Razglednica Kipra: turistički biser i simbol podijeljenosti

Teško je naći manje ostrvo s više povijesti nego što je to Kipar, jedan od najljepših otoka u Mediteranskom moru. Prema legendi otok je rodno mjesto boginje Afrodite, a njegova netaknuta priroda i ljepota plaža jednostavno oduzimaju dah.

Pred početak Prvog svjetskog rata Velika Britanija anektira ostrvo, koje tada i službeno postaje britanska kolonija. Veliki broj Turaka napušta ostrvo i seli na teritorije Osmanskog carstva, čime Grci postaju većinsko stanovništvo.

No, kiparskim Grcima se nije svidjela nova vlast, tako da se između dva svjetska rata javlja pokret "Enosis" što znači "ujedinjenje", čiji cilj je bio oslobađanje od kolonijalne vlasti i priključenje ostrva Grčkoj.

Početkom 1950-tih godina na čelo pokreta dolazi arhiepiskop Makarios III, poglavar kiparske pravoslavne ortodoksne crkve. Nakon izgnanstva Makarios se vraća na čelo kiparskih Grka i Kipar dobija nezavisnost 1960. godine.

U prvim godinama kiparske nezavisnosti stradalo je oko 2000 kiparskih Turaka. To je dovelo do ozbiljnih ratnih sukoba 1963. i 1964. godine. Rat je zaustavljen uglavnom zahvaljujući stranom pritisku, ali i predsjedniku Makariosu.

Godine 1983. proglašena je Nezavisna Turska Republika Sjeverni Kipar, koja zauzima trećinu teritorije na sjevernom dijelu otoka.

Sukobi su okončani, ali ostrvo je ostalo podjeljeno "zelenom linijom" na turski i grčki dio.

Komšije

Ta linija prolazi kroz Nikoziju, glavni grad oba dijela Kipra i jedini glavni grad koji je podijeljen. No kako to nije samo linija, već cijeli pojas, na nekim mjestima širok i desetak kilometara, u njemu su ostali mnogi objekti (kao naprimjer nikozijski aerodrom), kao i mali gradovi i sela.

Mjesto kuda prolazi zelena linija zove se Varoša. Prostor između, tampon zona - u kojoj su smještene snage UN-a. Neke zgrade u tampon zoni su napuštene decenijama, zbog toga se taj prostor označava i kao „grad duhova“.

Osim Turske, Tursku Republiku Sjeverni Kipar nije niko priznao, pa se ona u svijetu smatra dijelom Republike Kipar. Na čitavom otoku je 2004. godine održan referendum o ujedinjenju Kipra prije ulaska u EU. Referendum je prošao na turskom djelu ostrva, vjerovatno zato što im je dosta izolacije od svijeta, ali građani grčkog djela nisu prihvatili ujedinjenje. Tako je u Evropsku uniju ušao samo južni, odnosno grčki dio.

Nekoliko stotina kilometara od Nikozije, u gradiću Pilis zajedno žive turski i grčki Kiprani. To je jedino mjesto u kojem se dvije zajednice miješaju. Djeca idu u istu školu i uče turski jezik.

Ibrahim, turski Kipranin, prosijedi srednjovječni muškarac, je berberin. Ima svoju brijačnicu. Kaže kako svi seljani dolaze kod njega na šišanje i brijanje:

“Nema problema sa komšijama, grčkim Kipranima. Poštujemo se, odlazimo jedni drugima u posjete. Čak se rađaju i ljubavi između pripadnika dvije zajednice. Jedino što bi trebalo popraviti jeste ekonomska situacija u državi”.

Deset metara od Ibrahimove brijačnice je Vasilijeva kafana. On je grčki Kipranin. Kod njega su, kaže, na kafi i čaju svaki dan. I za njega je ekonomska situacija jedini problem:

“Uopšte me ne zanima politička situacija, samo nek (političari) više rade da nam poprave ekonomiju.”

Sjeverni Kipar je riznica antičkih spomenika. Bizantska tvrđava iz X stoljeća u Kyreniji danas je muzej. Originalne replike soba za torturu, soba za goste, zatvora, ali i najstarijeg grčkog broda, samo su mali dio sjećanje na carstva koja su vladala Kiprom.


Turistički razvoj

Pored tvrđave, tu je i antički grad Salamis. Nastao je u XI stoljeću prije nove ere. Iako u velikoj mjeri oštećeni, odolijevaju zubu vremena. Manastir Sv. Barnabas je skoro pa svetište za hrišćane. Poznat je po svojoj sobi ikona. Tu su se snimale i scene za film 'Da Vincijev kod'.

Na glavnom trgu, na nekoliko stotina metara proteže se katedrala Sv. Nikole, koja je danas pretvorena u Lala Mustafa pašinu džamiju. Njen izvorni oblik je sačuvan, samo je dozidana munara.

Sjeverni Kipar je pod embargom međunarodne zajednice, nema međunarodnih letova i sve što ulazi na ovaj dio otoka dolazi iz Turske. Ipak, embargo nije spriječio vlasti u Sjevernom Kipru da se maksimalno posvete razvoju turizma. Trenutno je ovo jedna od "top" turistička destinacija u Evropi.

Zamjenik ministra turizma Sahap Asikoglu kaže da se ovaj dio otoka nedavno počeo turistički razvijati:

“Ne čekamo rješenje situacije. Sami smo poduzeli šest različitih strategija. Prvo što smo uradili jeste da smo promijenili kompletan pristup turizmu. Od 2011. godine turizam je porastao za 50 posto, a samo u prvih pet mjeseci ove godine turizam je veći za 60 odsto. Naš najvažniji zadatak je da svako ko dođe, bude zadovoljan kada napusti ostrvo.“

Najpoznatija na ovom dijelu otoka je šest kilometara duga plaža “Golden Beach“. Žuti pijesak i čisto more čine je jedinstvenom u Evropi. Vlasnik agencije Let's Travel, Hakan Četiz.

„Ovdje su ljeti temperature veoma visoke. Ljetna sezona zapravo traje do sredine novembra. Ovdje se ljudi komotno kupaju i u novembru. Gosti se čak mogu kupati i u decembru, januaru i februaru“, navodi on.

Još jedan od bisera Sjevernog Kipra jeste nacionalni park Karpaz Paninsula. Netaknuta priroda i divlji magarci simbol su Kipra. Neizostavne, a karakteristične za Sjeverni Kipar su kiparske noći, uz tradicionalne igre i ples trbušnih plesačica koje kreiraju atmosferu hiljadu i jedne noći.