje Glamočak.
Kada su u pitanju logoraši, u ratu smo bili žrtve torture, a danas smo žrtve sistema, što potvrđuje i usvajanje ovog zakona u Narodnoj skupštini RS, kaže predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Mešković:
„Dokle tako, ja se često pitam. Ako želimo u BiH graditi suživot, pomirenje, toleranciju, međusobno uvažavanje, onda to sigurno nije pravi put koji vodi ka tome. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo prebrojavati po krvnim zrncima, ko ima ili nema pravo – žrtva je žrtva, bez obzira na nacionalnu, vjersku, polnu ili neku drugu pripadnost“, naglašava Mešković.
Problem je i neujednačena sudska praksa u BiH.
„Nemamo definisan pojam ratne štete. To su i kolege sa vrhovnih sudova i Federacije i RS-a ocijenile da je najveći problem, uz različitost sudske prakse, različitost odlučivanja. Prijedlog je vrhovnih sudova da se donese zakon o prekidu svih započetih postupaka, a da se donese zakon o ratnoj šteti, i na takav način riješili bismo trajno i ovo pitanje“, navodi ministrica pravde Gorana Zlatković.
Ovakav zakon bi imao svoje puno opravdanje samo ukoliko bi se donio u istovjetnom tekstu u oba entiteta, ili eventualno na nivou Bosne i Hercegovine.
S tim su saglasni i u Savezu logoraša BiH. Podjećajući da BiH na to obavezuju i ustavi i brojni evropski zakoni i rezolucije UN-a. Jasmin Mešković kaže da, i pored inicijativa koje su logoraši pokretali, nije bilo razumijevanja od strane vlasti da se ovaj zakon donese:
„Zagovaramo održavanje zajedničkog sastanka dva ministarstva, dva pravobranilaštva, dva saveza logoraša, da sjednemo i da iznađemo najbolje rješenje. Naše je opredjeljenje je zakon o pravima žrtva torture na nivou BiH i zakon koji će tretirati sve žrtve, sve logoraše, bez obzira na nacionalnu, vjersku, polnu ili neku drugu pripadnost. Uistinu, jedinstven zakon je jedino rješenje. Mi shvatamo da su tužbe veliko opterećenje za budžete. Međutim, ni na jedan drugi način žrtva ne može ni moralnu satisfakciju riješiti ukoliko nema ni zakona, znači ni brige nijednog nivoa vlasti“, naglašava Mešković.
Bivši logoraši ne uživaju ni jedno posebno zakonsko socijalno pravo, kao što je to zakonom normirano za ostale ratne kategorije.
