„Stoga je i naše zadovoljstvo je veće i satisfakcija koju su doživjele genocida da je 565 članova Evropskog parlamenta diglo ruku i kazalo da su na strani žrtve i da u Evropi ima ljudi koji misle o budućnosti Evrope i koji su predani ideji da se mi u Evropi svake godine na taj dan 11. jula pogledamo jedni druge u ogledalo i jedni drugima obećati da ćemo štititi dostojanstvo ljudsko i da nećemo dopustiti da se to više ponovi u Evropi. Kao što znate, Evropa je poznata po tome što je dva puta u povijesti protjerala muslimane i Jevreje, prvi puta iz Španije 1492. godine, i muslimani i Jevreji su morali napustiti zemlju pod silom zla i genocida. Od Jevreja koji su protjerani iz Španije, mnogi su došli u Sarajevo, kao što znate. I drugi puta u 20. stoljeću, kada su Jevreji doživjeli holokaust, kao što znate, i Jevreji su praktično morali napustiti Evropu i iseljeni su u Palestinu. Naravno, taj njihov slučaj još nije završen s obzirom na konflikt koji sada imamo između Palestinaca i Izraelićana. Ali Evropa je praktično proizvela jednu takvu krizu svojim odnosom prema Jevrejima. I, naravno, krajem prošloga stoljeća dogodilo se nama bosanskim muslimanima 1995. godine 11. jula genocid nad bosanskim muslimanima.
U čemu je naša zapitanost zašto se to dogodilo? Iz dva razloga. Prvo, to je bio rat i moglo se očekivati da se dogodi genocid. Razlika između 11. septembra u Americi i onoga što se dogodilo 11. jula u Srebrenici je u tome što se terorizam događa u mirnom dobu, u vrijeme mira kad ne očekujete. Onda to zovemo terorizmom, i opravdano. Ali u ratu se mogu očekivati takvi slučajevi i zato ih treba spriječiti. I druga stvar, što je važno za Srebrenicu, jeste da su UN donijele rezolucije u kojoj proglašavaju Srebrenicu zaštićenom zonom. Kad sve to imate na umu, naravno, da mi kao građani BiH ne možemo da razumijemo da članovi Parlamenta države BiH nemaju osjećaja, moralnog osjećaja, i nemaju političke hrabrosti da donesu makar jednu rečenicu kojom bi iskazali žaljenje i suosjećanje sa žrtvama genocida. Ja ne mislim da je to bezizlazna situacija za BiH. Mi živimo sa jednom takvom logikom političara, posebno iz RS-a, svih ovih godina. Za njih još uvijek traje neka vrsta blokade, i još ima onih koji se ponose sa ovim što se dogodilo u Srebrenici na način da to iskazuju „Nož, žica, Srebrenica“, kao što znate. Vi vrlo dobro znate da je Srebrenica još uvijek pod političkom kontrolom ili upravom RS koja je počinila taj zločin. Vi znate da policajci koji štite povratnike u Srebrenicu još nose iste oznake koje su nosili oni koji su ih ubijali. Možete zamisliti da se Jevreji koji koji su doživjeli Aušvic vrate u Aušvic i tamo ih dočekuju njemački fašistički policajci. To se događa bosanskim muslimanima u Srebrenici. No nas to ne iznenađuje puno - one koji su živjeli i preživjeli od ’92., ’93., ’94. i ’95. godine. Srpskoj politici će trebati očito još mnogo vremena da se urazumi i da shvati i da prođe kroz jednu katarzu moralnu, kako u Beogradu tako i u Banjoj Luci.“
U čemu je naša zapitanost zašto se to dogodilo? Iz dva razloga. Prvo, to je bio rat i moglo se očekivati da se dogodi genocid. Razlika između 11. septembra u Americi i onoga što se dogodilo 11. jula u Srebrenici je u tome što se terorizam događa u mirnom dobu, u vrijeme mira kad ne očekujete. Onda to zovemo terorizmom, i opravdano. Ali u ratu se mogu očekivati takvi slučajevi i zato ih treba spriječiti. I druga stvar, što je važno za Srebrenicu, jeste da su UN donijele rezolucije u kojoj proglašavaju Srebrenicu zaštićenom zonom. Kad sve to imate na umu, naravno, da mi kao građani BiH ne možemo da razumijemo da članovi Parlamenta države BiH nemaju osjećaja, moralnog osjećaja, i nemaju političke hrabrosti da donesu makar jednu rečenicu kojom bi iskazali žaljenje i suosjećanje sa žrtvama genocida. Ja ne mislim da je to bezizlazna situacija za BiH. Mi živimo sa jednom takvom logikom političara, posebno iz RS-a, svih ovih godina. Za njih još uvijek traje neka vrsta blokade, i još ima onih koji se ponose sa ovim što se dogodilo u Srebrenici na način da to iskazuju „Nož, žica, Srebrenica“, kao što znate. Vi vrlo dobro znate da je Srebrenica još uvijek pod političkom kontrolom ili upravom RS koja je počinila taj zločin. Vi znate da policajci koji štite povratnike u Srebrenicu još nose iste oznake koje su nosili oni koji su ih ubijali. Možete zamisliti da se Jevreji koji koji su doživjeli Aušvic vrate u Aušvic i tamo ih dočekuju njemački fašistički policajci. To se događa bosanskim muslimanima u Srebrenici. No nas to ne iznenađuje puno - one koji su živjeli i preživjeli od ’92., ’93., ’94. i ’95. godine. Srpskoj politici će trebati očito još mnogo vremena da se urazumi i da shvati i da prođe kroz jednu katarzu moralnu, kako u Beogradu tako i u Banjoj Luci.“
